Novo otkriće iz Nevade, SAD, mijenja naše razumijevanje života uz obale tijekom trijasa. U formaciji Favret pronađena je nova vrsta izumrlog rođaka krokodila, Benggwigwishingasuchus eremicarminis. Ovo otkriće pokazuje da su pseudosuchijski arhosauri naseljavali obalne regije diljem svijeta tijekom srednjeg trijasa, između 247,2 i 237 milijuna godina prije.

Globalna prisutnost pseudosuchija
"Ova nova vrsta pokazuje globalnu prisutnost pseudosuchija u obalnim staništima tijekom srednjeg trijasa," izjavio je dr. Nate Smith, glavni autor studije i direktor Instituta za dinosaure Prirodoslovnog muzeja okruga Los Angeles.

Favret formacija, poznata po fosilima morskih stvorenja poput amonita i divovskog ihtiosaura C. youngorum, iznenadila je istraživače pronalaskom kopnene životinje u morskim sedimentima. Suautorica dr. Nicole Klein izjavila je: "Prvo smo pomislili: Što je, dovraga, ovo? Očekivali smo morske gmazove, a ne kopnenu životinju među ihtiosaurima i amonitima."

Prilagodba obalnim staništima
Pseudosuchijski arhosauri su već pronađeni na obalama drevnog Tethys oceana, ali ovo je prvi obalni primjerak iz Panthalasskog oceana i zapadne hemisfere, otkrivajući njihovu prisutnost diljem svijeta. Zanimljivo je da te vrste nisu iz iste evolucijske grupe, što sugerira neovisnu prilagodbu različitih pseudosuchija obalnim staništima.

"Tijekom srednjeg trijasa različite arhosauriformne grupe pokušavale su prilagoditi život uz obalu," rekao je Smith. Ipak, većina tih prilagodbi nije rezultirala širim širenjem poluvodenih grupa.

Raznolikost arhosauriforma
Tijekom trijasa, arhosauri, "vladajući gmazovi", pojavili su se i podijelili u dvije grupe s dva preživjela predstavnika: ptice, potomke dinosaura, i krokodile (aligator, krokodili i gavijali), potomke pseudosuchijskih arhosaura poput B. eremicarminis. Dok su današnji krokodili dovoljno slični da ih većina ljudi zamijeni jedne s drugima, njihovi drevni rođaci jako su se razlikovali po veličini i načinu života. Evolucijski odnosi B. eremicarminis i njegovih rođaka sugeriraju da su pseudosuchiji postigli veliku raznolikost vrlo brzo nakon masovnog izumiranja na kraju perma, čiji je opseg tek treba otkriti u fosilnim zapisima.

Nova vrsta B. eremicarminis
Nova vrsta naglašava mnoštvo tih drevnih gmazova tijekom trijasa, od divova poput Mambawakale ruhuhu do manjih životinja poput novoopisane vrste B. eremicarminis, koja je vjerojatno dosezala duljinu od oko 1,5 do 1,8 metara. Točna duljina B. eremicarminis i način na koji je preživljavala uz obalu ostaju nejasni. Pronađeno je samo nekoliko elemenata lubanje, a tragovi o načinu ishrane i lova također nedostaju. Jasno je da se B. eremicarminis vjerojatno držala blizu obale. Njeni dobro očuvani udovi su razvijeni bez znakova prilagodbe vodenom životu poput peraja ili promijenjene gustoće kostiju.

Naziv i značenje
Istraživački tim želio je ime koje odaje počast izvornim ljudskim stanovnicima planina Augusta gdje je primjerak pronađen, te su se konzultirali s članom plemena Fallon Paiute Shoshone kako bi odabrali odgovarajuće ime. "Benggwi-Gwishinga", što znači "uloviti ribu" na jeziku Shoshone, kombinirano je s grčkom riječi za Sobeka, egipatskog boga s glavom krokodila, kako bi se skovao novi rod, Benggwigwishingasuchus. Specifični epitet eremicarminis prevodi se kao "pjesma pustinje", odajući počast dvama podupirateljima NHMLAC-a koji imaju strast prema paleontologiji i operi jugozapada. Tako, puno ime otprilike znači "Pjesma ribara krokodila iz pustinje."

Ovo iznenađujuće otkriće otvara novu perspektivu na bioraznolikost tijekom srednjeg trijasa, bacajući svjetlo na značajnu ulogu pseudosuchija u oblikovanju drevnog svijeta i sugerirajući mnoge neispričane priče skrivene u fosilnim zapisima.

Ecosystemi trijasa
Otkrivanje B. eremicarminis pruža vrijedne uvide u obalne ekosustave trijasa. Ti ekosustavi bili su složeni i raznoliki, domaćini raznih oblika života od morskih gmazova poput ihtiosaura do kopnenih pseudosuchija. Prisutnost B. eremicarminis sugerira da su obalna staništa bila ključna u evolucijskoj povijesti ovih arhosaura, pružajući im resurse i niše koje su im omogućile preživljavanje i prilagodbu.

Implikacije za modernu zaštitu
Proučavanje izumrlih vrsta poput B. eremicarminis nudi lekcije za moderne napore u očuvanju. Razumijevanjem kako su se drevne životinje prilagođavale svojim okruženjima i preživjele značajne klimatske i geološke promjene, znanstvenici mogu povući paralele s trenutnim izazovima s kojima se suočava suvremeni divlji svijet. Otpornost i prilagodljivost vrsta iz trijasa naglašavaju važnost očuvanja raznolikih staništa i poticanja ekološke otpornosti u našim današnjim ekosustavima. Ova povijesna perspektiva može voditi strategije očuvanja usmjerene na ublažavanje utjecaja klimatskih promjena i uništavanja staništa, osiguravajući preživljavanje današnjih vrsta za buduće generacije.

Izvor: NATURAL HISTORY MUSEUMS OF LOS ANGELES COUNTY