U novom istraživanju otkrivena je intrigantna povezanica između visokih razina kortizola kod trudnica i neplaniranih komplikacija tijekom poroda. Istraživači sa Sveučilišta u Washingtonu otkrili su da bi uzorak kose mogao biti ključan u predviđanju mogućih problema pri porodu, nudeći tako novi uvid u utjecaj stresa na trudnoću. Analizom uzoraka kose kod 53 žene u trećem tromjesečju trudnoće, znanstvenici su mjerili razinu kortizola, hormona stresa. Među njima, 13 žena s povišenim razinama kortizola kasnije je doživjelo neočekivane komplikacije pri porodu, uključujući prerano rođenje ili krvarenje.

Iako su potrebna dodatna istraživanja s većim brojem sudionika, ovaj početni nalaz mogao bi otvoriti put ka novim, neinvazivnim metodama za identifikaciju trudnica koje bi mogle biti u riziku od takvih komplikacija. Rezultate su istraživači objavili u časopisu Psihoneuroendokrinologija. Erica Crespi, razvojna biologinja sa WSU i vodeća autorica studije, istaknula je da u ostalim aspektima nije bilo naznaka bolesti ili bilo kakvih komplikacija tijekom trudnoće kod ovih žena. To dodatno potvrđuje teoriju da bi razine stresa, posebno one povezane s razinama kortizola, mogle biti povezane s nepovoljnim ishodima poroda.

Kao dio istraživanja, sudionice su također odgovarale na upitnike o svojim razinama psihološkog stresa, pored mjerenja kortizola u trećem tromjesečju trudnoće i nakon poroda. Žene koje su doživjele neočekivane komplikacije tijekom poroda imale su povišene koncentracije kortizola u kosi, što ukazuje na razinu hormona stresa u tijelu tijekom tri mjeseca prije uzimanja uzorka. Te žene su također izvijestile o osjećajima stresa, anksioznosti i depresije, no prosječno su samo visoke razine kortizola tijekom trudnoće pokazale snažnu povezanost s nepovoljnim ishodima poroda.

Kortizol, steroidni hormon, ključan je u regulaciji odgovora tijela na stres, kako kod ljudi tako i kod mnogih životinja. Iako je privremeno povećanje razine kortizola normalna i zdrava reakcija na stres, dugotrajno visoke razine kortizola povezane su s ozbiljnim zdravstvenim problemima, uključujući visoki krvni tlak i dijabetes. Tijekom trudnoće, razine kortizola prirodno rastu dva do četiri puta, dosežući vrhunac u trećem tromjesečju. Međutim, mjerenja u ovom istraživanju otkrila su još izraženije povišene razine kortizola među ženama koje su doživjele neočekivane komplikacije pri porodu.

"Ako se ovo otkriće potvrdi, moglo bi pružiti neinvazivan način za bolje razumijevanje tko bi mogao biti u riziku, jer je to informacija koju nismo mogli dobiti samo iz ankete," rekla je suautorica Sara Waters, istraživačica ljudskog razvoja na WSU. "To nije nešto što smo mogli saznati samo pitajući ljude o njihovom stresu."

Dva mjeseca nakon poroda, skupina koja je doživjela komplikacije pri porodu nastavila je pokazivati povišene razine kortizola i odgovarala na ankete koje ukazuju na nastavak stresa, anksioznosti i depresije. Nakon šest mjeseci, njihove razine kortizola i dalje su bile povišene, ali su počele izvještavati o manjem psihološkom stresu u anketama, što autori smatraju mogućim znakom oporavka.

Istraživači naglašavaju da bi pronalaženje načina za smanjenje stresa oko poroda moglo poboljšati ishode za i bebe i majke. Ukazuju na to da nepovoljni ishodi poroda rastu u zemlji. SAD je poznat po jednoj od najviših stopa smrtnosti majki među razvijenim zemljama, pri čemu smrti nerazmjerno pogađaju crnačke žene i druge osobe obojene kože.

"Potrebno je učiniti više kako bi se poboljšala zdravstvena zaštita i sustavi podrške za trudnice i nove roditelje," rekla je Waters. Ovo istraživanje također služi kao podsjetnik budućim i novim majkama da prioritet daju svojem zdravlju. "Vrlo je lako žrtvovati vlastito zdravlje i dobrobit kako bismo dali prednost potrebama naše djece, posebno kada se čini da su resursi ograničeni," dodala je Waters. "No, naša sposobnost da budemo prisutni kao roditelji proizlazi iz temelja zadovoljavanja naših vlastitih potreba – kao u izreci, 'ne možete crpiti iz prazne čaše.'"

U istraživanju je sudjelovao interdisciplinarni istraživački tim na WSU. Osim Crespi i Waters, suautori uključuju prvu autoru Jennifer Madigan, doktorandicu istraživanja stresa; Mariju Gartstein, profesoricu psihologije; Jennifer Mattera, doktorandicu psihologije; i Chrisa Connellyja, docenta kineziologije. Ovo istraživanje podržano je Grantom za velike izazove WSU-a, kao i interdisciplinarnim grantovima Fakulteta umjetnosti i znanosti WSU-a i Ureda za istraživanje WSU-a.

Izvor: Washington State University