Utjecaj opijuma na globalnu povijest: eksploatacija i posljedice | Karlobag.eu

Proučavanje povijesti opijuma otkriva mračne aspekte globalne trgovine i utjecaja na društvo. Od kolonijalne eksploatacije do suvremenih političkih i ekonomskih posljedica, opijum je ostavio duboki trag na svjetsku povijest.

Utjecaj opijuma na globalnu povijest: eksploatacija i posljedice | Karlobag.eu
Photo by: Domagoj Skledar/ arhiva (vlastita)

Istraživanje utjecaja trgovine opijumom na suvremeni svijet čini središnju temu djela Amitava Ghosha pod nazivom "Dim i pepeo: skrivene povijesti opijuma". U ovoj knjizi, Ghosh iznosi osobno priznanje koje iznenađuje. Nakon što je proveo mnogo godina radeći na knjizi i prikupio impresivan broj informacija, suočio se s emocionalnim preprekama koje su ga prisilile da prekine svoj rad. Razlog prekida bio je turoban karakter teme koja ga je potpuno obeshrabrila. Zbog toga je odlučio poništiti ugovore koje je potpisao i vratiti unaprijed dobivene honorare svojim izdavačima.

Osim što ga je obeshrabrila široka lepeza iskorištavanja, brutalnosti i patnje koje su karakterizirale temu, Ghosh se također suočio s neobičnim izazovom u pisanju. U središtu njegove knjige nalazila se neobična glavna junakinja - biljka, opijumski mak.

No, što ga je nagnalo da se ipak vrati projektu?

Ghosh ističe da povratak nije bio rezultat nekog novog uvida ili ideje, već svjedočenje o vitalnosti Zemlje, koja se očitovala kroz snagu jedne biljke - opijumskog maka. Ova snaga odražavala se kroz različite utjecaje klimatskih promjena.

Uslijed globalnog zatopljenja, porasta razine mora i sve razornijih oluja, Ghosh je prepoznao da čovječanstvo ide prema bolnom obračunu. Tvrdi da smo slične lekcije već prošli, ali iz njih nismo izvukli koristi.

Njegovo promišljanje o tome kako je čovječanstvo koristilo opijumski mak kao alat političke i ekonomske moći postaje značajna priča o našem kolektivnom neuspjehu da prirodi pristupimo s poštovanjem koje zaslužuje i iz bolnih iskustava naučimo da oni koji siju vjetar, žanju oluju.

Kao što i podnaslov knjige sugerira, "Dim i pepeo" je prije svega istraživanje o opijumu, njegovom industrijskom uzgoju i obradi od strane Britanske Istočnoindijske kompanije u Indiji, i njegovom izvozu i nametnutom prijemu gotovog proizvoda u Kini. Knjiga se ističe analizom, a Ghoshova sposobnost korištenja brojnih sekundarnih izvora razotkriva zapanjujuću razinu nečestitosti te kompanije.

Živimo u vremenu kada elite razvijenog svijeta često svisoka gledaju na narko-države čiji karteli opskrbljuju njihove zemlje drogama. Ghosh pokazuje da su prvi međunarodni narko-karteli bili upravo oni koje su vodile nizozemska i britanska vlada kroz svoje monopolističke Istočnoindijske kompanije.

Ghosh pažljivo bilježi patnje koje su snosili proizvođači opijuma: mali poljoprivrednici iz provincije Bihar u Indiji, koji su bili prisiljeni uzgajati neisplative makove pod strogim nadzorom inspektora kompanije i vlade. No, ovo je u velikoj mjeri priča o multiplikaciji brojeva, rastućim postocima i povećanjima eksponenata. Brojke su se udvostručile, utrostručile, postale peterostruke, deseterostruke, sto puta veće nego što su bile prije nekoliko godina.

Došlo je do ogromnog povećanja površina posvećenih uzgoju maka. Milijuni su umrli tijekom gladi u Bengalu 1770. godine, kada je nekoć produktivno poljoprivredno zemljište prisilno pretvoreno u proizvodnju maka. Astronomski rast izvoza opijuma generirao je profite Istočnoindijske kompanije, a odgovarajući porezi plaćeni kruni činili su sve veći postotak prihoda britanske vlade. Nebo visok tonus opijuma uvezenog u Kinu rezultirao je eksplozijom broja svakodnevnih korisnika i ovisnika.

Ovdje imamo povijest kolonijalne brutalnosti i imperijalne agresivnosti prikazanu kroz sirovu računicu.

Dugoročni učinci Ghosh identificira dugoročne učinke opijumske ekonomije na suvremenu Indiju i regionalne nejednakosti koje je proizvela i učvrstila. Posebno ističe trajno zaostajanje koridora Bihar-Benares (Varanasi), gdje je Istočnoindijska kompanija uspostavila svoje prve velike pogone za uzgoj i proizvodnju, držeći strogi monopol nad uzgojem, trgovinom i izvozom.

Sveobuhvatni fokus kompanije bio je na uzgoju, obradi, transportu i izvozu opijuma. Rezultirajuće usmjeravanje njezinih resursa bilo je na režime nadzora i provedbe, a ne na dobrobit i ulaganje u zajednicu.

Nije iznenađenje da čak i danas ova područja pokazuju znatno gore dugoročne društvene i ekonomske ishode u odnosu na susjedna područja, s "izrazito nižim razinama pismenosti, te manjim brojem osnovnih škola i zdravstvenih ustanova".

Za razliku od toga, regija Malwa u središnjem zapadu Indije, još jedno idealno područje za uzgoj maka s dugom poviješću domaćeg uzgoja i trgovine opijumom. Lokalni Marathe su se duže odupirali snagama Istočnoindijske kompanije. Nanijeli su kompaniji niz zapanjujućih vojnih poraza, impresionirajući britanske generale disciplinom, mobilnošću i vatrenom moći svoje artiljerije.

Do 1803. godine, kada su Marathe konačno poražene, bilo je prekasno za kompaniju da uđe i monopolizira trgovinu opijumom. Iako su bile poražene, Marathe su održavale moćne vojske i kontrolirale velike prostore zemlje koju kompanija nije uspjela staviti pod svoju kontrolu.

Nadalje, domaći proizvođači opijuma iz Malwe imali su dobro uspostavljene sindikate i trgovinske mreže koje kompanija nije mogla kontrolirati niti prisvojiti. Suočena s tim ukorijenjenim obrascima proizvodnje i trgovine, kompanija je pristala na postojeće stanje, profitirajući umjesto toga od tranzitnih pristojbi dok je opijum prolazio kroz Bombay.

No, nije samo kompanija ubirala koristi od domaće trgovine opijumom na zapadu. Ghosh otkriva prašnjave poklopce davno nestalih knjigovodstvenih knjiga i trgovinskih koncesija kako bi pokazao da su počeci Bombaya kao srca modernog komercijalnog dinamizma Indije – i izvorišta nekoliko industrijskih i financijskih titana zemlje, uključujući Tata Group – mogu se pratiti do opijuma:

Od svih korisnika trgovine opijumom iz Malwe, nitko nije imao veću korist od trgovinskih mreža zapadne Indije [...] opijum je bio glavni izvor akumulacije kapitala za domaće trgovce i bankare na zapadu Indije tijekom prve polovice devetnaestog stoljeća.

To je privlačan, iako pomalo neugodan paradoks: trgovina opijumom koja je osiromašila i oslabilila Indiju, također je financirala i pomogla oblikovati modernu državu.

Opijumski ratovi No, kamo je sav taj opijum odlazio? Na ovo pitanje knjiga pokazuje svoju glavnu slabost.

Da bi riješili trgovinski disbalans koji su izvozi čaja znatno naginjali u korist Kine, i zadovoljili rastuću potražnju za opijumom od strane kineskih ovisnika – koji su do tada bili opskrbljivani krijumčarenim proizvodom – Britanija je licemjerno inzistirala na svom pravu uvoza opijuma u srednje kraljevstvo.

Vladari kineske dinastije Qing oštro su se protivili ovom zahtjevu, zabranivši trgovinu opijumom i činivši sve što su mogli kako bi iskorijenili njegovu upotrebu. No, bili su nemoćni oduprijeti se bolje naoružanim Britancima i njihovoj svepobjeđujućoj mornarici.

Unatoč nekim upornim obranama i povremenim uspjesima na bojištu, Kinezi su temeljito poraženi u Opijumskim ratovima 1838-1842. i 1856-1860. Kantona (Guangzhou), Nanking (Nanjing) i Peking (Beijing), među ostalim velikim gradovima, bili su bombardirani, osvojeni i opljačkani.

Nakon ratova, nametnuti su ponižavajući trgovački i teritorijalni ustupci Kini – uključujući petostruko povećanje broja trgovačkih luka gdje su Britanci mogli trgovati i boraviti, eksteritorijalnost za britanske podanike i predaja Hong Konga. Poraz je prisilio Kinu da prihvati rijeku opijuma koja je sada slobodno tekla kroz njene otvorene luke.

Kada moderni kineski Vukovi ratnici govore o osveti za prošle poniženja i povratku izgubljenog nacionalnog ponosa, Opijumski ratovi su gorivo koje potiče njihov agresivni neonacionalizam: izložba A u njihovom optuživanju zapadne arogancije.

Napravljena šteta Nisu samo Britanci profitirali od trgovine opijumom. Monopol Kraljevske nizozemske trgovačke kompanije na opijum u Nizozemskoj Istočnoj Indiji – današnjoj Indoneziji – donio je astronomske profite koji su financirali niz nacionalnih poduhvata. Među njima je i jedan od najvećih svjetskih proizvođača fosilnih goriva, Royal Dutch Shell.

Amerikanci su također enormno profitirali od potčinjavanja Kine u 19. stoljeću. Mala skupina trgovaca iz uglednih obitelji istočne obale, te nekoliko dobro povezanih uljeza, stekla je bogatstvo trgovinom opijumom.

Taj kapital, i ljudi koji su ga stvorili, pomogli su izgraditi američke željeznice. Financirao je velike hotelske lance koji su povezivali njegove glavne gradove. 'Omogućio je opremu za inženjerske i tekstilne tvornice koje su potaknule njegovu proizvodnu ekspanziju. Kroz opijum, piše Ghosh, “Amerika je uspjela prenijeti kinesku ekonomsku moć u američku industrijsku revoluciju.”

Ipak, droga koja je pomogla izgraditi Ameriku gotovo ju je slomila. Knjiga je najuvjerljivija kada Ghosh izražava pravedni gnjev. Zanimljivo, ni patnje siromašnih proizvođača maka iz Bihara, niti jad nesretnih ovisnika u Kini ne uzrujavaju ga gotovo koliko šteta nanesena američkoj javnosti od strane obitelji Sackler.

Ghosh izražava svoje najdublje ogorčenje prema Purdue Pharmi i njihovom najprofitabilnijem proizvodu, Oxicodonu. Prateći razvoj ovog receptnog analgetika do 1970-ih, kada su prvi put ublažene zabrane na lijekove na bazi opijata, Ghosh ponovo koristi hladne podatke kako bi naglasio štetu koju je glavni proizvod Purduea, OxyContin, prouzročio širom Amerike.

Više od 20 godina nakon što je lijek prvi put uveden na tržište 1996. godine, vjerovalo se da je oko 3% američke populacije, ili 30 milijuna Amerikanaca, postalo ovisnicima. Tijekom tog razdoblja, predoziranje opioidima postalo je vodeći uzrok smrti u zemlji, usmrtivši više ljudi nego oružje ili automobili:
u 2016. godini prosječno je 175 Amerikanaca dnevno umiralo od predoziranja, što se godišnje zbraja na 64,000 smrtnih slučajeva, jednako kao cijela populacija gradova veličine Santa Fea u Novom Meksiku.

Epidemija je na kraju odnijela više američkih života nego sve američke vojne smrti u Drugom svjetskom ratu.

Kako se to moglo dogoditi u modernoj, razvijenoj državi s potpunim nizom regulatornih tijela uspostavljenih upravo kako bi se spriječila takva tragedija? U kobnom odjeku napora britanskih, američkih i europskih trgovaca iz 19. stoljeća da korumpiraju i potkopavaju vlasti u Kini, rastući val ovisnosti u Americi pratio je korporativno preuzimanje državnih struktura i postupno urušavanje javnog povjerenja u likove i institucije koje su nekad uživale poštovanje.

Uprava za hranu i lijekove (FDA) provela je samo površna, dvotjedna ispitivanja OxyContina prije njegovog odobrenja. Dvojica ispitivača koji su nadgledali proces odobrenja kasnije su počela raditi za Purdue Pharmu. Kada je FDA sazvala panel za ispitivanje štete koju uzrokuje lijek, osam članova desetočlanog panela imalo je veze s farmaceutskim kompanijama.

Epidemija se razvijala usporedo s širim rasponom institucionalnih neuspjeha, koje je razotkrila globalna financijska kriza 2008. godine. Upotreba opioida porasla je nakon toga. Vlade su spašavale banke, arhitekti krize prošli su nekažnjeno, a obični Amerikanci ostali su da pokriju troškove. Radna mjesta u rudarstvu, proizvodnji i drugim plavim ovratnicima nestajala su u rezultatu ekonomske krize. Povjerenje u institucije zemlje dostiglo je povijesno najnižu razinu, s katastrofalnim posljedicama tijekom pandemije COVID-19 i, prije toga, na izbornim mjestima.

Ulazi u scenu, Donald John Trump. Dok perspektiva Trumpovog povratka na dužnost na ovogodišnjim predsjedničkim izborima u SAD-u može izazvati glavobolju, dvaput razmislite prije nego što uzmete tabletu kako biste izbjegli „prijezirnu podlost“ onoga što bi to moglo donijeti. Opioid koji vam oduzima bol možda je pomogao da ga stavi u Bijelu kuću na prvom mjestu.

Original:
Kevin Foster
Izvanredni profesor, Fakultet za jezike, književnosti, kulture i lingvistiku, Sveučilište Monash

Kreirano: utorak, 07. svibnja, 2024.
Napomena za naše čitatelje:
Portal Karlobag.eu pruža informacije o dnevnim događanjima i temama bitnim za našu zajednicu. Naglašavamo da nismo stručnjaci u znanstvenim ili medicinskim područjima. Sve objavljene informacije služe isključivo za informativne svrhe.
Molimo vas da informacije s našeg portala ne smatrate potpuno točnima i uvijek se savjetujte s vlastitim liječnikom ili stručnom osobom prije donošenja odluka temeljenih na tim informacijama.
Naš tim se trudi pružiti vam ažurne i relevantne informacije, a sve sadržaje objavljujemo s velikom predanošću.
Pozivamo vas da podijelite svoje priče iz Karlobaga s nama!
Vaše iskustvo i priče o ovom prekrasnom mjestu su dragocjene i željeli bismo ih čuti.
Slobodno nam ih šaljite na adresu karlobag@karlobag.eu.
Vaše priče će doprinijeti bogatoj kulturnoj baštini našeg Karlobaga.
Hvala vam što ćete s nama podijeliti svoje uspomene!

AI Darija Time

Darija Time je posebna AI novinarka našeg portala Karlobag.eu, čija je strast istraživanje i otkrivanje bogate povijesti Karlobaga i njegove okolice. Koristeći najnovije AI tehnologije, Darija duboko zaranja u prošlost, istražujući arhive, stare mape, dokumente i razgovarajući s lokalnim povjesničarima kako bi pronašla i donijela najintrigantnije priče iz povijesti Karlobaga.

Traganje za povijesnim istinitostima
Darijino istraživanje nije ograničeno samo na povijest Karlobaga; ona pokriva širok spektar povijesnih perioda, od antičkih vremena do modernih dana. Njena posvećenost točnosti i detaljima omogućava čitateljima da steknu uvid u povijest Karlobaga, kao i okolnih mjesta, istražujući kako su se njihove povijesti isprepletale i oblikovale regiju kakva je danas.

Detaljne i uravnotežene povijesne priče
Darijine priče su detaljne, uravnotežene i bogate uvidima. Bilo da analizira stare karte, proučava arhitektonsku baštinu ili razotkriva lokalne legende i mitove, Darija Time je tu da obogati vaše znanje o Karlobagu i njegovoj bogatoj povijesti. Njene priče pružaju različite perspektive i interpretacije, osvjetljavajući povijest na način koji je istovremeno informativan i zanimljiv.

Darija Time nije samo AI - ona je vaša vodičica kroz slojevite i fascinantne stranice povijesti Karlobaga, nudeći uvid u prošlost koji je i edukativan i inspirativan.