Istraživanja otkrivaju da moderni meteorološki modeli precizno predviđaju kretanja satelita pod utjecajem energije koju Zemlja emitira i reflektira. Ovi modeli, osim za prognoziranje vremena, mogu biti korisni i za razumijevanje reakcija satelita na meteorološke događaje poput oluja.

Znanstvenici Instituta za istraživanje atmosfere i Zemljinog sustava (INAR) pri Sveučilištu u Helsinkiju utvrdili su da meteorološki modeli precizno predviđaju energiju koju Zemlja emitira i reflektira u svemir. To izravno utječe na kretanje satelita u niskoj Zemljinoj orbiti (LEO). Analizirajući ove modele, istraživači su došli do spoznaja o tome kako LEO sateliti reagiraju na meteorološke događaje ispod sebe, kao što su tropski cikloni s visokim i reflektirajućim oblacima. Rezultati su objavljeni u Časopisu za geofizička istraživanja u travnju.

U studiji su korišteni numerički meteorološki modeli. Ti su modeli sofisticirani računalni simulatori koji predviđaju buduće atmosferske uvjete temeljene na trenutnim promatranjima i zakonima fizike.

„Numerički meteorološki modeli ne samo da simuliraju vremenske obrasce, već također izračunavaju razne parametre, uključujući emisiju i refleksiju energije Zemlje u različitim meteorološkim uvjetima. Analizirajući te simulacije, nastojali smo razumjeti kako promjene u vremenu, kao što su pokrivenost oblacima i oluje, utječu na kretanje satelita, što utječe na njihovu sposobnost da ispune svoje namjene“, kaže Sanam Motlaghzadeh, vodeći autor studije i doktorski istraživač na INAR-u, financiran od strane Zaklade Nessling.

Poboljšanje operacija satelita
Značaj ovih nalaza leži u njihovom potencijalu za poboljšanje praćenja i kontrole satelita, čime se povećava učinkovitost i pouzdanost operacija satelita.

„Razumijevanje kako vrijeme utječe na satelite također povećava točnost satelitskih mjerenja korištenih u klimatskim studijama. Ovi nalazi rješavaju ključni izazov u pouzdanosti podataka satelita, naime, određivanje preciznih orbita satelita, na koje imaju utjecaj meteorološki događaji“, objašnjava Motlaghzadeh.

Sateliti imaju ključnu ulogu u praćenju vegetacije, praćenju vodnih resursa i promatranju evolucije ledenjaka kroz različite tehničke metode. Ti su mjerenja, uključujući snimanje slika te mjerenje visine i gravitacijskog polja, ključna za proučavanje klimatskih promjena i njihovih utjecaja.

Bolje razumijevanje kretanja satelita također može pomoći u praćenju klime i upravljanju katastrofama. Korištenje naprednih meteoroloških modela može dodatno poboljšati satelitska mjerenja, olakšavajući učinkovitije proučavanje i ublažavanje ekoloških problema.

„Razumijevanje interakcije satelita s atmosferom Zemlje pruža dragocjene uvide o našem planetu i kako se mijenja tijekom vremena. Nalazi doprinose točnijem satelitskom praćenju zemaljskih vodnih resursa, a time i sigurnosti hrane“, kaže Motlaghzadeh.

Izvor: UNIVERSITY OF HELSINKI