Istraživački tim otkrio sofisticiranu obradu arheološkog drveta

Tijekom arheoloških iskopavanja u rudniku ugljena na otvorenom u Schöningenu 1994. godine, otkriće najstarijih, iznimno dobro očuvanih lovačkih oružja poznatih čovječanstvu izazvalo je međunarodnu pozornost. Koplja i dvostruko zašiljeni bacajući štap pronađeni su među kostima životinja otprilike deset metara ispod površine u sedimentima na obali nekadašnjeg jezera. U godinama koje su uslijedile, opsežna iskopavanja postupno su otkrivala brojne drvene predmete iz sloja koji datira iz vremena kraja toplijeg međuledenog doba prije 300,000 godina. Nalazi su upućivali na to da je obala jezera služila kao lovište. Interdisciplinarni istraživački tim sa Sveučilišta u Göttingenu i Readingu (UK) te Državnog ureda za kulturno naslijeđe Donje Saske (NLD) sada je prvi put pregledao sve drvene predmete. Napredne tehnike snimanja poput 3D mikroskopije i mikro-CT skenera otkrile su iznenađujuće rezultate. Istraživanje je objavljeno u časopisu PNAS.

Ovo je prvi put da su istraživači uspjeli demonstrirati nove načine obrade i rada s drvetom, poput "tehnike cijepanja". Primjerice, male komade cijepanog drva su oštrili kako bi ih koristili u obradi lovljenih životinja. Glavni autor dr. Dirk Leder iz NLD-a kaže: "Postoje dokazi o puno široj i raznovrsnijoj obradi drva smreke i bora nego što se prije mislilo. Odabrani trupci su oblikovani u koplja i bacajuće štapove te doneseni na lokaciju, dok su slomljeni alati popravljani i reciklirani na mjestu." Na bivšoj obali jezera ostavljeno je najmanje 20 koplja i bacajućih štapova. To udvostručuje broj poznatih drvenih oružja na lokaciji. Dr. Tim Koddenberg sa Sveučilišta u Göttingenu objašnjava: "Izvanredno stanje očuvanja drva iz Schöningena omogućilo nam je da prvi put dokumentiramo i identificiramo tehnike obrade drva zahvaljujući naprednim metodama mikroskopije.”

Širok raspon tehnika obrade drva, kao i različita oružja i alati ranih ljudi, pokazuju izuzetnu važnost drveta kao sirovine, koja se gotovo nikada ne očuva iz tog razdoblja. Nalazi iz Schöningena svjedoče o opsežnom iskustvu u obradi drveta, tehničkom znanju i sofisticiranim radnim procesima. Voditelj projekta profesor Thomas Terberger, koji radi u NLD-u i na Sveučilištu u Göttingenu, izjavljuje: "Drvo je bilo ključna sirovina za evoluciju čovječanstva, ali samo u Schöningenu sačuvano je iz paleolitskog doba u takvoj kvaliteti". Schöningen je stoga dio međunarodno izuzetne kulturne baštine ranih ljudi. Nedavno je lokacija uvrštena na nominacijski popis za UNESCO-vu svjetsku baštinu na zahtjev pokrajine Donja Saska.

Istraživanje je financiralo Njemačko istraživačko društvo (DFG) i Ministarstvo znanosti i kulture Donje Saske.

Izvor: Georg-August-Universität Göttingen