Roditelji imaju ključnu ulogu u podršci obrazovanju svoje djece. Njihovo sudjelovanje postavlja temelje za uspjeh kako unutar tako i izvan učionice. Stoga je konstantna podrška i njegovanje od strane roditelja važno na svakoj razini formalnog obrazovanja, pa čak i prije toga.

Ključ uspjeha leži u stvaranju podržavajućeg i poticajnog okruženja kod kuće. U školskom okruženju, učitelji često preuzimaju ulogu vodećih u procesu podučavanja. To znači da se često koncentriraju na proces poučavanja i učenja unutar učionice. Međutim, zajedničkim djelovanjem, roditelji i učitelji mogu značajno poboljšati učenje djeteta dijeleći odgovornosti za obrazovanje kod kuće i u školi.

Učitelji često preferiraju tradicionalne oblike roditeljskog sudjelovanja. To uključuje nadzor roditelja nad školskim izletima ili prikupljanje sredstava za školske aktivnosti. No, moguće je pronaći sredinu koja koristi iskustva i učitelja i roditelja te jasno komunicira očekivanja. To bi dovelo do tri pozitivna ishoda: smanjenje nesporazuma, razvoj zajedničkih ciljeva i uspostavljanje povjerenja u partnerstvo između učitelja i roditelja.

Više od desetljeća, kroz program Advancing Learning Outcomes and Transformational Change (ALOT Change) Afričkog centra za istraživanje populacije i zdravstva, proučavao sam kako uključivanje roditelja u obrazovanje može unaprijediti ishode učenja. To se može postići praćenjem napretka djece u školi i pomoći im u izvršavanju domaćih zadaća. Poznavanje mjesta gdje se njihova djeca nalaze, tko su im prijatelji, te biti dostupan za pružanje uvida o pitanjima vezanim uz pubertet također su ključni elementi.

Da bi podržali obrazovni put svoje djece, roditelji iz svih socioekonomskih skupina trebaju poduzeti četiri glavna koraka. Prvo, moraju ispuniti svoje obiteljske obveze, koje uključuju osiguranje hrane, skloništa i plaćanje školarina. Drugo, trebali bi osigurati poticajno okruženje za djecu kako bi mogla raditi na zadaćama. Treće, roditelji trebaju motivirati svoju djecu da ostanu fokusirani na učenje i da izbjegavaju pritisak vršnjaka. Naposljetku, ako se pojavi potreba, roditelji bi trebali tražiti podršku kako bi bili obrazovani i osnaženi da pomognu svojoj djeci uspjeti u školi.

Što učiniti Za početak, roditelji bi trebali ispuniti svoje osnovne obveze kod kuće i surađivati na razini zajednice. Osiguravanje da su djeca nahranjena i da su im plaćene školarine zadržava ih u školi. Dobra prehrana poboljšava kognitivnu funkciju, dok plaćanje školarina potiče prisustvovanje nastavi, čime se poboljšava učenje djeteta. U svim prihodnim skupinama, a posebno u susjedstvima s niskim prihodima, suradnja u zajednici omogućava roditeljima pristup potpori i resursima potrebnim za učenje njihove djece. To može značiti razmjenu ideja s drugim roditeljima ili pristup savjetnicima za karijeru i sportskim objektima. Suradnja na razini zajednice pruža socijalni kapital koji stvara prilike za povezivanje, čime se promiče socijalna prilagodba djeteta.

Drugo, roditelji bi svojoj djeci trebali pružiti mjesta za učenje, pratiti njihov napredak u zadaćama i razumjeti kako napreduju kroz različite razrede. Prostori za učenje trebali bi biti tihi i dobro organizirani, ali ne moraju nužno biti kod kuće. Mogu biti sigurna mjesta unutar zajednica, kao što su crkve. Roditelji mogu sudjelovati u praćenju napretka svoje djece aktivnom komunikacijom s učiteljima i volontiranjem u školama, bilo privatnim ili javnim. To omogućava roditeljima da se uključe u planiranje, razvoj i donošenje odluka o školskim aktivnostima u korist svoje djece.

Treće, roditelji trebaju pružiti mladoj djeci njegujuću skrb prije nego što započnu formalno obrazovanje.
Trebali bi održavati tu podršku tijekom cijelog ciklusa osnovnog obrazovanja. Roditelji igraju ključne uloge kao suobrazovatelji svoje djece. To znači da idu dalje od samo pružanja resursa potrebnih za učenje do podrške osobnom razvoju djeteta. Roditelji to mogu učiniti poticanjem svoje djece na postavljanje pitanja, na koja mogu odgovoriti njihovi stariji vršnjaci ili mentori. Djeca također trebaju dovoljno vremena za igru i san. Roditelji bi trebali motivirati svoju djecu da dovrše dodijeljene školske zadatke, na primjer, skraćivanjem vremena provedenog na kućanskim poslovima, posebno za djevojčice. Također bi trebali nadgledati i davati smjernice za domaće zadaće gdje je to moguće, te pružiti pomoćna sredstva i materijale za praktične aktivnosti.

Četvrto, bio sam dio istraživačkog tima u Afričkom centru za istraživanje populacije i zdravlja koji je otkrio da davanje roditeljima pristupa savjetnicima za vođenje o tome kako podržavati školovanje njihove djece poboljšava obrazovne rezultate u neformalnim naseljima u Nairobiju, Keniji.

Pod ovom intervencijom, roditeljima je bilo poučeno koja je njihova uloga kao prvih podupiratelja obrazovanja njihove djece. Ta uloga uključuje odvođenje vremena za razumijevanje svoje djece, otvaranje komunikacijskih linija, raspravljanje o pitanjima seksualnog i reproduktivnog zdravlja te poticanje pozitivnih aspiracija. Rezultati su uključivali poboljšanje dječje pismenosti.

Kada smo pitali učenike da objasne odnos između roditeljske podrške i postignuća u pismenosti i numeričkim vještinama, izvijestili su o boljem razumijevanju matematičkih koncepata, poboljšanoj sposobnosti tumačenja matematičkih zadataka i poboljšanjima u razumijevanju algebre i sastava. Jedan od razloga za ovaj ishod bio je taj što su i roditelji i učenici bili otvoreniji jedni prema drugima. Dijelili su svoja mišljenja, potrebe i akcije.

Očekivani ishodi Uključivanje roditelja u obrazovanje osnažuje djecu da dosegnu svoj puni potencijal. To poboljšava njihove akademske performanse, poboljšava njihov socijalni i emocionalni razvoj te povećava njihovu motivaciju i angažman. Uključenost roditelja obično vodi do boljeg pohađanja škole, pozitivnog ponašanja i većih aspiracija za budući uspjeh. Kada roditelji preuzmu aktivnu ulogu u učenju svoje djece, to jača odnos roditelj-dijete, stvarajući poticajno okruženje za akademski rast i osobni razvoj.

Original:
Benta A. Abuya
Znanstvenica-istraživačica, Afrički centar za istraživanje stanovništva i zdravlja