U današnjem svijetu koji se neprestano zagrijava, znanstvenici stoje pred izazovom kako najbolje komunicirati rizike i moguće štete od uragana koji postaju sve intenzivniji i razorniji zbog porasta temperatura oceana. Michael Wehner s Nacionalnog laboratorija Lawrence Berkeley i James Kossin iz Fondacije First Street postavili su sebi pitanje je li trenutno korištena Saffir-Simpsonova skala za vjetrove, koja uragane kategorizira u rasponu od kategorije 1 (brzine vjetra između 119 – 153 km/h) do kategorije 5 (brzine vjetra veće od 252 km/h), dovoljna za komunikaciju rizika od štete koju mogu uzrokovati uragani u klimi koja se zagrijava. Nakon opsežnog istraživanja, koje su detaljno opisali u novom članku objavljenom u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), predložili su uvođenje hipotetske kategorije 6 u Saffir-Simpsonovu skalu za vjetrove, koja bi obuhvatila oluje s brzinama vjetra većim od 308 km/h.

Wehner, koji je proveo svoju karijeru proučavajući ponašanje ekstremnih vremenskih događaja u mijenjajućoj klimi i u kojoj mjeri je ljudski utjecaj doprinio pojedinim događajima, istaknuo je kako je motivacija za ovakvo istraživanje ponovno razmatranje otvorenosti Saffir-Simpsonove skale koja može dovesti do podcjenjivanja rizika. Posebno je naglasio kako ovo podcjenjivanje postaje sve problematičnije u svijetu koji se zagrijava.

Prema Wehneru, antropogeno globalno zagrijavanje značajno je povećalo temperature površine oceana i troposferskog zraka u regijama gdje se formiraju i šire uragani, tropski cikloni i tajfuni, pružajući dodatnu toplinsku energiju za intenzifikaciju oluja. Kada je tim proveo analizu povijesnih podataka o uraganima od 1980. do 2021. godine, otkrili su pet oluja koje bi bile klasificirane kao kategorija 6, pri čemu su se sve dogodile u posljednjih devet godina zabilježenog razdoblja. Utvrdili su hipotetsku gornju granicu za uragane kategorije 5 promatrajući proširivanje raspona brzina vjetra među uraganima nižih kategorija.

Uragani, tropske oluje i tajfuni u suštini predstavljaju isti meteorološki fenomen, pri čemu se razlika u nazivima odnosi isključivo na geografsku lokaciju: oluje u Sjevernom Atlantiku i sjeveroistočnom Pacifiku nazivaju se uraganima, događaji u sjeverozapadnom Pacifiku tajfunima, dok se pojave u Južnom Pacifiku i Indijskom oceanu nazivaju tropskim ciklonima.

Osim analize prošlih događaja, znanstvenici su analizirali simulacije kako bi istražili utjecaj zagrijavanja klime na intenzifikaciju uragana. Njihovi modeli su pokazali da bi s dva stupnja Celzijeva globalnog zagrijavanja iznad predindustrijskih razina, rizik od oluja kategorije 6 povećao za do 50% u blizini Filipina i udvostručio se u Meksičkom zaljevu, pri čemu je najveći rizik od ovih oluja u jugoistočnoj Aziji, Filipinima i Meksičkom zaljevu.

"Čak i pod relativno niskim globalnim ciljevima zagrijavanja Pariškog sporazuma, koji teži ograničenju globalnog zagrijavanja na samo 1,5°C iznad predindustrijskih temperatura do kraja ovog stoljeća, povećane šanse za oluje kategorije 6 su znatne u ovim simulacijama", rekao je Wehner.

"Komunikacija o riziku od tropskih ciklona vrlo je aktivna tema, i promjene u komunikaciji su nužne kako bi se javnost bolje informirala o unutarnjim poplavama i udaru olujnog vala, fenomenima na koje se skala temeljena na vjetru odnosi samo posredno. Iako dodavanje 6. kategorije Saffir-Simpsonovoj skali vjetrova uragana ne bi riješilo taj problem, moglo bi povećati svijest o opasnostima povećanog rizika od velikih uragana zbog globalnog zagrijavanja", rekao je Kossin. "Naši rezultati nisu namijenjeni predlaganju promjena ove skale, već prije svega podizanju svijesti da je rizik od vjetrotlačnih opasnosti od oluja trenutno označenih kao kategorija 5 povećan i nastavit će rasti uslijed klimatskih promjena."

Izvor: University of California