Urbanističko planiranje i način na koji su organizirane gradske četvrti imaju dalekosežne posljedice na zdravlje stanovnika, što uključuje i njihovu fizičku aktivnost. Najnovije istraživanje, koje je okupilo podatke prikupljene kroz više od deset godina, ukazuje na važnost tzv. hodljivih naselja, gdje je gustoća stanovništva, dostupnost sadržaja i kvaliteta prometne infrastrukture usklađena s potrebama pješaka.

Kako urbani dizajn potiče hodanje

Rezultati istraživanja, provedenog na uzorku od više od 11.000 blizanaca, pokazali su kako svako povećanje hodljivosti naselja za 1% dovodi do povećanja vremena provedenog u hodanju za 0,42%. U praktičnom smislu, to znači da bi značajno poboljšanje hodljivosti moglo rezultirati dodatnih 19 minuta hodanja tjedno po stanovniku, što predstavlja važan korak prema suzbijanju sve prisutnijeg sjedilačkog načina života.

Voditelj istraživanja, profesor Glen Duncan sa Sveučilišta Washington, ističe kako jednostavna promjena poput poticanja hodanja može donijeti velike koristi za javno zdravlje. "Ne trebamo ulagati u skupe programe ili složene tehnologije da bismo povećali razinu fizičke aktivnosti u populaciji. Dovoljno je stvoriti okruženje koje potiče ljude da više hodaju," rekao je Duncan.

Što čini naselje pogodnim za hodanje?

Hodljivost naselja određuje se kombinacijom faktora poput gustoće naseljenosti, dostupnosti sadržaja i povezanosti cestovne infrastrukture. Hodljiva naselja imaju bolji pristup trgovinama, parkovima, restoranima i javnom prijevozu, što dodatno motivira stanovnike na korištenje vlastitih nogu kao osnovnog prijevoznog sredstva. S druge strane, prigradska i ruralna područja, gdje dominiraju automobili, imaju znatno nižu razinu hodljivosti.

Primjer hodljive četvrti je Capitol Hill u Seattleu, koji obiluje restoranima, trgovinama i kulturnim sadržajima, uz izvrsno razvijenu mrežu javnog prijevoza. Ovakva infrastruktura smanjuje potrebu za vožnjom automobilom i omogućuje stanovnicima aktivniji stil života.

Povezanost hodanja i javnog prijevoza

Analiza podataka pokazala je da život u hodljivoj četvrti povećava vjerojatnost korištenja javnog prijevoza. Premda je tek manji broj sudionika istraživanja koristio javni prijevoz, oni koji su živjeli u hodljivim područjima imali su 32% manju vjerojatnost da uopće ne koriste javni prijevoz. Ova povezanost ukazuje na sinergijski učinak između hodanja i korištenja ekološki prihvatljivijih oblika mobilnosti.

Hodanje kao alat za javno zdravlje

Jedan od najvažnijih zaključaka istraživanja jest da hodanje ne zahtijeva skupu opremu niti posebne pripreme. Hodanje je prirodna i pristupačna aktivnost koja doprinosi ispunjavanju preporučenih 150 minuta tjedne fizičke aktivnosti. Pritom se smanjuje rizik od kroničnih bolesti poput dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti i pretilosti.

"Hodanje je univerzalna aktivnost koja ne poznaje ograničenja. Bez obzira na dob, financijske mogućnosti ili razinu fizičke spreme, svatko može hodati i time poboljšati svoje zdravlje," istaknuo je Duncan.

Dodatni benefiti hodljivih četvrti

Osim što poboljšavaju fizičko zdravlje, hodljive četvrti pozitivno utječu i na mentalno zdravlje. Boravak na otvorenom, interakcija s okolinom i smanjeni stres uzrokovan prometnim gužvama samo su neki od dodatnih benefita koje ovakva naselja pružaju. Stanovnici hodljivih četvrti češće sudjeluju u društvenim aktivnostima, što dodatno jača zajednicu i povećava kvalitetu života.

Zaključci istraživanja

Istraživanje koje je okupilo znanstvenike iz nekoliko prestižnih sveučilišta, uključujući Washington, Southern California i Columbia, donosi uvjerljive dokaze o važnosti hodljivih naselja za zdravlje i dobrobit stanovnika. Dugoročna urbanistička rješenja koja uključuju hodljivost trebala bi postati prioritet u planiranju gradova, ne samo zbog zdravstvenih benefita već i zbog stvaranja održivijih i ugodnijih mjesta za život.