Kristijan Curavić priprema rekordni podvodni pothvat na Krapnju: čišćenje morskog dna i poruka svjetskim čelnicima
Hrvatski ronilac i ekološki aktivist Kristijan Curavić priprema na Krapnju u šibenskom arhipelagu višesatnu podvodnu akciju uklanjanja plastike i drugog morskog otpada, zamišljenu istodobno kao fizička akcija čišćenja, pothvat izdržljivosti i globalna poruka o onečišćenju mora. Ocean Alliance Conservation Member (OACM), organizacija kojoj je Curavić na čelu, objavila je 10. kolovoza 2026. da bi operacija trebala trajati neprekidno između 16 i 30 sati te da je planirana kao pokušaj ulaska u Guinnessovu evidenciju svjetskih rekorda. U najavi objavljenoj 30. kolovoza eTurboNews projekt opisuje kao 30-satni pokušaj, uz plan prijenosa slike, zvuka i podataka iz podmorja. Točan datum izvedbe u provjerenim javnim najavama nije naveden, pa se zasad može govoriti o planiranom, a ne dovršenom pothvatu.
Središnja ideja projekta jest spojiti neposredno uklanjanje otpada s vidljivošću koju donosi neuobičajen ronilački izazov. Prema OACM-u, Curavić bi tijekom boravka pod morem trebao koristiti tradicionalnu tešku ronilačku opremu s bakrenom kacigom, uz suvremene sustave za komunikaciju, snimanje, nadzor i izvlačenje otpada. Organizacija najavljuje kontinuiranu podvodnu telemetriju i videosignal, kako bi se dio operacije mogao pratiti izvan same lokacije. eTurboNews navodi i da bi Curavić iz podmorja trebao održati ekološko obraćanje međunarodnim političkim i javnim čelnicima. OACM taj element predstavlja kao prvi takav podvodni diplomatsko-ekološki govor, no takvu tvrdnju treba promatrati kao navod organizatora dok ne bude neovisno dokumentirana i potvrđena.
Rekord je zasad pokušaj, a ne potvrđena titula
Najava Guinnessova rekorda privlači najveću pozornost, ali važna je razlika između prijavljenog pokušaja i službeno priznatog rezultata. OACM u svojoj objavi navodi da će akcija kod Krapnja biti službeno praćen pokušaj rekorda u kontinuiranom podvodnom fizičkom uklanjanju plastike. Guinness World Records u pravilima za postavljanje ili rušenje rekorda objašnjava da kandidat najprije mora dobiti odgovarajuće smjernice, provesti pokušaj prema unaprijed određenim kriterijima i prikupiti tražene dokaze. Nakon toga dokaze pregledava njihov Records Management Team, koji odlučuje je li rekord doista ostvaren. Zato se prije završetka postupka ne može govoriti o novom Guinnessovu rekordu kao o potvrđenoj činjenici.
U ovom slučaju dodatnu potrebu za preciznim formuliranjem stvara razlika između dostupnih najava. OACM 10. kolovoza govori o neprekidnoj operaciji u rasponu od 16 do 30 sati, dok eTurboNews 30. kolovoza u naslovnom i uvodnom dijelu ističe 30-satno čišćenje, a u jednom dijelu teksta spominje i kraće trajanje. Najsigurnije je zato projekt opisati kao pokušaj koji bi, prema službenoj najavi organizatora, mogao trajati do 30 sati. Hoće li Curavić doista provesti puni planirani maksimum pod morem, koliko će otpada biti uklonjeno i prema kojoj će se točno kategoriji rezultat ocjenjivati, moći će se pouzdano utvrditi tek nakon izvedbe i objave mjerljivih rezultata.
Guinness World Records pritom zahtijeva da rekord bude mjerljiv, standardiziran i provjerljiv. Za krapanjski pokušaj zato će biti presudni jasno definirano trajanje, uvjeti neprekidnog boravka pod vodom i dokumentacija stvarnog uklanjanja otpada. Tek će završena verifikacija odvojiti najavu od eventualno službenog rekorda.
Krapanj povezuje projekt s višestoljetnom ronilačkom tradicijom
Odabir Krapnja nije slučajan. Turistička zajednica Grada Šibenika navodi da je Krapanj najmanji naseljeni hrvatski otok, površine oko 0,36 četvornih kilometara, te ujedno najniži otok na Jadranu, s prosječnom nadmorskom visinom od približno 1,5 metara. Od kopna i naselja Brodarica dijeli ga tek nekoliko stotina metara. Mnogo važnije za Curavićev projekt jest to što je identitet otoka stoljećima vezan uz more, ronjenje, ribarstvo te vađenje i preradu morskih spužava. Službeni turistički izvori šibenskog područja navode da se tradicija spužvarstva na Krapnju razvija od kraja 17. i početka 18. stoljeća.
Prema tim izvorima, znanje o vađenju i obradi spužava otočanima je prenio fra Antun s Krete. Organizatori zato dio akcije žele izvesti u tradicionalnoj teškoj ronilačkoj opremi s bakrenom kacigom, ali uz suvremene kamere, komunikacijske sustave i nadzor ronioca. Povijesna ronilačka baština Krapnja tako postaje sastavni dio ekološkog projekta, a ne samo njegova kulisa.
Curavić je i osobno godinama povezan s Krapnjem i ronilačkim sportom. Međunarodni mediji zabilježili su njegov zaron pod arktičkim ledom 2005., kada je na području Sjevernog pola dosegnuo 51,2 metra dubine bez autonomnog ronilačkog aparata. Tadašnji izvještaji opisivali su pothvat kao novi rekord u ronjenju pod ledom, uz napomenu da ta disciplina nije bila priznata kao službena natjecateljska disciplina vodećih organizacija za ronjenje na dah. Ta je razlika važna i danas: Curavić ima dugu povijest ekstremnih ronilačkih pothvata, ali svaki novi rekord ovisi o pravilima organizacije koja ga verificira. Novi projekt na Krapnju tu sportsku i fizičku komponentu pokušava preusmjeriti prema uklanjanju morskog otpada.
Zašto je morsko dno u središtu akcije
Ekološka poruka projekta oslanja se na problem koji je znatno širi od jedne plaže ili jednog otoka. Program Ujedinjenih naroda za okoliš, UNEP, procjenjuje da svake godine između 19 i 23 milijuna tona plastičnog otpada dospije u vodene ekosustave, uključujući rijeke, jezera i mora. UNEP također procjenjuje da se u oceanima već nalazi između 75 i 199 milijuna tona plastike. Velik dio otpada nije trajno vidljiv na površini: dio ostaje na obali, dio pluta, dio se raspada u sitnije čestice, a dio s vremenom tone na morsko dno. Zbog toga čišćenje obale, iako korisno, ne daje potpunu sliku opterećenja morskog okoliša.
Europska komisija navodi da plastika čini oko 80 posto morskog otpada. Među najčešćim izvorima nalaze se jednokratni plastični proizvodi, loše zbrinut otpad i ribolovni materijal, dok se otpad u more prenosi i rijekama, odvodnjom, vjetrom te pomorskim aktivnostima. Poseban problem predstavlja činjenica da se veći plastični predmeti pod djelovanjem sunca, valova i mehaničkog trošenja razgrađuju u manje dijelove, ali ne nestaju. Upravo zato europske politike sve više razlikuju otpad na obali, u vodenom stupcu i na morskom dnu, umjesto da se stanje mora procjenjuje samo prema izgledu površine ili kupališta.
Krajem 2025. države članice Europske unije dogovorile su i prve zajedničke pragove za praćenje otpada na morskom dnu u okviru Direktive o morskoj strategiji. Europska komisija navodi da u područjima koja se vizualno nadziru cilj podrazumijeva najviše jedan predmet otpada na 1000 četvornih metara morskog dna, dok područja koja se prate koćarskim istraživanjima ne bi smjela pokazivati rast količine otpada kroz vrijeme. Trenutačne procjene usmjerene su na vode do 200 metara dubine. Takav regulatorni razvoj pokazuje zašto je uklanjanje i mjerenje otpada ispod površine postalo važan dio europske politike zaštite mora, a ne samo aktivnost ronilačkih klubova i volonterskih akcija.
Podvodno obraćanje kao dio ekološke diplomacije
Najneobičniji dio najavljenog projekta nije samo duljina boravka pod vodom, nego plan da Curavić tijekom akcije govori iz podmorja. Prema eTurboNewsu i OACM-u, komunikacija bi se trebala prenositi uz pomoć podvodnog audio-videosustava i telemetrije. Organizator navodi da je cilj uputiti poruku sadašnjim i bivšim državnim čelnicima te međunarodnim donositeljima odluka i pozvati ih na snažnije uključivanje u programe fizičkog uklanjanja plastike iz mora. Među osobama koje OACM u tom kontekstu spominje nalaze se bivši predsjednici i međunarodni dužnosnici te aktualni monarsi, ali sama prisutnost imena u najavi ne znači da će te osobe sudjelovati u događaju ili biti službeni partneri rekordnog pokušaja.
eTurboNews među osobama koje OACM spominje navodi i Justina Trudeaua kao bivšeg kanadskog premijera; službena stranica kanadske vlade potvrđuje da je premijer od ožujka 2025. Mark Carney. Zato je preciznije govoriti o planiranom obraćanju sadašnjim i bivšim čelnicima, a ne o službenom međudržavnom događaju. Zasad nije objavljen popis potvrđenih državnih delegacija za Krapanj.
Ako prijenos bude izveden kako je najavljeno, poruka o morskom otpadu dolazila bi upravo iz prostora u kojem dio tog otpada završava. Dugoročan učinak ipak će ovisiti o provjerljivim rezultatima. UNEP naglašava da čišćenje posljedica nije dovoljno bez smanjenja ulaska otpada u okoliš i boljeg gospodarenja plastikom, pa ni velika podvodna akcija sama ne može zaustaviti novi dotok otpada iz kopnenih i pomorskih izvora.
White Flag i OACM-ov koncept „plastično čistih” morskih područja
Curavićev širi cilj vezan je uz White Flag International i koncept Certified SAFE Marine Area, odnosno CSMA, koje OACM predstavlja kao sustav fizičkog čišćenja, certificiranja i naknadnog nadzora morskih, jezerskih i riječnih područja. Prema vlastitim pravilima OACM-a, proces uključuje pregled područja, uklanjanje plastike i drugog nerazgradivog otpada iznad i ispod površine te periodično praćenje stanja. Ideja je da turistička destinacija ne bude ocijenjena samo prema čistoći obale koju posjetitelj vidi, nego i prema stanju podvodnog prostora uz obalu. Krapanjska akcija zamišljena je kao izrazito vidljiva demonstracija upravo tog pristupa.
Pritom je važno razlikovati OACM-ovu certifikaciju od službenih regulatornih standarda Europske unije ili univerzalno prihvaćenog međunarodnog ekološkog certifikata. OACM na svojim stranicama navodi da je White Flag njegov vlastiti program i da njegove inspektore, procedure i standarde razvija i provodi sama organizacija. Europska unija zasebno uređuje morski otpad kroz Direktivu o morskoj strategiji, pravila o jednokratnoj plastici, gospodarenju otpadom i druge propise. Stoga oznaka White Flag predstavlja standard organizatora, dok se službena procjena dobrog stanja morskog okoliša temelji na zakonskim kriterijima, sustavnom monitoringu i usporedivim pokazateljima.
Za vjerodostojnost akcije bit će važno objaviti što je uklonjeno, s koje površine i dubine, u kojoj količini te kako je otpad zbrinut. Jednako je važno hoće li se područje ponovno pregledavati. Bez transparentnog mjerenja i ponovljenog monitoringa teško je razlikovati jednokratno čišćenje od trajnog poboljšanja stanja.
Turizam, čisto more i granice jednokratnih akcija
Za obalne turističke destinacije pitanje morskog otpada ima i gospodarsku dimenziju. UNEP upozorava da onečišćenje povećava troškove čišćenja obale i gospodarenja otpadom, a može stvarati štetu turizmu, ribarstvu, akvakulturi i pomorskim djelatnostima. U destinacijama koje svoju privlačnost grade na moru i plažama, vidljiva plastika izravno utječe na doživljaj prostora, dok otpad na morskom dnu predstavlja problem za ekosustave i aktivnosti poput ronjenja. Zbog toga je razumljivo nastojanje da se zaštita mora poveže s turističkom politikom, ali uspjeh se mora mjeriti okolišnim rezultatima, a ne samo medijskim dosegom.
Europske politike zato sve više povezuju prevenciju, smanjenje jednokratne plastike, monitoring i uklanjanje otpada. Lokalne akcije imaju najveću vrijednost kada su dio sustava koji sprječava novi dotok otpada i prati stanje kroz dulje razdoblje, a ne kada završe posljednjim izronom sudionika.
Krapanjski pokušaj ima potencijal privući pozornost upravo zato što povezuje više elemenata koji se rijetko pojavljuju u jednom događaju: višesatni rad ronioca pod morem, tradicionalnu opremu, čišćenje morskog dna, prijenos uživo i političku poruku. Njegova stvarna vrijednost ipak će se moći procijeniti tek nakon objave konkretnih rezultata. Ako operacija dosegne planirano trajanje, zadovolji Guinnessove kriterije i istodobno dokumentira stvarnu količinu uklonjenog otpada, Krapanj bi mogao dobiti međunarodnu vidljivost kao mjesto na kojem je stoljetna ronilačka tradicija iskorištena za suvremenu temu zaštite mora. Ako neki od tih elemenata izostanu, događaj će ostati prije svega simbolična i medijska akcija.
Do 30. kolovoza 2026. potvrđeno je da OACM javno priprema projekt i da ga predstavlja kao pokušaj podvodnog čišćenja koji bi mogao trajati do 30 sati. Nije još potvrđeno da je rekord ostvaren, nije objavljen konačni rezultat čišćenja, a u provjerenim najavama nije preciziran datum samog pokušaja. Zbog toga je najtočnije govoriti o ambiciozno zamišljenoj misiji čiji će ekološki i rekordni značaj ovisiti o izvedbi, mjerljivim podacima i neovisnoj verifikaciji. Ono što je već sada jasno jest da izbor Krapnja daje projektu snažan lokalni povijesni okvir: otok koji je stoljećima živio od ronjenja i mora postaje pozornica za raspravu o tome koliko otpada danas ostaje skriveno upravo ispod njegove površine.
Izvori:
- Ocean Alliance Conservation Member – službena najava pokušaja Guinnessova rekorda u podvodnom uklanjanju plastike na Krapnju, planirano trajanje i tehnički koncept (link)
- eTurboNews – izvještaj od 30. kolovoza 2026. o Curavićevu projektu, podvodnom obraćanju, opremi i planu međunarodnog prijenosa (link)
- Guinness World Records – pravila prijave, izvođenja i naknadne verifikacije pokušaja svjetskih rekorda (link)
- UNEP – aktualni podaci o količini plastičnog otpada koji ulazi u vodene ekosustave i procijenjenoj količini plastike u oceanima (link)
- Europska komisija – podaci o udjelu plastike u morskom otpadu i europskim mjerama protiv jednokratne plastike (link)
- Europska komisija – novi pragovi za otpad na morskom dnu u okviru europske politike zaštite morskog okoliša (link)
- Turistička zajednica Grada Šibenika – zemljopisni podaci o Krapnju i njegova tradicija spužvarstva, ronjenja i ribarstva (link)
- Turistička zajednica Šibensko-kninske županije – povijest ronjenja i vađenja morskih spužava na Krapnju (link)
- ABC News / AFP – izvještaj o Curavićevu zaronu pod ledom na Sjevernom polu 2005. i tadašnjem statusu discipline (link)
- OACM – opis programa White Flag International i koncepta Certified SAFE Marine Area (link)
- Ured premijera Kanade – potvrda da je Mark Carney aktualni kanadski premijer od ožujka 2025. (link)