U svjetlu recentnih političkih zbivanja, situacija vezana za sudjelovanje Hrvatske u NATO-ovoj aktivnosti za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini (NSATU) ponovno je postala predmet rasprava. Predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović, suočava se s optužbama da svojim postupcima otežava poziciju Hrvatske na međunarodnoj sceni, dok istovremeno pokušava uvjeriti javnost da njegov stav sprječava Hrvatsku da bude uvučena u sukobe.

Vlada, predvođena potpredsjednikom i ministrom obrane Ivanom Anušićem, nedavno je uputila Nacrt prijedloga odluke Hrvatskog sabora o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u NSATU-u, koja bi omogućila odlazak do pet hrvatskih časnika u Wiesbaden, Njemačka. Ova odluka trebala bi omogućiti Hrvatsku da sudjeluje u logističkoj potpori Ukrajini, a ne da se izravno uključi u sukob, što su neki, uključujući Milanovića, pogrešno interpretirali kao mogućnost slanja vojnika u rat.

Politička previranja i nesuglasice

Postupci Zorana Milanovića, koji se protivi sudjelovanju hrvatskih vojnika u ovoj NATO-ovoj aktivnosti, naišli su na oštru kritiku od strane članova vlade. Premda je predsjednik imao priliku izraziti svoje neslaganje tijekom Summita NATO-a u Washingtonu, gdje je usvojena Deklaracija koja podupire inicijativu za podršku Ukrajini, odlučio je šutjeti. Sada se pojavljuje pitanje: zašto Milanović, koji se nije protivio usvajanju ove Deklaracije, sada ističe opasnosti od sudjelovanja Hrvatske?

Ministar obrane Anušić iznio je jasne argumente da sudjelovanje u NSATU-u ne uključuje slanje hrvatskih vojnika u Ukrajinu, a da bi njihova uloga bila isključivo logistička. Time se želi osigurati da Hrvatska nastavi s davanjem potrebne podrške Ukrajini, koja se suočava s ozbiljnim prijetnjama i potrebama za vojnom pomoći. Hrvatska do sada redovito pruža bilateralnu podršku Ukrajini, a NSATU bi dodatno osnažio te napore bez izlaganja hrvatskih vojnika opasnosti.

Internacionalni kontekst i sigurnosni izazovi

U trenutnoj geopolitičkoj klimi, kada se sigurnost Europske unije nalazi na testu, jasno je da svaka članica NATO-a igra ključnu ulogu u osiguranju stabilnosti regije. Milanovićev pristup, koji uključuje odbijanje sudjelovanja u NATO-ovim aktivnostima, može se smatrati neodgovornim i suprotnim interesima države. Hrvatska je već čvrsto integrirana unutar euroatlantskih struktura, a odluke koje se donose na razini NATO-a imaju dalekosežne posljedice za sigurnost i politiku cijelog kontinenta.

Dok se druge članice NATO-a aktivno angažiraju na pružanju pomoći Ukrajini, Hrvatska se suočava s izazovom da ostane relevantna unutar ovog međunarodnog saveza. Odbijanje sudjelovanja u NSATU-u može dodatno izolirati Hrvatsku, čime se podriva njezina pozicija kao pouzdane saveznice. Naime, angažman u ovakvim inicijativama predstavlja ne samo odgovornost prema saveznicima, već i priliku za jačanje vlastite sigurnosti i stabilnosti.

Uloga Hrvatske u NATO-u i EU

Kao članica NATO-a, Hrvatska je dužna aktivno sudjelovati u aktivnostima koje promiču zajedničke sigurnosne interese. Ova situacija naglašava potrebu za jasnom i dosljednom vanjskom politikom koja će biti u skladu s ciljevima saveza. Podrška Ukrajini, koja se bori za očuvanje svoje neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti, dio je šire strategije NATO-a koja uključuje očuvanje mira i stabilnosti u Europskoj uniji.

Na kraju, Milanovićevo postupanje može se interpretirati kao pokušaj manipulacije javnim mnijenjem kako bi se zadržao na vlasti, ali istovremeno ugrožava nacionalne interese. Hrvatska ne smije zaboraviti na svoje obveze prema međunarodnim sporazumima i partnerima, posebno u ovakvim kriznim vremenima. Odbijanje sudjelovanja u NATO-ovim aktivnostima ne samo da je kratkovidno, već može dovesti do ozbiljnih posljedica po sigurnost i političku stabilnost Hrvatske.

U ovim trenucima, kada se suočavamo s prijetnjama iz Rusije, Hrvatska bi trebala biti jedinstvena i snažna, promovirajući vrijednosti koje su temelj NATO-a i EU. Pomoć Ukrajini, koja brani svoje demokratske vrijednosti, u skladu je s hrvatskim interesima i očekivanjima saveznika. Ako se Hrvatska ne uključi aktivno u ove inicijative, riskira gubitak kredibiliteta na međunarodnoj sceni i unutarnje podjele koje mogu imati dugoročne posljedice.