Nedavna otkrića, objavljena u prestižnom časopisu JAMA Network Open, bacaju novo svjetlo na neobičnu vezu između poremećaja hranjenja i cirkadijalnog ritma, odnosno unutarnjeg biološkog sata koji utječe na brojne aspekte našeg života, uključujući i spavanje.

Istraživački tim iz Opće bolnice Massachusetts, u suradnji s kolegama iz University College London i University of the Republic u Urugvaju, proveo je značajno istraživanje koje otkriva intrigantne veze između anoreksije nervoze, rizika od nesanice i cirkadijalnog ritma. Ovo istraživanje nadovezuje se na ranija otkrića koja su sugerirala moguću povezanost između poremećaja prehrane i unutarnjeg sata tijela.

Korištenjem napredne statističke metode zvane Mendelska randomizacija, istraživači su analizirali genetske varijante koje su povezane s anoreksijom nervozom i njihov utjecaj na druge karakteristike, uključujući obrasce spavanja. Ova metoda omogućila je timu da identificira veze koje su bile skrivene ili nisu bile jasno vidljive u ranijim istraživanjima.

Jedan od najznačajnijih nalaza ovog istraživanja je dvosmjerna povezanost između gena povezanih s anoreksijom nervozom i onih povezanih s jutarnjim kronotipom, što ukazuje na to da rano ustajanje može povećati rizik od razvoja anoreksije nervoze. Osim toga, istraživanje ukazuje na moguću povezanost između anoreksije nervoze i nesanice, što dodatno komplicira razumijevanje ovog poremećaja. 

Ova otkrića otvaraju nova pitanja o uzrocima i posljedicama anoreksije nervoze, sugerirajući da bi pristupi liječenju ovog poremećaja mogli imati koristi od dubljeg razumijevanja genetike i spavanja.

Istraživanje je napredovalo koristeći inovativni pristup zvan "bod genetskog rizika". Ovaj pristup, razvijen u okviru Mass General Brigham Biobank, omogućio je timu da detaljnije istraži genetsku povezanost anoreksije nervoze s nesanicom.

Ključno otkriće ovog pristupa je da visoki rezultati genetskog rizika za anoreksiju nervozu pokazuju snažnu povezanost s povećanim rizikom od nesanice. Ovo otkriće potvrđuje prethodne studije i daje novi uvid u način na koji ovi poremećaji mogu biti međusobno povezani.

Stariji autor studije, Hassan S Dashti, PhD, RD, istaknuo je značaj ovih nalaza, naglašavajući da se anoreksija nervoza razlikuje od većine drugih psihijatrijskih bolesti koje su tipično povezane s večernjim simptomima. Dashti, koji radi na Odjelu za anesteziju, intenzivnu njegu i medicinu boli na MGH i kao asistent profesora anestezije na Harvard Medical School, naglašava da ovo otkriće otvara nove puteve za istraživanje i liječenje anoreksije nervoze.

Liječenje anoreksije nervoze trenutno je izazovno, s visokim stopama recidiva, a uzroci bolesti ostaju nejasni. S obzirom na visoku stopu smrtnosti povezanu s anoreksijom nervozom, hitno je potrebna dodatna istraživanja za razvoj novih strategija prevencije i liječenja.

Hannah Wilcox, glavna autorica studije i istraživačica na MGH, ističe da, iako su kliničke implikacije ovih otkrića još uvijek nejasne, rezultati pružaju osnovu za buduća istraživanja koja bi se mogla usmjeriti na cirkadijanske terapije u prevenciji i liječenju anoreksije nervoze. 

Osim Dashtija i Wilcox, u istraživanju su sudjelovali i Valentina Paz, MSc, Richa Saxena, PhD, John W. Winkelman, MD, PhD, i Victoria Garfield, PhD. Istraživanje je podržano sredstvima Nacionalnih instituta za zdravlje, naglašavajući važnost ovog rada u širem kontekstu mentalnog zdravlja i istraživanja poremećaja spavanja.