Najveće polje piramida u Egiptu – koje se sastoji od 31 piramide izgrađene tijekom tisućljeća, uključujući poznatu Veliku piramidu u Gizi – nalazi se uz uski pojas zemlje u pustinji nekoliko kilometara zapadno od rijeke Nil.

Nil je bio srce staroegipatske civilizacije, a lokacija tolikog broja piramida na udaljenosti od rijeke do sada nije bila u potpunosti objašnjena.

U novoj studiji objavljenoj u časopisu Communications Earth & Environment, riješili smo ovu zagonetku. Kad su piramide građene, one su se nalazile uz sada nestalu granu Nila, koja je vjerojatno pružala transport za radnike i njihove materijale.

Promjenjiva rijeka
Kao i druge rijeke, Nil se prilagođava i mijenja tijekom vremena kao odgovor na klimatske promjene, poplave i suše. Ljudi i mjesta također se mijenjaju s rijekom. U prošlosti su civilizacije padale i rasle s njenim protokom.

Nil nije uvijek izgledao ili funkcionirao kao danas. Čitanjem krajolika u Egiptu mogu se pronaći tragovi bivše rijeke i njenih grana skriveni neposredno ispod površine zemlje.

Sada, zaklonjeni područjima uzgoja i urbanim naseljima, zakopani stoljećima mulja iz moderne rijeke, stari kanali i njihove priče uglavnom su izgubljeni u vremenu. Nekada mozaik vodenih putova i močvara, Nil je sada spreman ponovno podijeliti svoje tajne.

Mnogi znanstvenici su raspravljali i tražili odgovore na misterije Nila. Prethodna istraživanja dokumentirala su dokaze o postojanju dijelova drevnih vodenih putova ili močvara, osobito blizu piramida u Gizi.

Uzvodno, blizu Luxora, istraživani su obrasci migracije Nila, a nizvodno su otkriveni napušteni kanali u delti Nila. Ipak, do sada nismo imali sveobuhvatnu kartu i razumijevanje vodenih putova koji su hranili opsežni lanac piramida od Lishta do Gize u prošlosti.

Grana Ahramat
Koristeći satelitske snimke, visokorezolucijske digitalne podatke o elevaciji i povijesne karte, identificirali smo i pratili dugu stazu prethodno nepoznatog kanala Nila. Ono što smo nazvali granom Ahramat nekad je teklo uz zapadni rub poplavne ravnice Nila, blizu drevnih piramida.

Mnoge piramide, izgrađene tijekom Starog kraljevstva (otprilike 2700–2200 pr. Kr.) i Srednjeg kraljevstva (2050–1650 pr. Kr.), imaju prilazne staze koje vode do ove grane. Mnoge od tih staza završavaju u hramovima koji su možda djelovali kao riječne luke u prošlosti.

To sugerira da je grana Ahramat bila aktivna tijekom više faza izgradnje piramida i vjerojatno je korištena kao transportni vodeni put za radnike i građevinske materijale do lokacija.

Neke piramide imaju duže ili drugačije nagnute prilazne staze od drugih, što ukazuje da su graditelji prilagođavali svoje pristupe izgradnji promjenjivom riječnom krajoliku i lokalnim uvjetima na rubu pustinje.

Ostale piramide bile su povezane s uvalama povezanim s pritokama grane Ahramat na rubu zapadne pustinje. Ukupno, analiza nadmorske visine tla kod 31 piramide i njihove blizine poplavnoj ravnici pomogla je objasniti položaj i relativnu razinu vode grane Ahramat tijekom vremena između Starog kraljevstva i Drugog međurazdoblja (otprilike 2649–1540 pr. Kr.).

Duboko kopanje
Nakon što smo mapirali granu Ahramat, pregledali smo krajolik i njegov oblik te uzeli duboke uzorke tla i sedimenata kako bismo proučili strukturu i sedimentologiju bivše rijeke. Također smo surađivali s arheolozima, znanstvenicima i članovima lokalnih zajednica kako bismo prikupili dodatni kontekst za naš rad.

Put napuštenog vodenog puta leži između 2,5 i 10,25 kilometara zapadno od moderne rijeke Nil.

Naše istraživanje sugerira da je grana bila dugačka oko 64 kilometra, duboka između dva i osam metara, i široka između 200 i 700 metara. Ovo je slično širini rijeke danas.

Na jednoj od lokacija koje smo pregledali, blizu grada Jirzah, grana Ahramat ima simetričan oblik kanala. Također je ispunjena muljevitim i pješčanim sedimentom koji se razlikuje od ostalih okolnih naslaga i temeljnog stijenskog sloja. To ukazuje na to da je stari kanal polako zatrpan finim sedimentom koje su poplave nanijele, dok se glavni tok preusmjeravao prema današnjem putu rijeke.

Što se dogodilo s granom Ahramat?
Tijekom vremena, grana Ahramat se pomicala prema istoku i naposljetku je voda prestala teći njome. Ne znamo točno zašto. Možda su grana Ahramat i njena nasljednica, moderna rijeka, bile aktivne zajedno neko vrijeme.

Rijeka se mogla postupno pomaknuti prema nižoj poplavnoj ravnici, prema sadašnjoj lokaciji Nila. Također je moguće da je tektonska aktivnost nagnula cijelu poplavnu ravnicu prema sjeveroistoku.

Treća mogućnost je da je porast vjetrom nanesenog pijeska mogao zatrpati korito rijeke. Povećanja naslaga pijeska najvjerojatnije su povezana s razdobljima dezertifikacije u pustinji Sahara u sjevernoj Africi.

Pomicanje i smanjivanje grane Ahramat također bi se moglo objasniti ukupnim smanjenjem protoka vode zbog smanjenja padalina i veće suhoće u regiji, osobito tijekom kraja Starog kraljevstva.

Ovo istraživanje pokazuje da je potreban multidisciplinarni pristup znanosti o rijekama kako bi se steklo bolje razumijevanje dinamičnih riječnih krajolika. Ako želimo razumjeti i zaštititi rijeke koje danas imamo – i ekološki i kulturno značajna mjesta s kojima su neraskidivo povezana – potrebna nam je veća zahvalnost za međusobno povezane čimbenike koji utječu na rijeke i kako se one mogu upravljati.

Original:
Timothy J. Ralph
Izvanredni profesor, Sveučilište Macquarie
Eman Ghoneim
Profesor i direktor Laboratorija za daljinsko otkrivanje svemira i drona, Sveučilište Sjeverne Karoline Wilmington
Suzanne Onstine
Izvanredni profesor, Odsjek za povijest, Sveučilište u Memphisu