Iran ostaje bez nastupa na Zimskim paraolimpijskim igrama u Milanu i Cortini
Iran se neće natjecati na Zimskim paraolimpijskim igrama Milano Cortina 2026, nakon što je Međunarodni paraolimpijski odbor u petak, 6. ožujka 2026., službeno potvrdio da iranska reprezentacija ne može sigurno doputovati u Italiju. U praksi to znači da na igrama neće nastupiti ni jedini iranski predstavnik, para-skijaš trkač Aboulfazl Khatibi Mianaei, sportaš koji je trebao upisati svoj treći nastup na zimskim Paraolimpijskim igrama. Odluka je donesena u sjeni ratne eskalacije na Bliskom istoku i ozbiljnih poremećaja u prometnim i komunikacijskim vezama, a time je sportska vijest prerasla u priču koja daleko nadilazi rezultate, rasporede i ceremonije otvaranja.
Ono što je do prije nekoliko dana izgledalo kao još jedna mala, ali važna sportska epizoda za zemlju s ograničenom zimskom paraolimpijskom bazom, pretvorilo se u primjer koliko su međunarodni sukobi sposobni izravno izbrisati godine pripreme. Khatibi Mianaei bio je prijavljen za dvije discipline u para nordijskom skijanju, sprint klasikom u stojećoj kategoriji 10. ožujka i utrku na 10 kilometara s intervalnim startom klasikom 11. ožujka. Umjesto startnih brojeva i izlaska na stazu, ostao je bez mogućnosti putovanja. U takvim okolnostima sport prestaje biti izolirani prostor natjecanja i vraća se u realnost svijeta u kojem sigurnost putovanja postaje važnija od svega ostaloga.
Službena potvrda stigla na dan otvaranja
Vijest je objavljena svega nekoliko sati prije svečanog otvaranja Igara u veronskoj Areni, jednom od najprepoznatljivijih mjesta ovog paraolimpijskog izdanja. Međunarodni paraolimpijski odbor naveo je da Iran neće sudjelovati jer jedini sportaš nije mogao sigurno stići u Italiju. Predsjednik IPC-a Andrew Parsons poručio je da su organizatori, zajedno s iranskim Nacionalnim paraolimpijskim odborom i nacionalnim skijaškim savezom, pokušavali pronaći alternativne rute i rješenja za siguran dolazak delegacije, ali da je procjena na kraju bila jasna: rizik za ljudske živote bio je previsok.
Parsonsova izjava važna je i zbog još jednog detalja. Prema navodima IPC-a, komunikacija s iranskom stranom bila je dodatno otežana jer su u velikom dijelu zemlje komunikacijski sustavi bili u prekidu. To znači da problem nije bio samo u samoj logistici leta ili tranzita kroz pogođenu regiju, nego i u osnovnoj mogućnosti koordinacije puta, potvrde sigurnosnih koridora i pravodobnog donošenja operativnih odluka. U takvom kontekstu postaje razumljivo zašto se i uz volju organizatora i sportskih tijela nije uspjelo doći do rješenja koje bi bilo prihvatljivo i sigurno.
Sam trenutak objave dodatno je pojačao simboliku odluke. Dok se Verona pripremala za otvaranje Igara koje bi trebale slaviti sport, pristupačnost i ljudsku ustrajnost, jedna je delegacija nestala iz poretka sudionika ne zbog ozljede, diskvalifikacije ili sportskog neuspjeha, nego zbog rata. Iranska zastava zbog toga je uklonjena iz parade nacija na ceremoniji otvaranja. U formalnom smislu riječ je o protokolarnom potezu, ali u stvarnom smislu to je bila vidljiva potvrda da geopolitički događaji u ovom trenutku oblikuju i sam izgled najveće svjetske sportske pozornice za sportaše s invaliditetom.
Jedan sportaš, ali priča veća od jedne delegacije
Na papiru je riječ o jednoj osobi i jednoj maloj delegaciji. U stvarnosti, priča je mnogo veća. Aboulfazl Khatibi Mianaei nije anoniman sportaš koji se tek pojavio na međunarodnoj sceni. Prema službenoj biografiji IPC-a, rođen je 23. ožujka 2002. i već je nastupio na Zimskim paraolimpijskim igrama u PyeongChangu 2018. i Pekingu 2022. U Južnoj Koreji zauzeo je 21. mjesto u sprintu klasikom na 1,5 kilometara i 22. mjesto na 10 kilometara klasikom u stojećoj kategoriji, a u Pekingu je bio 23. u sprintu slobodnim stilom te 20. u utrci na srednjoj udaljenosti slobodnim stilom. Milano Cortina 2026 trebala je biti nova stepenica u karijeri sportaša koji je već prošao dva paraolimpijska ciklusa.
Upravo zato ova vijest ima težinu kakvu statistika delegacija sama po sebi ne može dočarati. Riječ je o sportašu koji je godinama trenirao za još jednu priliku na najvećoj pozornici svojeg sporta. Za manje zimske paraolimpijske programe, kakav je iranski u skijaškom trčanju, svaki nastup nosi dodatnu vrijednost jer ne predstavlja samo pojedinca nego i kontinuitet prisutnosti jedne zemlje u disciplini koja nije među njezinim najbrojnijim granama. Kada takav nastup nestane iz kalendara zbog nemogućnosti sigurnog dolaska, gubitak nije samo osoban. On pogađa i nacionalni sportski sustav, trenere, saveze i simboličku vidljivost sportaša s invaliditetom.
Khatibi Mianaei je trebao biti i iranski zastavnik. Iako su organizatori i prije početka Igara odlučili da će zastave svih zemalja u mimohodu nositi volonteri, zbog logistike i činjenice da svi imenovani zastavnici ne mogu biti fizički prisutni u Veroni, njegova je uloga svejedno imala simboličku vrijednost. Nakon potvrde izostanka, ni te formalne prisutnosti više nije bilo. Time je osobna priča sportaša koji je trebao predstavljati svoju zemlju pred svijetom postala još jasniji znak kako se u izvanrednim okolnostima brišu i najosnovniji elementi sportskog nastupa.
Rat i prometni kolaps kao neposredan uzrok
Međunarodni paraolimpijski odbor još je 2. ožujka objavio da pomno prati posljedice raketnih napada i šireg sukoba na Bliskom istoku te procjenjuje njihov učinak na Igre, posebno u segmentu putovanja. Tada je IPC upozorio da zatvaranje zračnog prostora u dijelovima regije utječe na dolazak nekih dionika, iako nije želio ulaziti u status pojedinačnih delegacija. Nekoliko dana poslije upravo je Iran postao prvi i najvidljiviji slučaj u kojem su takvi poremećaji završili potpunim izostankom s natjecanja.
Associated Press dodatno je izvijestio da odluka dolazi manje od tjedan dana nakon vojne eskalacije protiv Irana, u trenutku kada su organizatori pokušavali pronaći alternativne pravce putovanja. Iz kombinacije tih podataka proizlazi da problem nije bio tek administrativan ili privremen, nego operativno i sigurnosno toliko ozbiljan da nijedna ponuđena ruta nije mogla zadovoljiti osnovni kriterij sigurnog prolaza. U svijetu velikih sportskih natjecanja često se govori o rezervnim planovima, kriznim scenarijima i logističkoj prilagodbi, ali ovaj je slučaj pokazao da postoji granica nakon koje se ni najrazrađeniji planovi više ne mogu provesti.
To je i šira poruka ove priče. Suvremeni sport izrazito ovisi o stabilnim međunarodnim prometnim mrežama, predvidivim viznim i sigurnosnim režimima te pouzdanoj komunikaciji između saveza, organizatora i delegacija. Kad jedan od tih elemenata ozbiljno pukne, posljedica više nije samo kašnjenje ili promjena itinerara, nego mogućnost da natjecatelj jednostavno ne stigne na najveći događaj svojeg četverogodišnjeg ciklusa. U slučaju Irana dogodilo se upravo to: rat nije ostao daleka pozadina, nego je postao izravni faktor sportske eliminacije prije prvog starta.
Što to znači za Igre u Milanu i Cortini
Milano Cortina 2026 već je i bez ovog slučaja nosila snažan simbolički naboj. Riječ je o izdanju koje se u službenim najavama predstavljalo kao najveće Zimske paraolimpijske igre u povijesti, s rekordnim brojem nacionalnih paraolimpijskih odbora i stotinama sportaša raspoređenih u šest sportova. IPC je 5. ožujka objavio da će na igrama nastupiti 611 sportaša iz 55 nacionalnih paraolimpijskih odbora u 79 disciplina, pri čemu je ranije bilo najavljeno 56 odbora. Nakon potvrđenog iranskog izostanka broj sudionika ostao je bez te jedne delegacije, a u para skijaškom trčanju medalje će osporavati predstavnici 31 nacionalnog odbora.
Organizacijski gledano, Iran nije pripadao među brojčano velike reprezentacije koje bi mijenjale raspored, popunjenost sela ili strukturu natjecanja. No simbolički gledano, njegov izostanak pogađa samu ideju univerzalnosti kakvu Paraolimpijske igre žele nositi. One se tradicionalno predstavljaju kao prostor u kojem sportaši dolaze iz vrlo različitih političkih, gospodarskih i društvenih okolnosti, ali na startu stoje ravnopravno. Kada jedna država ostane bez nastupa zato što njezin sportaš ne može sigurno prijeći put do borilišta, ta univerzalnost ostaje ranjena već na samom početku.
Istodobno, cijeli slučaj ponovno je otvorio pitanje koliko su velika međunarodna natjecanja danas osjetljiva na događaje izvan sporta. Posljednjih godina sport je više puta bio suočen s posljedicama rata, sankcija, zatvorenih zračnih koridora i geopolitičkih prijepora. No u paraolimpijskom kontekstu takvi događaji dodatno dobivaju na težini jer je riječ o zajednici sportaša koja i inače prolazi kroz veće logističke, financijske i organizacijske izazove nego što je to često slučaj u komercijalno najjačim sportskim sustavima. Kad takvu zajednicu presiječe međunarodna kriza, posljedice su često još vidljivije.
Sport kao prostor jednakosti, ali ne i izolacije od svijeta
U javnom prostoru često se ponavlja tvrdnja da sport treba ostati iznad politike. Ta poruka u teoriji zvuči privlačno, ali stvarnost uporno pokazuje da sport ne može biti odvojen od uvjeta u kojima ljudi žive, putuju i natječu se. Iranov izostanak iz Milana i Cortine nije politička izjava delegacije u klasičnom smislu, niti je riječ o sportskom bojkotu. Ovo je prije svega sigurnosna i humanitarna posljedica situacije u kojoj se nije mogla zajamčiti sigurna ruta za dolazak sportaša na natjecanje. Upravo zato događaj djeluje toliko snažno: nema ga moguće svesti na protokolarni spor ili na uobičajenu diplomatsku napetost.
Zbog toga ova priča u sebi nosi i važnu društvenu dimenziju. Paraolimpijski pokret godinama nastoji naglasiti da sportaši s invaliditetom ne traže povlašten tretman, nego jednake uvjete za natjecanje, vidljivost i priznanje. Kada jedan od njih ne može ni doći na Igre zbog ratnih okolnosti, u prvi plan izbija najosnovnije pitanje jednakosti: tko uopće ima mogućnost stići na start. Na toj razini Iranov izostanak nije samo vijest o jednoj zemlji, nego podsjetnik da pristup sportu ovisi i o miru, infrastrukturi i sigurnosti.
U tom smislu slučaj Aboulfazla Khatibija Mianaeija ostaje više od kratke bilješke u službenom biltenu natjecanja. Njegovo ime sada stoji uz utrke koje se neće dogoditi, uz zastavu koja neće proći paradom i uz izdanje Igara koje je započelo uz podsjetnik da iza svakog broja u službenim statistikama postoji konkretan životni put. U Milanu, Cortini i Veroni Paraolimpijske igre će se nastaviti, medalje će biti podijeljene, a povijest će se ispisivati na snijegu i ledu. No za Iran i njegova jedinog paraolimpijca ovo izdanje ostat će zapisano kao propuštena prilika koju nisu zaustavili ni forma ni rezultat, nego okolnosti nad kojima sport nije imao nikakvu kontrolu.
Izvori:- International Paralympic Committee – službena objava da Iran neće nastupiti na Igrama te detalji o planiranim disciplinama Aboulfazla Khatibija Mianaeija (link)
- International Paralympic Committee – izjava od 2. ožujka 2026. o utjecaju sukoba na Bliskom istoku i poteškoćama u putovanju prema Milanu i Cortini (link)
- International Paralympic Committee – službena biografija Aboulfazla Khatibija Mianaeija s prethodnim paraolimpijskim nastupima i rezultatima (link)
- International Paralympic Committee – službeni podaci o opsegu Igara Milano Cortina 2026 i broju sportaša te nacionalnih odbora (link)
- Associated Press – izvještaj iz Cortine d'Ampezzo o odluci da Iran ne sudjeluje zbog nemogućnosti sigurnog putovanja u Italiju (link)
- International Paralympic Committee – osnovni službeni pregled Igara, datuma, lokacija i sportova Milano Cortina 2026 (link)
Kreirano: subota, 07. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini