Bolja povezanost tijekom leta, uz stabilniji video-poziv i neprekinuto strujanje sportskih prijenosa, od ove je jeseni korak bliže komercijalnoj stvarnosti. Nakon niza ispitivanja i demonstracijskih letova, rješenje nove generacije za povezivost u zrakoplovu koje razvija Viasat – pod imenom Amara – ulazi u završnu fazu industrijalizacije. Ključna inovacija krije se u dual-beam elektronički upravljanoj faznoj anteni koja istodobno „gleda” prema više satelita u različitim orbitama te dinamički prebacuje promet između mreža ovisno o tome treba li prioritet dati niskoj latenciji za pozive ili maksimalnom kapacitetu za video. Idejni i tehnološki temelj ove tranzicije nastajao je u okviru ESA-inog programa ARTES i projekta Aidan, gdje je još 2021. izveden demonstracijski let na relaciji Rotterdam–Payerne kao prekretnica za dokazivanje koncepta.

Kako funkcionira „dual-beam” i zašto je to bitno putnicima

Klasične komercijalne avionske antene desetljećima su se oslanjale na mehanički stabilizirane, „gimbaled” sustave koji fizički prate satelit i osiguravaju vezu u geostacionarnoj orbiti (GEO). Takva veza nudi veliku propusnost, ali uz višu latenciju. Suprotno tome, nova generacija elektronički upravljanih faznih nizova (ESA/PAA) sastoji se od stotina ili tisuća sićušnih radijskih elemenata koji se sinkroniziraju u beamforming kako bi se elektronički usmjerio snop bez ikakvih pokretnih dijelova. Time se antena može trenutačno pozicionirati prema više satelita, uključivo one u niskoj Zemljinoj orbiti (LEO) s minimalnim kašnjenjem, ili u GEO/HEO mrežama kada je presudna propusnost i doseg. Za putnika to praktično znači: poziv preko aplikacija bez „robotiziranog” kašnjenja na jednoj vezi, dok se istodobno drugi snop „bavi” video-streamingom cijele kabine – i sve to kroz jednu integriranu antenu na krovu zrakoplova.

Viasatova arhitektura u Amarinoj generaciji oslanja se na mogućnost istodobne, dvosnopne povezanosti i „spajanja” prednosti svake orbite. Kad aplikacija zahtijeva brze povratne informacije (npr. videopoziv, interaktivne igre u oblaku, udaljeni rad), mreža usmjerava promet prema LEO resursu s niskom latencijom. Kada je vrhunac potražnje za kapacitetom – recimo, tijekom večernjeg „špica” kad pola kabine gleda prijenos utakmice – algoritmi preusmjeravaju teški video promet na GEO/HEO snop uz zadržavanje kvalitete usluge. U pozadini, pametni softver prati opterećenje ćelija, predviđa rutu leta, vremenske uvjete i dostupnost satelita, pa optimizira sučelje zrakoplov–svemir bez potrebe za intervencijom posade.

Što je točno donio „test iznad Europe”: lekcije iz leta Rotterdam–Payerne

Demonstracijski let iz travnja 2021. – od Nizozemske do Švicarske – imao je zadatak potvrditi pouzdanost fazne antene u realnim uvjetima: kontinuirani prijenos striming-videozapisa, konferencijske pozive s tla i upravljanje prijelazima između satelitskih „spot” snopova pri promjenama kursa i visine. Putnici i tehničke ekipe tijekom leta nesmetano su koristili usluge poput YouTubea i Netflixa, a tim u kabini bilježio je latenciju, jitter i propusnost pri raznim profilima opterećenja. Upravo su ovi podaci poslužili kao dokaz da koncept elektroničkog upravljanja snopovima može isporučiti stabilnu uslugu bez mehaničke inercije i „blind spotova” pri naglim manevrima.

Od Aidan projekta do Amare: kako je ESA pomogla ubrzati komercijalizaciju

ARTES Partner Programme u kojem je Aidan bio deseti projekt fokusirao se na partnerstva javnog i privatnog sektora s ciljem da se industriji osigura brži prijelaz od laboratorija do tržišta. U praksi, to znači sufinanciranje ključnih rizika, testiranje interoperabilnosti i poticanje razvoja zemaljskih segmenata koji će sutra upravljati multi-orbitnim flotama. Za Viasat je upravo Aidan omogućio validaciju kritičnih elemenata – od RFIC sklopova u faznim panelima do kontrolne logike koja raspoređuje promet – te postavio temelje za Amaru kao proizvodni i uslužni paket za zrakoplovne kompanije.

„Aera” kao hardverski stup Amare: dvosnopna ESA antena spremna za flote

Središnji hardverski element Amarine ponude je Viasat Aera, vlasnička elektronički upravljana antena sposobna za istodobne dvosnopne veze prema satelitima u GEO, HEO i LEO, i to s jednim, niskoprofilnim terminalom na trupu zrakoplova. Aera je projektirana tako da skraćuje vrijeme ugradnje, koristi postojeće ARINC 791 točke učvršćenja i ne traži izmjene putničke mreže u kabini, što je presudno za brzu adaptaciju postojećih flota.

Još jedna praktična posljedica novog dizajna jest kompatibilnost unatrag: zrakoplovi s postojećom gimbaled antenom GM-40 mogu sudjelovati u Amarinoj strategiji kroz softversku nadogradnju, čime postaju kompatibilni s novim valnim oblicima – uključivo onima namijenjenima mrežama Telesat Lightspeed – bez trenutačnog vađenja stare antene iz uporabe. Ovo je važna poluga za operatore koji žele fazno uvoditi novu opremu bez višednevnih zastoja u hangaru.

Komercijalni hodogram i tržišni kontekst

Viasat je ove godine tržištu predstavio Amarinu strategiju kao „sljedeći val” IFC-a, s planom postupnog uvođenja usluge i ekosustava digitalnih proizvoda uz postojeću globalnu bazu korisnika i flota. Najavljeno je kako će nova ESA antena i višeorbitalni pristup služiti kao temelj za buduće integracije kapaciteta, uključivo one s mrežama koje se uvode u razdoblju 2027.–2028., čime se dodatno širi fleksibilnost za rute nad oceanima i regijama s promjenjivom pokrivenošću.

Istodobno, tržište avionske povezivosti doživljava snažnu konsolidaciju i rast, ojačan prošlogodišnjim integriranjem Inmarsata u Viasatov portfelj te rastom potražnje iz zrakoplovnog i obrambenog segmenta. Financijski pokazatelji tijekom 2024. ukazivali su na poboljšane izglede i solidnu potražnju kod zračnih prijevoznika koji traže konkurentsku prednost kroz digitalno iskustvo putnika.

Što sve znači „multi-orbit” u praksi: GEO, HEO i LEO svatko za svoju ulogu

GEO sateliti, smješteni na visini od oko 36 000 km, osiguravaju široko pokrivanje i velike kapacitete po ćeliji – idealno za streaming velikog broja korisnika i stabilne usluge nad oceanskim prijelazima. HEO profili omogućuju poboljšano pokrivanje visokih geografskih širina, gdje GEO signal pada pod oštrim kutom, dok LEO konstelacije donose latenciju usporedivu s mobilnim mrežama na tlu. Aerin dvosnopni dizajn istodobno iskorištava dvije orbite: jedna veza optimizirana je za latenciju, druga za propusnost; promet se balansira na razini aplikacije i korisničkih profila u kabini.

Implementacija i certifikacija: od kabine do krova, bez rušenja rasporeda letova

Za operatore je ključna metrika „turnaround” vrijeme – koliko sati zrakoplov provede izvan reda letenja. Novi pristup ugradnji oslanja se na postojeće standarde montaže (ARINC 791) i minimiziranje kabinskih intervencija, pa flote mogu planirati ugradnje uz rutinske tehničke preglede. Softverske nadogradnje i modularni sklopovi smanjuju potrebu za opsežnim testiranjem kabinskih mreža, a istodobno omogućuju postepenu evoluciju prema većem kapacitetu ili novim orbitama, kako se one budu uvodile u komercijalni rad.

Iskustvo putnika: od besplatnog Wi-Fija do personaliziranih usluga

Nova razina stabilnosti veze donosi putnicima prirodniji video-poziv, brže preuzimanje datoteka i manje „bufferinga”, ali i nove modele zarade za prijevoznike. Oglašivačka rješenja integrirana u Wi-Fi portale, programi vjernosti i personalizirani sadržaji pojačavaju monetizaciju uz očuvanje ili uvođenje besplatnog pristupa. U kombinaciji s podacima o letu, operatori mogu „pametno” upravljati prioritetima – primjerice, osigurati dodatnu kvalitetu za poslovne putnike ili za kabinsko osoblje zaduženo za digitalne servise tijekom usporavanja prometa u GEO snopu.

Kibernetička sigurnost i pouzdanost mreže

IFC sustavi današnje generacije projektiraju se prema načelima segmentacije mreže: putnički promet čvrsto je odvojen od operativnih sustava zrakoplova, uz višeslojne sigurnosne kontrole i šifriranje end-to-end. Elektronički usmjeravana antena bez pokretnih dijelova smanjuje mehaničku složenost i trošak održavanja, dok redundantne veze preko više orbita donose dodatnu otpornost pri lokalnim degradacijama signala, vremenskim neprilikama ili kongestiji pojedinih ćelija. Pritom se napredni RFIC sklopovi i algoritmi poništavanja smetnji koriste kako bi snop ostao usmjeren i „čist” čak i u gusto zasićenim zračnim koridorima.

Ekološki i operativni učinci: manje mase, manje potrošnje, manje održavanja

Elektronički upravljani paneli dizajnirani su s idejom smanjenja mase i potrošnje energije u odnosu na mehanički stabilizirane antene, što je izravno povezano s potrošnjom goriva i emisijama. Smanjenjem mehaničkih sklopova, očekuje se i niži downtime zbog kvarova. Kako se flote postupno moderniziraju, operateri će moći postići isti ili veći kapacitet uz niže energetske zahtjeve, posebno na rutama s predvidljivim obrascima potražnje gdje se mreža može unaprijed „orchestrirati” prema profilu leta i očekivanoj potražnji u kabini.

Šira industrijska slika: utrka za „multiorbitalni” primat

Viasat nije sam u trci za višeslojni, multi-orbitni IFC; globalni konkurenti razvijaju vlastite ESA rješenja i integriraju kapacitete iz LEO i GEO mreža kroz partnerstva i ugovore s prijevoznicima. No, prednost rane validacije tehnologije u europskom programu ARTES i iskustvo s velikim flotama dobar su kapital za prelazak s demonstracija na široku komercijalnu provedbu. S obzirom na najave novih LEO konstelacija u 2027.–2028. razdoblju, sljedeće dvije godine izgledne su za brzu ekspanziju kombiniranih usluga koje putnicima donose doživljaj „kao kod kuće” – bilo da rade na udaljenim videopozivima ili prate završnice velikih sportskih događaja na 10 000 metara.

Što slijedi: digitalni proizvodi i partnerstva oko kapaciteta

Nad samom povezivošću gradi se sloj digitalnih usluga – od oglašavanja i plaćenih nadogradnji brzine, do integracije s aplikacijama zračnih luka i personaliziranih sučelja za članove programa vjernosti. Paralelno, strateška partnerstva za zakup LEO kapaciteta, poput planirane integracije Telesat Lightspeeda u Amarinu mrežnu kartu, otvaraju mogućnost za „šivanje” pokrivenosti po mjeri rute i sezone, uz brzo uključenje dodatnih resursa kad potražnja skoči iznad očekivanja.

Tehnički dublje: što čini faznu antenu „pametnom”

U srcu Aerinog panela nalaze se radiofrekvencijski integrirani sklopovi (RFIC) koji omogućuju precizno fazno usklađivanje i kontrolu pojačanja svakog elementa. Softver na višoj razini odlučuje kako raspodijeliti energiju između dvaju snopova, kada „preklopiti” frekvencijski plan i na koji način održati kvalitetu servisa (QoS) za prioritetne aplikacije. Uz to, algoritmi za interference mitigation i automatsko pretraživanje satelita smanjuju šum i brže pronalaze optimalne putanje, što je posebno važno pri prelascima između kontinentalnih i oceanskih segmenata leta.

Utjecaj na zračne prijevoznike: strategija ulaganja s manjim rizikom

Za kompanije je presudno da tehnologija ne traži „hard cutover”. Mogućnost postupne migracije – od aktivacije novih valnih oblika softverskim putem na postojećim terminalima do potpune zamjene antene Aerinim panelom – smanjuje rizik i širi vremenski prozor za amortizaciju ulaganja. Time se i poslovni modeli – besplatan Wi-Fi s oglašavanjem, premium razine brzine, sponzorirani pristupi – mogu testirati i skalirati bez „velikog pritiska” jednokratnih kapitalnih troškova.

Što kažu rani pregledi industrije

Stručni mediji u zrakoplovnoj i satelitskoj zajednici tijekom proljeća i ljeta 2025. izdvojili su upravo dvosnopnu ESA antenu kao prekretnicu koja omogućuje stvarnu, a ne samo nominalnu multi-orbitnu povezanost. Naglašene su tri točke: interoperabilnost s postojećim rješenjima u floti, kratko vrijeme ugradnje i činjenica da se korisničko iskustvo više ne „kvari” pri prebacivanju s jedne orbitalne domene na drugu.

Gdje se informirati i što mogu očekivati putnici

Kako se nositelji certifikata i regulatorni partneri približavaju završetku potrebnih procesa, sve više zrakoplovnih kompanija ulazi u planiranje ugradnje i komercijalne aktivacije po geografskim prioritetima. Putnici će najprije promjene osjetiti na transatlantskim i transpacifičkim letovima gdje je potražnja za video-streamingom i udaljenim radom najveća, a zatim i na kratkim rutama s gustim rasporedima, gdje je stabilnost veze ključna za izjednačavanje doživljaja kabine s onim na tlu. Operativne najave i detalje o pokrivenosti prijevoznici obično objavljuju u svojim kanalima, dok se tehnički pregledi i vijesti o razvoju mogu pratiti u specijaliziranim publikacijama i na stranicama proizvođača.

Povezani kontekst: optičke veze i automatizacija zemaljskog segmenta

Uz evoluciju antena na avionima, napreduju i optičke međusatelitske veze te AI-potpomognuta automatizacija zemaljskog segmenta koje zajedno mogu povećati ukupni kapacitet i smanjiti kašnjenja u „backhaulu”. Projekti koji nastavljaju nasljeđe Aidana fokusiraju se na proširenje opskrbnih linkova i inteligentnije upravljanje prometom između satelita i zemaljskih čvorišta, što je još jedan korak prema mreži koja se samostalno prilagođava i preusmjerava promet prema potrebama aplikacija u stvarnom vremenu.