Kitovi kljunaši, s 24 dosad poznate vrste, spadaju među najmanje proučavane sisavce na našem planetu. Njihova udaljenost od kopna i život u dubokim oceanima, gdje traže hranu na dubinama od 500 metara i više, otežavaju znanstvenicima da ih promatraju u prirodnom okruženju.

No, nova studija otkriva iznenađujuće informacije o vrsti Baird's beaked whale. Ova populacija kitova kljunaša pronađena je neočekivano blizu obale i u plićim vodama nego što se do sada smatralo mogućim.

Istraživanje su vodili biolozi Olga Filatova i Ivan Fedutin s Sveučilišta Južne Danske/Fjord&Bælt, a rezultati su objavljeni u časopisu Animal Behaviour. Filatova i Fedutin imaju iza sebe dugogodišnje proučavanje kitova u sjevernom Pacifiku. Upravo tijekom ekspedicije na Komandorska otočja 2008. godine, prvi put su ugledali skupinu kitova kljunaša Baird's u blizini obale.

Ova neočekivana observacija potaknula je detaljnije istraživanje. Znanstvenici su tijekom sljedećih deset godina pratili populaciju kitova kljunaša Baird's u Beringovom moru. Koristeći drone i kamere, uspjeli su zabilježiti njihovo ponašanje u ovim plićim vodama.

Rezultati su iznenadili znanstvenu zajednicu. Kitovi kljunaši Baird's su se pokazali kao izrazito aktivni i društveni u ovim plićim vodama. Upućuju na složeno ponašanje koje uključuje interakcije s drugim vrstama kitova, delfina i morskih ptica.

Otkriće ove neočekivane populacije kitova kljunaša Baird's u plićim vodama otvara nova pitanja o njihovoj ekologiji i ponašanju. Znanstvenici sada nastoje saznati više o tome što ih privlači u ove pliće vode, kako koriste ovo stanište i kakve su im dugoročne implikacije ove promjene u ponašanju.

Osim znanstvene važnosti, ovo otkriće ima i širi značaj. Kitovi kljunaši su ugrožena vrsta, a ova nova populacija u plićim vodama može biti ranjivija na ljudske aktivnosti. Znanstvenici se nadaju da će ova studija potaknuti veće napore za očuvanje ove fascinantne vrste.

"Išli smo tamo s ciljem promatranja orki i grbavih kitova, tako da smo samo zapisali kako smo vidjeli skupinu kitova kljunaša Baird's i nismo puno obraćali pažnju na njih", objasnila je Olga Filatova. Početno iz Moskve, ova istraživačica sada radi u Centru za istraživanje pomorske biologije SDU u Kertemindeu. "Ali u sljedećim godinama smo ih opet viđali i poslije pet godina posumnjali smo kako nam stalno prelaze isti put. Viđali smo ih svake godine do 2020. Covid-19 nam je onemogućio povratak na Komandorska otočja."

Proučavana populacija kitova kljunaša Baird's dolazila je vrlo blizu obale - čak na samo četiri kilometra! Osim blizine kopna, iznenađujuća je bila i vrlo plitka voda u kojoj su plovile: manje od 300 metara dubine. 

"Takvo ponašanje je potpuno nekarakteristično za ovu vrstu”, navodi Olga Filatova. Ona također napominje da se ova populacija vjerojatno prilagodila specifičnom staništu te time odstupa od ukorijenjene predodžbe kako svi kitovi kljunaši obitavaju samo vrlo daleko od obale u dubokim vodama.

"To dokazuje kako se ne možemo pouzdati u to da će se svi jedinci unutar određene vrste ponašati identično. Ovakvi slučajevi mogu otežati zaštitu pojedinih vrsta.", ističe Filatova, "Jer, u ovom primjeru, ne možemo krenuti u planiranje zaštite uz pretpostavku da kitovi kljunaši žive samo na otvorenom moru. Mi smo dokazali kako uspješno mogu naseliti i plitke, priobalne vode. Vjerojatno možemo pronaći i drugačija staništa o kojima trenutno ni ne znamo". 

Slučajevi različitog ponašanja kod pripadnika iste životinjske vrste nisu baš toliko rijetki. I u svijetu kitova često nalazimo grupe pojedine vrste koje žive odvojeno na drugim lokacijama, love razičiti plijen ili razviju vlastite načine komunikacije i nerado se druže sa svojim “rođacima” iz drugih područja.

Neke skupine orki love isključivo morske sisavce poput tuljana i pliskavica dok se druge orke hrane samo haringama. Jedni grbavi kitovi se sele između tropskih i arktičkih područja, dok su drugi stanovnici određenih regija. Skupine ulješura često razviju posebne “dijalekte” za međusobnu komunikaciju i nerado prihvaćaju članove izvana. 

Prema Olgi Filatovoj, ono što pokreće stvaranje različitih preferencija, pa bilo prema životnom prostoru ili omiljenom plijenu, jest upravo društveno učenje. 

Kako i mi ljudi učimo kroz razne oblike međusobnog druženja, tako i u životinjskom svijetu postoji mnogo vrsta društvenog učenja. Čak je i najjednostavniji njegov oblik mnogo složeniji proces no što nam se čini. 

Imitacija slovi za najkompleksnije društveno učenje; životinja prati što drugi rade, shvati motivaciju i logiku tog postupka te odnos prema njemu preuzme za sebe. Drugi, jednostavniji oblik naziva se "lokalno pojačanje": životinja vidi drugu kako odlazi na određeno mjesto, krene za njom i tako uvidi vrijednost te lokacije. To je uočeno kao tipično ponašanje mnogih životinja, između ostalih i riba.  

Olga Filatova je uvjerena kako upravo populacija kitova kljunaša Baird's s Komandorskih otoka učenje "lokalnim pojačanjem": Oni vide svoje vršnjake u plitkim priobalnim vodama, prate ih i kroz iskustvo shvate prednosti tog staništa, najvjerojatnije s obzirom na dostupnost hrane. 

"To im postaje kulturnom tradicijom! A ovo je prvi puta da se takva kulturna predaja opaža među kljunašima", naglašava Filatova

Lov predstavlja drugu najčešću kulturnu praksu s razvojem posebnih tehnika kod pojedinih skupina kitova: pljeskanje repom kako bi ošamutili ribu, stvaranje valova s ciljem odbacivanja tuljana sa sante ili čak istjerivanje plijena na plažu!

Istraživači su u razdoblju od 2008. do 2019. godine zabilježili blizu Komandorskih otoka čak 186 pripadnika vrste Baird's beaked whale. 107 jedinki je primjećeno samo jednom te su one svrstane u kategoriju “prolaznika”. S druge strane, njih 79 su viđeni duže od jedne godine, pa se može razumno zaključiti kako oni već dulje vrijeme naseljavaju ovo područje. Među prolaznicima je čak 61 zabilježeno kako u određenom trenutku komunicira sa stalnim stanovnicima, dok je na izrazito plitkom vodnom području uočeno njih sedam. 

"Prolaznici očito nisu toliko dobro upoznati s lokalnim uvjetima kao rezidenti, tako da svoju hranu redovito traže na dubinama svojstvenim njihovoj vrsti," objašnjava Olga Filatova. "Ali ono što je iznenađujuće jest kako smo zapravo i neke od prolaznika također primijetili u plitkim vodama. Ove jedinke su u nekom trenutku uspostavile određeni vid društvenog kontakta sa stalnim stanovnicima."

Prema njenim riječima, upravo je kroz ove dodire došlo do prijenosa znanja kako lokalno plitko područje zapravo nudi odlične uvjete. A sve je izgleda započelo "lokalnim pojačanjem" i praćenjem ponašanja suvršnjaka.  

Sadašnji podaci ne mogu točno odrediti ukupni broj kitova kljunaša Baird's u svijetu. 

Uz potporu raznih fondova poput Rufford Small Grants, Whale and Dolphin Conservation,  Animal Welfare Institut i Russian Fund for Fundamental Research, studija Olge Filatove dobitnica je potpore programa Human Frontier Science. 

Izvor: University of Southern Denmark