U bajkovitoj utopiji Sanjagrad, smještenoj uz kristalno čistu Jadransku obalu, vladala je neobična atmosfera. Ovaj idilični gradić bio je dom jednom zaista jedinstvenom liku, čovjeku poznatom kao Profesor Ja. Kako mu samo ime sugerira, bio je uvjeren u svoju nadmoćnost i uvijek je imao posljednju riječ. No, nikada nije donio odluku koja bi toliko promijenila živote Sanjagrađana kao ona koju je donio jednog sunčanog ljeta.

Posjetivši jedno od susjednih kraljevstava, Profesor Ja je otkrio fascinantni svijet teretana. Oduševljen snažnim vitezovima koji su podizali utege, odlučio je donijeti taj svijet u svoju utopiju. Bio je toliko očaran snagom i mišićima da je zanemario sve druge aspekte upravljanja svojom utopijom - kao što je kanalizacijski sustav.

Povrativši se u Sanjagrad, Profesor Ja je naredio da se jedan od najomiljenijih restorana u utopiji prenamjeni u teretanu. Mještani su bili zbunjeni, ali profesorova odluka je bila neupitna. Tako je restoran, nekoć središte društvenog života, postao mjesto gdje su se podizali utezi i znojili mišići.

Tijekom svečanog otvorenja nove teretane, Profesor Ja je ponosno izjavio: "Neka naša utopija bude mjesto snage! Tijelo i duh, oboje se mora njegovati!" Profesor je bio oduševljen svojom teretanom, ali su mještani ostali skeptični.

Snaga u teretani, ali što je s kanalizacijom?

Uprkos svemu, teretana je postala popularna, posebno među mlađom populacijom koja je bila oduševljena novim mjestom za vježbanje. Među njima je bio i Robko, lokalni mladić koji je uvijek sanjao o teretani. Robko je bio prvi i najvjerniji član teretane. U početku je bio oduševljen. Ali s vremenom, Robko je počeo osjećati nešto čudno. U teretani je stjecao snagu, ali izvan njenih zidova, stvari su izgledale drugačije.

U Sanjagradu su mnogi mještani i dalje živjeli bez kanalizacije. Izvan sjajnog centra, gdje su kanalizacijske cijevi ostale napola zakopane, mještani su morali koristiti alternativne metode za uklanjanje otpadnih voda. Kanalizacija je bila luksuz prisutan samo u središtu Sanjagrada, dok su periferne regije bile lišene tog osnovnog komunalnog dobra.

Mnogi su mještani apelirali na Profesora Ja da se pozabavi ovim problemom. No, svaki put kad bi netko spomenuo kanalizaciju, Profesor bi odgovorio: "Prvo mišići, onda kanalizacija!" Ta je izjava postala poznata, a mnogi su se Sanjagrađani našli pomalo razočarani prioritetima svog vladara. Činilo se da Profesor Ja smatra da je iznad svih i da nikome ne mora odgovarati na upite.

Unatoč tome, teretana je cvjetala. Ali za mnoge Sanjagrađane, to je bilo simbolično. Simboliziralo je kako se središnji problemi, kao što je kanalizacija, često zanemaruju u korist sjajnijih i privlačnijih stvari, poput teretane. Teretana u Sanjagradu, usprkos svim svojim sjajem, nije mogla prekriti činjenicu da su se mnogi mještani osjećali zanemareno.

U međuvremenu, Robko je nastavio vježbati, ali njegov pogled na teretanu se promijenio. Shvatio je da prava snaga nije samo u mišićima koje je izgradio u teretani, već u volji da se bore za pravu stvar. I dok je vježbao, sanjao je o danu kada će Sanjagrad biti mjesto koje brine o svim svojim stanovnicima, ne samo onima snažnih mišića.

Na kraju, svijetla teretana u Sanjagradu može poslužiti kao podsjetnik da neovisno o veličini ili bogatstvu, svaka utopija ima sposobnost pratiti svoje snove, čak i ako ti snovi nisu baš ono što bi njezini stanovnici odabrali. Teretana u Sanjagradu, usprkos svemu, ostaje simbol nečega što bi moglo biti, ako se samo Profesor Ja odluči usmjeriti na prave stvari. Jer, kao što Sanjagrađani znaju, prava snaga utopije leži ne samo u mišićima njenih stanovnika, već i u njenom srcu.