Šumski požari, kao jedan od najznačajnijih prirodnih uzročnika emisija ugljičnog dioksida (CO2), bilježe nevjerojatan porast emisija od 60% u posljednja dva desetljeća. Ovaj trend naročito je izražen u sjevernim borealnim šumama, gdje su emisije gotovo utrostručene. Takav razvoj događaja usko je povezan s globalnim klimatskim promjenama koje uzrokuju češće ekstremne vremenske uvjete, uključujući toplinske valove i suše, koji dodatno pogoduju izbijanju požara.

Jedan od ključnih razloga za ovaj porast jest sve veći rast vegetacije u hladnijim krajevima, osobito u borealnim šumama, što stvara dodatne količine goriva za požare. Brži rast šuma uzrokovan višim temperaturama znači i više dostupne biomase, što posljedično dovodi do većih i ozbiljnijih požara. Znanstvena istraživanja također pokazuju da šumski požari sada sagorijevaju više biomase po kvadratnom kilometru nego ikada prije, s emisijama ugljika koje su porasle za gotovo 50% između 2001. i 2023. godine.

Porast ekstratropskih požara

Iako su tropske šume ranije bile glavno žarište emisija CO2 zbog deforestacije i učestalih požara, sada se najveći porast emisija događa u ekstratropima, uključujući područja sjeverne Europe, Kanade i Rusije. Ova regija, koja se naziva "pirom", bilježi drastičan porast požara i njihovih posljedica, dok je pad emisija zabilježen u tropskim regijama. To naglašava potrebu za boljim upravljanjem šumama u ovim krajevima, jer rastuća učestalost požara ugrožava napore za smanjenje emisija u sklopu međunarodnih klimatskih ciljeva.

Jedan od alarmantnih trendova je sve veća učestalost ekstremnih šumskih požara u sjevernim borealnim šumama, kao što su požari u Kanadi tijekom 2023. godine, koji su doveli do razornih posljedica ne samo za okoliš, već i za zdravlje ljudi zbog širenja dima na tisućama kilometara udaljenosti. Povećanje učestalosti ovih požara pridonosi globalnim klimatskim promjenama i stvara dodatne izazove u postizanju klimatskih ciljeva, jer se emisije izvan tropskih područja rapidno povećavaju.

Ugrožavanje napora za skladištenje ugljika

Šume su od vitalne važnosti za skladištenje ugljika, a njihova sposobnost apsorpcije CO2 igra ključnu ulogu u smanjenju globalnog zagrijavanja. Međutim, učestali požari narušavaju tu ravnotežu, jer se količina ugljika pohranjena u šumama smanjuje kad god šumski požar uništi velike površine. Oporavak šuma nakon požara postaje sve teži, što znači da gubitak ugljika premašuje njegovu sposobnost da se pohrani kroz rast novih stabala. Ovaj problem dodatno je izražen u borealnim i umjerenim šumama, gdje se požari sada događaju češće i s većim intenzitetom.

Kritično je da se ova područja šuma, osobito u ekstratropima, zaštite od daljnjeg uništavanja kako bi mogla zadržati svoj kapacitet za skladištenje ugljika. Primjena proaktivnih metoda šumskog upravljanja, poput smanjenja gustine drveća i korištenja kontroliranih požara, može pomoći u očuvanju šuma i smanjenju rizika od velikih požara. U suprotnom, sve veći broj megapožara mogao bi trajno narušiti kapacitet šuma za hvatanje ugljika i otežati napore za borbu protiv klimatskih promjena.

Šumski požari i javno zdravlje

Šumski požari ne ugrožavaju samo okoliš, već predstavljaju i ozbiljan rizik za javno zdravlje. Intenzivniji požari stvaraju veće količine dima i štetnih čestica koje se šire na velike udaljenosti, pogoršavajući kvalitetu zraka u urbanim i ruralnim područjima. Primjerice, 2023. godine dim od požara u Kanadi stigao je do istočnih dijelova SAD-a, uzrokujući ozbiljne probleme s kvalitetom zraka u gusto naseljenim regijama. S porastom globalnih emisija iz šumskih požara, sve više ljudi izloženo je opasnim razinama zagađenja zraka, što predstavlja dodatni pritisak na javnozdravstvene sustave diljem svijeta.

Zbog sve učestalijih šumskih požara, potrebna su znatna ulaganja u prevenciju i upravljanje požarima, kako bi se smanjio rizik od katastrofa. Poboljšano upravljanje šumskim resursima i smanjenje količine goriva u najrizičnijim područjima moglo bi značajno smanjiti ozbiljnost budućih požara. Primjenom strožih preventivnih mjera, svjetske šume mogle bi se zaštititi od daljnjeg uništavanja, a pritom bi se očuvala njihova sposobnost skladištenja ugljika, što je ključno za globalnu borbu protiv klimatskih promjena.

Izvor: University of East Anglia