Astronomi su tijekom promatranja para zvijezda u srcu izvanredne maglice naišli na iznenađenje. Obično su zvijezde u paru vrlo slične, poput blizanaca, no u slučaju HD 148937 jedna zvijezda izgleda mlađa i magnetična je, za razliku od druge. Novi podaci Europske južne opservatorije (ESO) upućuju na to da su u sustavu prvotno bile tri zvijezde dok se dvije od njih nisu sudarile i spojile. Taj je nasilan događaj stvorio okolnu maglicu i trajno promijenio sudbinu sustava.

Abigail Frost, astronomkinja u ESO-u u Čileu i glavna autorica studije objavljene danas u časopisu Science, izjavila je tijekom priprema za istraživanje kako joj se činilo da je ovaj sustav poseban. Sustav HD 148937 smješten je otprilike 3800 svjetlosnih godina od Zemlje, u smjeru sazviježđa Norma. Sastoji se od dvije zvijezde koje su znatno masivnije od Sunca i okružene su prekrasnom maglicom, oblakom plina i prašine. „Maglica koja okružuje dvije masivne zvijezde rijetkost je i doista nas je navela da pomislimo kako se morao dogoditi neki zanimljiv događaj u tom sustavu. Kada smo analizirali podatke, zanimljivost se samo povećavala.“

„Nakon detaljne analize, uspjeli smo utvrditi da masivnija zvijezda izgleda znatno mlađa od svoje pratilje, što nema smisla jer bi trebale biti nastale u isto vrijeme!“ izjavila je Frost. Razlika u godinama – jedna zvijezda izgleda da je barem 1,5 milijuna godina mlađa od druge – sugerira da je nešto moralo pomladiti masivniju zvijezdu.

Drugi dio slagalice je maglica koja okružuje zvijezde, poznata kao NGC 6164/6165. Stara je 7500 godina, stotine puta mlađa od obje zvijezde. Maglica također pokazuje vrlo visoku količinu dušika, ugljika i kisika. To je iznenađujuće jer se ti elementi obično očekuju u dubini zvijezde, a ne izvan nje; kao da ih je neki nasilan događaj oslobodio.

Kako bi rasvijetlili misterij, tim je sastavio devetogodišnje podatke prikupljene pomoću instrumenata PIONIER i GRAVITY, koji se nalaze na Very Large Telescope Interferometeru (VLTI) Europske južne opservatorije, smještenom u pustinji Atacama u Čileu. Također su koristili arhivske podatke s instrumenta FEROS u opservatoriju La Silla ESO-a.

„Mislimo da je ovaj sustav izvorno imao barem tri zvijezde; dvije od njih morale su biti blizu jedna drugoj u jednom trenutku orbite, dok je treća zvijezda bila puno udaljenija,“ objašnjava Hugues Sana, profesor na KU Leuven u Belgiji i glavni istraživač ovih opažanja. „Dvije unutarnje zvijezde su se spojile na nasilan način, stvorivši magnetnu zvijezdu i izbacivši nešto materijala, što je stvorilo maglicu. Udaljenija zvijezda formirala je novu orbitu s novospojenom, sada magnetnom zvijezdom, čime je nastao binarni sustav koji danas vidimo u središtu maglice.“

„Scenarij spajanja bio je već u mojoj glavi još 2017. godine kada sam proučavao promatranja maglice dobivena Herschelovim svemirskim teleskopom Europske svemirske agencije,“ dodaje suautor Laurent Mahy, trenutno viši istraživač na Kraljevskom opservatoriju Belgije. „Pronalazak razlike u dobi između zvijezda sugerira da je ovaj scenarij najvjerojatniji i mogao se pokazati samo s novim podacima ESO-a.“

Ovaj scenarij također objašnjava zašto je jedna od zvijezda u sustavu magnetna, a druga nije – još jedna neobična značajka HD 148937 koju su primijetili u podacima VLTI-a.

U isto vrijeme, pomaže riješiti dugogodišnju zagonetku u astronomiji: kako masivne zvijezde stječu svoja magnetska polja. Iako su magnetska polja česta značajka zvijezda male mase poput našeg Sunca, masivne zvijezde ne mogu na isti način održavati magnetska polja. Ipak, neke masivne zvijezde su doista magnetne.

Astronomi su već neko vrijeme sumnjali da masivne zvijezde mogu steći magnetska polja kada se dvije zvijezde spoje. No, ovo je prvi put da su istraživači pronašli takav izravan dokaz. U slučaju HD 148937, spajanje se moralo dogoditi nedavno. „Magnetizam u masivnim zvijezdama ne očekuje se da traje vrlo dugo u usporedbi s životnim vijekom zvijezde, stoga se čini da smo ovaj rijedak događaj promatrali vrlo brzo nakon što se dogodio,“ dodaje Frost.

Izgradnja iznimno velikog teleskopa (ELT) ESO-a, koji je trenutno u tijeku u čileanskoj pustinji Atacama, omogućit će istraživačima da detaljnije saznaju što se dogodilo u sustavu i možda otkriju još iznenađenja.

Izvor: European Southern Observatory