Kakav je vaš sendvič? Ako trenutačno grickate obrok kupljen u supermarketu dok čitate ove redove, velika je vjerojatnost da i ja radim isto.

Britanci su posebno poznati po svojoj opsjednutosti sendvičima, koje konzumiraju sami nastavljajući raditi. Ovaj običaj u isto vrijeme zabavlja ali i izaziva zgražanje među ostalim Europljanima. Kako je to izrazio jedan francuski znanstvenik: "Sendvič ili salata pojedeni pred ekranom računala ne mogu se smatrati pravim obrokom."

Istraživanja su pokazala da 28% britanskih radnika jede za svojim radnim stolovima, dok 44% njih ruča samostalno, što su najviše stope u Europi. Sociolozi su detaljno istraživali obiteljske obroke, školske obroke djece i čak večere u restoranima.

Samo nekoliko publikacija usmjereno je na ručak tijekom radnog dana, ali su studije gotovo isključivo koristile opsežne ankete. Iako su one korisne u otkrivanju obrasci ponašanja i trendova u načinu prehrane, ne pomažu nam razumjeti zašto ljudi jedu na način na koji to čine tijekom ručka. Za to su potrebni bogati, detaljni podaci iz intervjua.

U mojoj nedavno objavljenoj istraživačkoj studiji intervjuirao sam 21 osobu o tome što jedu za ručak tijekom radnog dana (i gdje te s kim). Otkrio sam znatno veću raznolikost u obrocima za ručak tijekom radnog dana od samotnog sendviča "al desko". No, među mojim sudionicima postojala su zajednička shvaćanja o tome kako ručati na poslu.

Većina sudionika bila je voljna priznati da ručak tijekom radnog dana nije točno vrhunsko gastronomsko iskustvo. Jedan muškarac opisao je ručak kao "moju funkcionalnu stvar za jelo".

Ipak, ljudi su s nestrpljenjem očekivali svoj ručak, smatrajući ga nagradom ili poslasticom za jutarnji rad, te napominjući da je to vrijeme kada mogu jesti ono što žele. Jedna ispitanica, učiteljica, priznala je da bira "ugljikohidrate s ugljikohidratima" i kolačić s pudingom iz kantine.

Za razliku od obiteljske večere gdje svi tendenciozno jedu isti obrok i kuhar mora udovoljiti tuđim ukusima, ručak tijekom radnog dana viđen je kao prilika za osobno uživanje, unatoč tuđem neodobravanju. Hrana koja se u drugim okolnostima smatra neprihvatljivom (konzervirana juha ili obroci za mikrovalnu, na primjer) prihvatljivo je zgodna za ručak tijekom radnog dana jer su učinkoviti. Parovi koje sam intervjuirao ismijavali su jedno drugo zbog njihovih "tužnih" ili "užasnih" izbora za ručak.

Učinkovito jedenje
Sudionici moje studije smatrali su hodanje i čekanje na hranu gubitkom vremena. Izvještavali su o korištenju pauza na poslu za protezanje nogu i kupnju ručka, ali da bi smanjili vrijeme provedeno daleko od posla, jeli su natrag za svojim radnim stolovima. Blizina i brzina usluge ključni su faktori pri odabiru mjesta za ručak vani: želite "doći, pojesti i otići".

Iako to među sudionicima nije bilo često, krajnje učinkovit ručak je onaj kada donesete hranu od kuće – u tom slučaju preskačete red u potpunosti (ne doslovno, Britanci to ne vole).

Što se tiče društva za ručak, među mojim sudionicima bilo je miješanih osjećaja. Jesti s kolegama može biti zabavno, začinjeno s britanskim humorom i raspravama o planovima za vikend. Ponekad, biti dobar sugovornik i navigacija nejasnom linijom između prijateljskog i profesionalnog odnosa s kolegama viđeno je kao dodatni posao.

Da bi izbjegli emocionalni napor jedenja s drugima, ljudi su signalizirali svojim kolegama da žele biti sami sjedeći odvojeno i listajući po telefonima, skrivajući se iza ekrana računala ili čak povlačeći se u parkirani automobil kako bi jeli bez ometanja. Jedna žena sažela je: "Jesti s drugim ljudima ometa taj užitak brige o sebi".

Ručak i naš radni život

Moji nalazi sugeriraju da britanske navike ručanja nisu samo pitanje niskih standarda za obroke. Radi se o balansiranju pritisaka posla i potrebe za učinkovitošću s brigom o sebi i navigacijom socijalnih interakcija. Poput tihe ostavke i velike rezignacije, minimalan trud uložen u ručak može se vidjeti kao još jedan odgovor na radnu kulturu koja postaje sve zahtjevnija.

Ove sam intervjue proveo prije pandemije COVID-19. Porast hibridnog i udaljenog rada, za mnoge ljude, premjestio je ručak tijekom radnog dana iz ureda u dom. Trgovina komercijalnim sendvičima teško je pogođena. No, čak i prije pandemije, sudionici koji su radili od kuće jeli su za svojim radnim stolovima, unatoč tome što su (kako biste možda očekivali) imali ugodniji prostor za jelo. Možda utjecaj pandemije na naše ručkove ipak nije tako dramatičan.

Ono što jedemo za ručak svaki dan (i kako to jedemo) ima utjecaj na naše zdravlje. Neke organizacije i zemlje prepoznale su važnost toga. Francuska, na primjer, ima radnu regulativu koja zabranjuje radnicima da jedu ručak na radnom mjestu. Dugi ručkovi među francuskim radnicima povezani su s boljim izborima hrane i zdravljem.

Poboljšanje navika ručanja stoga nužno ne ovisi o tome birate li salatu ili komad pizze. Vaš poslodavac, kroz manje radno opterećenje, ili čak vlada, kroz radne zakone, mogu imati utjecaj na to što ćete jesti za ručak.

Original:
Jennifer Whillans
Predavač sociologije na Sveučilištu u Bristolu