U periodu između 300.000 i 400.000 godina prije današnjeg vremena, Kašmirska dolina bila je dom za mnoge izumrle vrste velikih sisavaca, među kojima su se isticali pripadnici roda Palaeoloxodon, iznimno veliki slonovi s ravnim kljovama. Pronađeni ostaci nekoliko ovih slonova, zajedno s kamenim alatima, ukazuju na to da su rani ljudi iskorištavali lešine ovih životinja za vađenje koštane srži, što predstavlja najstariji poznati primjer mesožderstva na indijskom potkontinentu.

Iako su fosili prvi put otkriveni još 2000. godine, njihova potpuna analiza završena je tek 2024. godine. Nedavne studije donose nove dokaze koji svjedoče o ljudskom djelovanju na ovim ostacima. Fosili su pronađeni u blizini grada Pampore, smještenog uz rijeku Jhelum, gdje su drevni ljudi koristili jednostavne kamene alate za obradu kostiju, kako bi došli do koštane srži, ključnog izvora energije u njihovoj prehrani. To otkriće pomiče granice našeg razumijevanja prehrambenih navika drevnih ljudi u tom razdoblju, jer se smatralo da su klaoničke aktivnosti započele znatno kasnije.

Zanimljivo je da su slonovi roda Palaeoloxodon bili daleko veći od današnjih slonova. Težili su više od 12 tona, gotovo dvostruko više od modernih afričkih slonova. Pripadnici ovog roda prepoznatljivi su po svom neobično velikom čelu koje se izbočuje iznad nozdrva, što je jedna od glavnih morfoloških karakteristika koja ih razlikuje od ostalih slonova. Najnoviji fosili otkriveni u Kašmiru pripadaju vrsti Palaeoloxodon turkmenicus, koja je ranije bila poznata samo iz fragmenata lubanja pronađenih u Turkmenistanu 1955. godine.

Jedan od ključnih fosila pronađenih u Pamporeu je gotovo potpuno očuvana lubanja odraslog slona. Ova lubanja pruža jedinstvenu priliku za detaljnu analizu, jer su prethodni nalazi ove vrste bili nepotpuni ili teško oštećeni. Pored lubanje, pronađeni su i hioidne kosti, koje se nalaze u stražnjem dijelu grla i služe kao veza između jezika i grla. Ove kosti su izuzetno osjetljive i rijetko se očuvaju u fosilima, ali su izuzetno korisne za razlikovanje vrsta unutar roda Palaeoloxodon.

Analiza fosila pokazala je da je jedan od odraslih slonova patio od teške kronične infekcije sinusa. Ova patologija mogla je oslabiti životinju i dovesti do njezine smrti. Međutim, znanstvenici nisu pronašli izravne dokaze o lovu, poput ostataka oružja ili tragova kopalja u kostima. Umjesto toga, vjeruju da su hominini možda naišli na već mrtvog slona koji je podlegao svojim zdravstvenim problemima ili je bio zarobljen u mekanom mulju uz rijeku.

Pronađeni kameni alati, koji su korišteni za obradu kostiju, izrađeni su od bazalta, stijene koja nije prisutna u neposrednoj blizini lokaliteta. To ukazuje na to da su sirovine donesene iz udaljenijih krajeva, a alati su dovršeni na licu mjesta. Ovi alati pripadaju takozvanoj "Mode 3" tehnologiji, koja podrazumijeva naprednije metode oblikovanja alata u usporedbi s ranijim tehnologijama. Takva složenost u izradi alata ukazuje na to da su hominini tog razdoblja bili vrlo sposobni prilagoditi svoje vještine i alate različitim uvjetima okoliša.

Ovo otkriće pruža najraniji dokaz ljudske prisutnosti na indijskom potkontinentu, značajno proširujući naše razumijevanje povijesti ranih ljudi u ovoj regiji. Do sada je jedini fosil hominina pronađen na ovom području bio fosil Narmada čovjeka, koji je otkriven 1982. godine. Ovaj fosil imao je mješavinu karakteristika starijih i novijih hominina, što sugerira da je indijski potkontinent igrao ključnu ulogu u širenju i evoluciji ranih ljudi.

Pronalazak fosila u Pamporeu važan je ne samo zbog svoje rijetkosti, već i zbog svoje potpune očuvanosti. Lubanja Palaeoloxodon turkmenicus pronađena na ovom lokalitetu najočuvaniji je primjerak ove vrste na indijskom potkontinentu. Do sada su fosili ove vrste pronađeni samo jednom, i to u Turkmenistanu, ali ti su ostaci bili daleko manje kompletni. Novo otkriće omogućuje paleontolozima da detaljnije prouče evolucijske promjene unutar roda Palaeoloxodon i bolje razumiju kako su se ove vrste širile iz Afrike u Euroaziju.

Znanstvenici koji su sudjelovali u istraživanju vjeruju da bi dodatna istraživanja mogla otkriti još više dokaza o mesožderskim aktivnostima hominina u ovom dijelu svijeta. S obzirom na to da su ljudi već milijunima godina bili mesožderi, postoji velika vjerojatnost da još uvijek postoje neotkriveni fosili i arheološka nalazišta koja bi mogla dodatno osvijetliti ovu fazu ljudske povijesti.

Otkriće u Pamporeu ne samo da proširuje naše znanje o ljudskoj evoluciji, već i o evoluciji velikih sisavaca poput slonova. Rod Palaeoloxodon pojavio se u Africi prije otprilike milijun godina, a kasnije se proširio na Euroaziju, gdje je evoluirao u različite vrste prilagođene lokalnim uvjetima. Fosili iz Kašmira pružaju jedinstveni uvid u prijelazne faze u evoluciji ovog roda, jer pokazuju morfološke karakteristike koje su između ranijih afričkih vrsta i kasnijih euroazijskih vrsta.

S obzirom na izuzetnu važnost ovih fosila, znanstvenici planiraju daljnja istraživanja na lokalitetu Pampore kako bi otkrili dodatne informacije o životinjama i ljudima koji su živjeli na tom području. Vjeruju da bi daljnja iskopavanja mogla otkriti još više fosila i alata, koji bi dodatno proširili naše razumijevanje ranih ljudi i njihove interakcije s okolišem.

Izvor: Florida Museum of Natural History