Novi prijedlog Zakona o turizmu u Hrvatskoj, koji se trenutno nalazi u fazi rasprave, predstavlja važan korak u reformiranju turističkog sektora, s ciljem unapređenja održivosti i kvalitete turističkih destinacija u zemlji. Prvi krovni zakon o turizmu, kako je nazvan, trebao bi stupiti na snagu početkom 2024. godine, donoseći sa sobom niz novina, uključujući i obavezu donošenja plana upravljanja destinacijom. Ove promjene u načinu upravljanja turizmom usklađene su s Nacionalnim planom oporavka i otpornosti, financiranom od strane Europske unije, što ukazuje na značajnu ulogu koju turizam igra u ekonomskoj strategiji zemlje.

Prijedlog zakona ima za cilj stvoriti pravni okvir za učinkovito upravljanje razvojem turizma u smjeru održivosti na temelju mjerljivih podataka. Ovo uključuje uređivanje sustava turizma, upravljanje razvojem turizma u smjeru održivosti, sustav prikupljanja, praćenja i analize podataka, te sustav upravljanja turističkim destinacijama. Ključni ciljevi ovog zakona uključuju osiguranje pretpostavki za upravljanje razvojem turizma u smjeru održivosti, s posebnim naglaskom na korištenje i turističku valorizaciju prostora, prirodnih, društvenih i gospodarskih resursa, kulturne baštine te unapređenje uvjeta života lokalnog stanovništva.

Međutim, iza ovih pozitivnih ciljeva, kriju se potencijalne opasnosti za demokraciju, gospodarsku utakmicu i slobodu govora, osobito u malim sredinama poput Karlobaga. Centralizacija moći u rukama lokalnih vlasti, koje će imati gotovo neograničenu kontrolu nad ključnim aspektima turističke često i jedine industrije, može dovesti do smanjenja prostora za političku opoziciju i javnu raspravu. Osim toga, veće ovlasti lokalnim vlastima mogu povećati rizik od nepotizma i korupcije, posebno u malim sredinama gdje su političke i ekonomske strukture često isprepletene.

Dok je cilj prijedloga zakona pohvalan u težnji ka održivom turizmu, važno je analizirati i razumjeti potencijalne rizike i negativne posljedice koje ovakve promjene mogu donijeti, osobito u kontekstu malih zajednica kao što je Karlobag. Potrebna je sveobuhvatna javna rasprava kako bi se osiguralo da novi zakonski okvir neće dodatno erodirati demokraciju u malim sredinama, te kako bi se osiguralo da će interesi lokalnih zajednica biti adekvatno zastupljeni u procesu donošenja i provedbe ovog zakona.

Neograničena moć lokalnim šerifima
U novom prijedlogu Zakona o turizmu uočljiva je tendencija centralizacije moći u rukama lokalnih pojedinaca, što je osobito izraženo u malim sredinama kao što je Karlobag, gdje je turizam ključni sektor gospodarstva. Ovim zakonom, lokalne i regionalne turističke zajednice dobit će veće ovlasti u upravljanju turističkim resursima. Svaka od njih zasebno će izrađivati četverogodišnji Plan upravljanja destinacijom, kojim će, između ostalog, određivati koliko pojedina destinacija, a samim time koliko pojedini iznajmljivač može primiti turista.

Novim odredbama predviđa se veća odgovornost i obveze lokalnih vlasti i turističkih zajednica. Lokalne vlasti će imati pravo određivati broj i vrstu ugostiteljskih i smještajnih objekata na svom području, temeljem izračuna prihvatnih kapaciteta. Osim toga, lokalnim će se vlastima pružiti mogućnost uvođenja ekološkog doprinosa. Ovakve promjene ukazuju na povećanu kontrolu lokalnih vlasti nad ključnim aspektima turističke industrije, što može imati ozbiljne implikacije na demokratske procese u malim zajednicama.

Na primjeru Karlobaga ovakva centralizacija moći može rezultirati situacijom u kojoj lokalna vlast doslovce odlučuje o ekonomskom životu ili smrti svakog u općini, stvarajući okolnosti u kojima će njihove odluke imati još veći neposredan utjecaj na ekonomske i privatne prilike svakog pojedinca u zajednici.

Pojam "život ili smrt" u ovom kontekstu nije preuveličan, već odražava potencijalnu stvarnost u kojoj će odluke lokalnih vlasti o upravljanju turističkim resursima imati direktan utjecaj na ekonomske prilike i opstanak lokalnih zajednica. U sredinama gdje je politička moć već koncentrirana u jednoj osobi, kao što je to slučaj u Karlobagu, novi zakon može dodatno učvrstiti postojeće poluge moći, smanjujući prostor za političku opoziciju i javnu raspravu.

Osim toga, saborska oporba je izrazila zabrinutost da novi zakon neće postići održivi turizam, već će profitirati privatne konzalting agencije koje će izrađivati planove upravljanja, dok su zastupnici HDZ-a hvalili zakon kao korak naprijed. Ovakve divergentne perspektive dodatno naglašavaju potrebu za dubljom analizom i javnom raspravom o potencijalnim implikacijama ovog zakona, osobito u malim sredinama kao što je Karlobag.

Sumrak demokracije i slobodnog tržišta
U Karlobagu, gdje je politička scena dominantno pod kontrolom iste partije (danas nazivane HDZ, odnosno LIPO), novi prijedlog Zakona o turizmu može dodatno suziti prostor za političku opoziciju i gospodarski rast. Pogotovo je to izraženo u kontekstu činjenice da u Karlobagu gotovo svaka obitelj dio svojih prihoda ostvaruje na platnom spisku vladajuće partije, ili kao zaposlenici općine ili općinskih poduzeća. To je posljedica politike lokalnih vlasti s ciljem stvaranja „straha od promjena“, što ostvaruju kroz prešutnu „zabranu“ svake pojave političke oporbe ili gospodarske konkurencije svom obiteljsko-partijskom-gospodarskom stablu.

Pojedini članovi oporbe ukazuju na to da novi zakon može omogućiti lokalnim vlastima da bez ograničenja upravljaju turističkim resursima, a to po našem mišljenju može rezultirati još pristranijim odlukama koje neće uzimati u obzir interese lokalnog stanovništva već samo interese „predizbornih i svadbenih“ donatora što se između ostalog može manifestirati i u još drastičnijem devastiranju obale od onog učinjenog kilometarskom šetnicom do privatnih vila stranih podobnih ulagača.

Iako se Hrvatska pokušava pozicionirati kao moderna demokracija, predloženi Zakon o turizmu podsjeća na autoritarno razmišljanje iz prošlih vremena, pokazatelj da je put prema potpunoj demokraciji još uvijek dug i trnovit, a da promjene moraju krenuti upravo iz partijskih mikrokozmosa poput Karlobaga koji guše demokraciju, slobodno tržište i slobodu govora.