Vrh teniskog svijeta nezadovoljan nagradama na Roland-Garrosu: rast fonda nije smirio sukob oko raspodjele prihoda
Skupina vodećih tenisačica i tenisača s ATP i WTA tura izrazila je duboko nezadovoljstvo nagradnim fondom Roland-Garrosa 2026., iako su organizatori pariškog Grand Slam turnira najavili njegovo povećanje na rekordnih 61,7 milijuna eura. Spor se ne vodi samo oko apsolutnog iznosa koji će igrači dobiti na zemljanoj podlozi u Parizu, nego ponajprije oko udjela koji im pripada u ukupnim prihodima jednog od četiri najveća turnira u sezoni. Prema dostupnim informacijama, igrači smatraju da najavljeno povećanje ne prati dovoljno rast komercijalnih prihoda Roland-Garrosa te da se njihov relativni udio u zaradi turnira smanjuje, unatoč javno istaknutom povećanju nagrada.
Roland-Garros je za izdanje 2026. objavio nagradni fond od 61,723 milijuna eura, što je rast od 9,53 posto u odnosu na prethodnu godinu. Pobjednici pojedinačne konkurencije u muškoj i ženskoj kategoriji trebali bi dobiti po 2,8 milijuna eura, finalisti po 1,4 milijuna eura, a iznosi su povećani i za kvalifikacije, rane runde te pojedine druge kategorije. Na prvi pogled riječ je o jasnom financijskom iskoraku turnira koji se tradicionalno igra u zapadnom dijelu Pariza, na kompleksu Stade Roland-Garros. No reakcija dijela igrača pokazuje da je središte prijepora mnogo šire od same tablice isplata po kolima.
Igrači tvrde da njihov udio u prihodima pada
Prema izjavama koje su prenijeli međunarodni mediji, skupina igrača smatra da službeni podaci o povećanju nagradnog fonda prikrivaju nepovoljniji omjer između zarade turnira i isplata natjecateljima. U njihovoj argumentaciji posebno se ističe tvrdnja da je udio igrača u prihodima Roland-Garrosa pao s 15,5 posto u 2024. na 14,3 posto u 2025., dok se za 2026. projicira razina ispod 15 posto. Igrači pritom navode da je Roland-Garros u 2025. ostvario 395 milijuna eura prihoda, što bi predstavljalo rast od 14 posto u odnosu na prethodnu godinu, dok je nagradni fond u istom razdoblju rastao sporijim tempom.
Upravo je taj odnos ključan za razumijevanje nezadovoljstva. Organizatori ističu da je ukupan iznos za igrače veći nego prije, dok igrači odgovaraju da rast nagrada ne može biti promatran izolirano od ukupnih prihoda turnira. Njihov je stav da Grand Slam turniri, kao najbogatiji i najvidljiviji događaji u tenisu, moraju uskladiti raspodjelu prihoda s komercijalnom vrijednošću koju stvaraju nastupi najboljih svjetskih igrača. Usporedbe radi, u dijelu zajedničkih ATP i WTA turnira igrači, prema navodima skupine koja je kritizirala Roland-Garros, dobivaju oko 22 posto prihoda, što se navodi kao razina kojoj bi se trebali približiti i najveći turniri.
U javno prenesenim reakcijama spominju se vodeća imena svjetskog tenisa, među njima Jannik Sinner, Aryna Sabalenka i Coco Gauff, dok je oko pojedinih potpisnika bilo dodatnih pojašnjenja. Prema dostupnim izvješćima, komunikacija oko izjave odnosila se na skupinu igrača koja je već ranije slala dopise Grand Slam organizatorima, ali je naknadno navedeno da Novak Đoković nije potpisao novu izjavu. Time se spor dodatno smjestio u širi kontekst pregovora između igrača, turnira i teniskih institucija, a ne samo u okvir jedne reakcije na objavu novog nagradnog fonda.
Roland-Garros ističe rekordni fond i veće iznose za rane runde
Francuski teniski savez i organizatori Roland-Garrosa naglašavaju da je turnir za 2026. povećao ukupnu dotaciju na više od 61,7 milijuna eura te da je riječ o rastu od približno 45 posto u odnosu na 2019. godinu. Posebno se ističe da su povećanja usmjerena ne samo prema pobjednicima, nego i prema igračima u ranijim fazama natjecanja, kvalifikacijama i kategorijama koje su financijski osjetljivije. Prema objavljenim podacima, poraženi u prvom kolu glavnog ždrijeba trebali bi dobiti 87.000 eura, što je za mnoge profesionalce važan element sezonske stabilnosti, osobito kada se uračunaju troškovi putovanja, trenera, fizioterapeuta, smještaja i priprema.
Takav pristup organizatori predstavljaju kao pokušaj uravnoteženije raspodjele unutar turnira. Grand Slam događaji već godinama nastoje povećavati iznose za igrače koji ne dolaze do završnice, jer najveći dio profesionalnog tenisa ne čine samo prvaci i finalisti. Igrači izvan samog vrha suočeni su s visokim troškovima natjecanja, a ulazak u glavni ždrijeb Grand Slama često ima velik financijski značaj za cijelu sezonu. U tom smislu povećanje nagrada u ranim rundama može se tumačiti kao pokušaj da se dio prihoda ravnomjernije rasporedi unutar profesionalne teniske piramide.
No za skupinu igrača koja je kritizirala Roland-Garros to nije dovoljno. Njihova je poruka da se ne radi samo o pomoći pojedinim kategorijama, nego o načelnom pitanju: koliki dio vrijednosti koju stvara turnir treba pripasti onima koji su središnji akteri događaja. U toj perspektivi čak i rekordni nagradni fond može biti predmet nezadovoljstva ako je rast prihoda organizatora znatno brži od rasta isplata igračima. Zato se u javnoj raspravi sve češće govori o transparentnosti financijskih modela, dugoročnom zdravstvenom osiguranju, mirovinskim pravima i formalnijem uključivanju igrača u odluke koje utječu na kalendar, raspored mečeva i uvjete natjecanja.
Sukob se nadovezuje na ranije zahtjeve prema Grand Slam turnirima
Ovo nije prvi put da vodeći igrači traže veći utjecaj na odluke Grand Slam turnira. Skupina tenisačica i tenisača već je ranije uputila zahtjeve vodstvima četiri najveća turnira, tražeći povećanje nagradnih fondova, veću transparentnost i sustavnije sudjelovanje igrača u donošenju odluka. U tim se zahtjevima ne govori samo o novcu, nego i o zdravlju sportaša, rasporedu natjecanja, opterećenju sezone, noćnim terminima, uvjetima oporavka i dugoročnoj zaštiti profesionalaca nakon završetka karijere.
Grand Slam turniri nalaze se u posebnom položaju jer nisu obični tjedni turniri iz ATP i WTA kalendara. Oni imaju najveće televizijske ugovore, najveći globalni doseg, najveće posjete i najveći komercijalni prestiž. Roland-Garros, Wimbledon, Australian Open i US Open u sportskom su i poslovnom smislu zasebni centri moći unutar tenisa. Igrači zato smatraju da upravo ti turniri moraju predvoditi standarde u raspodjeli prihoda, a ne se oslanjati samo na postupna povećanja koja se predstavljaju kao rekordna u apsolutnom iznosu.
S druge strane, organizatori Grand Slam turnira često ističu da njihovi prihodi ne služe samo za nagradne fondove, nego i za infrastrukturu, razvoj sporta, nacionalne teniske programe, održavanje kompleksa i šire projekte. U slučaju Roland-Garrosa, riječ je o događaju iza kojeg stoji Francuski teniski savez, institucija koja dio prihoda usmjerava u francuski tenis i održavanje turnirske infrastrukture. Upravo se tu otvara temeljno pitanje: gdje završava legitimno ulaganje u razvoj sporta, a gdje počinje nerazmjer između prihoda turnira i iznosa koji se vraća igračima?
Pariz ostaje središte zemljane sezone, ali financijska rasprava sve je glasnija
Roland-Garros 2026. trebao bi se održati od 18. svibnja do 7. lipnja, s kvalifikacijama prije glavnog dijela turnira i završnicom početkom lipnja. Turnir tradicionalno privlači velik broj gledatelja, medija i poslovnih partnera, a Pariz u tom razdoblju postaje jedno od središta svjetskog sporta. Za navijače koji planiraju dolazak u francusku prijestolnicu, osobito tijekom završnih rundi, potražnja za smještajem u Parizu tijekom Roland-Garrosa uobičajeno raste jer se teniski program preklapa s početkom ljetne turističke sezone.
Sportski dio turnira i dalje će biti u prvom planu, ali financijska rasprava mogla bi obilježiti uvod u ovogodišnje izdanje. Kada najbolji igrači javno izraze nezadovoljstvo, tema prestaje biti tehničko pitanje raspodjele novca i postaje dio šire priče o upravljanju profesionalnim tenisom. U sportu u kojem pojedinci nose najveći dio tržišne privlačnosti, od prodaje ulaznica do globalnih televizijskih prijenosa, pitanje njihova udjela u prihodima ima sve veću političku i poslovnu težinu.
Posebno je važno što se nezadovoljstvo ne pojavljuje na rubu poretka, nego dolazi iz samog vrha. Kada igrači koji pune najveće stadione i generiraju najveću medijsku pozornost traže drukčiji model, organizatori ne mogu tu raspravu svesti samo na pojedinačne primjedbe. Sinner, Sabalenka, Gauff i drugi vodeći predstavnici nove generacije već sada imaju veliku tržišnu snagu, dok iskusniji igrači i dalje nose institucionalnu težinu u razgovorima o budućnosti sporta. Zato je moguće da će pritisak na Grand Slam turnire rasti i nakon Pariza, osobito uoči Wimbledona i US Opena.
Zašto je 22 posto postalo važna brojka u raspravi
Jedan od ključnih elemenata spora jest usporedba s razinom od približno 22 posto prihoda koja se spominje kod zajedničkih ATP i WTA turnira. Igrači tu brojku koriste kao referentnu točku i dokaz da postoje modeli u kojima se veći dio prihoda vraća natjecateljima. Ako Grand Slam turniri ostvaruju znatno veće prihode od većine drugih teniskih događaja, argument igrača glasi da bi i njihova obveza prema sportašima trebala biti razmjerno veća. U toj logici povećanje ukupnog fonda nije dovoljno ako se istodobno smanjuje postotni udio.
Organizatori, međutim, mogu tvrditi da se financijski modeli turnira ne mogu izravno uspoređivati. Grand Slam događaji imaju drukčiju strukturu vlasništva, drukčije troškove održavanja, veće komplekse, šire razvojne obveze i znatna ulaganja u infrastrukturu. Roland-Garros je tijekom godina prošao kroz velike promjene kompleksa, uključujući modernizaciju terena, izgradnju i obnovu sadržaja te prilagodbu zahtjevima suvremenog sportskog događaja. Takva ulaganja predstavljaju dio argumentacije organizatora kada objašnjavaju zašto se sav rast prihoda ne može automatski pretočiti u nagradni fond.
Ipak, igrači traže jasnije podatke i pregovarački položaj koji bi im omogućio da ne budu samo primatelji odluka. Njihova pozicija nije ograničena na zahtjev za većim iznosima pobjednicima, nego uključuje i pitanje odlučivanja. Raspored mečeva, noćni termini, pravila oko opreme, dostupnost medicinskih usluga, mirovinski fondovi i zaštita slabije rangiranih igrača sve su teme koje izravno utječu na svakodnevni život profesionalaca. Zato se rasprava oko Roland-Garrosa uklapa u širi trend u kojem sportaši u individualnim sportovima traže strukturiraniji glas u upravljanju natjecanjima.
Veći nagradni fond ne znači nužno i manji pritisak
Najava da će prvaci u pojedinačnoj konkurenciji dobiti po 2,8 milijuna eura potvrđuje da Roland-Garros ostaje jedan od najunosnijih turnira u tenisu. Za finaliste, polufinaliste i igrače koji prođu nekoliko kola, pariški Grand Slam i dalje ima iznimnu financijsku vrijednost. No kritike pokazuju da se rasprava u vrhunskom sportu sve manje vodi samo o tome koliko je novca isplaćeno, a sve više o tome kako je novac raspoređen i tko sudjeluje u pravilima raspodjele.
Za igrače koji putuju s manjim timovima ili nemaju stalnu financijsku sigurnost, povećanje nagrada u kvalifikacijama i prvim kolima može imati neposredan učinak. Za zvijezde s vrha poretka, pak, nagradni fond često je samo jedan dio prihoda, ali one imaju najveću platformu za otvaranje sistemskih pitanja. Upravo zbog toga njihova kritika ima odjek: ne dolazi nužno iz osobne financijske potrebe, nego iz procjene da struktura profesionalnog tenisa ne prati razinu prihoda koju sport danas ostvaruje.
U takvim okolnostima Roland-Garros 2026. ulazi u sezonu s dvostrukom slikom. S jedne strane, turnir nudi rekordan nagradni fond, veće isplate u nizu kategorija i dodatne sadržaje za natjecatelje i publiku. S druge strane, dio najvažnijih aktera tvrdi da rast nije dovoljan jer ne rješava temeljni problem udjela igrača u prihodima. Za posjetitelje koji planiraju dolazak u Pariz, sportski spektakl na zemlji ostat će glavna atrakcija, a potražnja za smještajem blizu mjesta događaja bit će dio uobičajene logistike velikog turnira. No iza rezultata na terenu sve će se snažnije čuti pitanje koje nadilazi jedan Grand Slam: koliko vrijednosti profesionalni tenis vraća onima koji ga čine globalno gledanim sportom?
Rasprava koja bi se mogla nastaviti i nakon Pariza
Ako se stavovi igrača i organizatora ne približe, pitanje raspodjele prihoda vjerojatno neće završiti završetkom Roland-Garrosa. Wimbledon i US Open imaju vlastite financijske modele i objave nagradnih fondova, a svaki novi podatak može postati dio usporedbe među Grand Slam turnirima. Igrači sada nastupaju organiziranije nego ranije, a javnost sve bolje razumije razliku između ukupnog nagradnog fonda i udjela u prihodima. To znači da će svaka buduća objava biti čitana ne samo kao vijest o povećanju nagrada, nego i kao signal odnosa snaga između turnira i sportaša.
Za Roland-Garros je osobito osjetljivo što se rasprava događa uoči samog turnira, u trenutku kada organizatori žele komunicirati sportske priče, povratke, nositelje, raspored i atmosferu pariške zemlje. Financijski prijepor ne mora zasjeniti natjecanje, ali može promijeniti ton uvoda u turnir i otvoriti pitanja na konferencijama za medije. Igrači će se u Parizu boriti za naslov, bodove i prestiž, no izvan terena nastavit će se razgovor o tome tko odlučuje o ekonomiji najvažnijih teniskih događaja. Upravo ta paralelna priča mogla bi Roland-Garros 2026. učiniti važnim ne samo sportskim, nego i upravljačkim trenutkom za profesionalni tenis.
Izvori:
- Associated Press – podaci o povećanju nagradnog fonda Roland-Garrosa 2026., iznosima za pobjednike i prvim reakcijama igrača (link)
- SFGate / Associated Press – izvješće o nezadovoljstvu igrača, udjelu u prihodima i pojašnjenju oko potpisnika izjave (link)
- EFE – objava o rekordnom nagradnom fondu od 61,723 milijuna eura i iznosima za pojedinačne pobjednike (link)
- The Guardian – kontekst zahtjeva igrača za većim udjelom prihoda, zdravstvenim i mirovinskim pravima te većim utjecajem u odlučivanju (link)
- Tennis Majors – kalendar i osnovni raspored Roland-Garrosa 2026. u Parizu (link)
- Službena stranica Roland-Garrosa – službeni turnirski kontekst, vijesti i informacije o izdanju 2026. (link)