Švicarska želi turiste koji znaju pravila mjesta u koje dolaze, Havaji već uvode model u kojem posjetitelji plaćaju dio cijene zaštite prostora
Švicarska turistička industrija sve otvorenije pokušava promijeniti način na koji se govori o uspješnom turizmu. Umjesto da se pozornost usmjerava isključivo na broj dolazaka, noćenja i potrošnju gostiju, nova inicijativa pod porukom
Travel with care. Leave with memories. stavlja u prvi plan ponašanje posjetitelja, svakodnevni život lokalnog stanovništva i očuvanje prirodnog prostora. Riječ je o pristupu koji se na prvi pogled čini blagim: turiste se podsjeća da poštuju privatni posjed, pitaju prije fotografiranja ljudi i djece, budu obzirni u tihim i vjerskim prostorima, ostaju na označenim stazama, pravilno odlažu otpad i podupiru lokalne male poduzetnike. No iza takvih jednostavnih poruka stoji šira promjena u globalnom turizmu. Popularne destinacije sve češće zaključuju da gost nije samo kupac usluge, nego privremeni korisnik infrastrukture, prostora, kulturnog krajolika i društvenog povjerenja zajednice koja ondje živi.
Od promocije destinacije prema upravljanju ponašanjem
Inicijativa Švicarske turističke zajednice ne predstavlja zabranu putovanja niti pokušaj odvraćanja posjetitelja. Naprotiv, Švicarska i dalje gradi imidž zemlje dostupne vlakom, prepoznatljive po Alpama, jezerima, gradovima, pješačkim rutama i precizno organiziranoj turističkoj infrastrukturi. Razlika je u tome što se turistička promocija sada sve više povezuje s očekivanim pravilima ponašanja. Službeni materijali posjetiteljima poručuju da priroda nije kulisa bez vlasnika i granica, da privatni vrtovi nisu uvijek ograđeni, da fotografiranje ljudi traži pristanak i da se na planinskim stazama ne silazi izvan označenih putova jer se time ugrožavaju sigurnost, biljni i životinjski svijet te poljoprivredne površine. U istom se okviru potiče korištenje višekratnih boca, odnošenje vlastitog otpada i pažljiviji odnos prema divljim životinjama.
Takav rječnik nije slučajan. U mnogim europskim destinacijama, od povijesnih gradskih središta do planinskih sela, posljednjih se godina sve češće govori o prenapučenosti, kratkoročnom najmu, buci, pritisku na javni prijevoz, zauzimanju javnih prostora i slabljenju osjećaja da turizam koristi lokalnoj zajednici. Švicarski model zasad pokušava djelovati prije nego što se nezadovoljstvo pretvori u otvoreni politički sukob. Poruke nisu formulirane kao prijetnja kaznama, nego kao poziv na ulazak u nepisani kućni red destinacije. U turizmu koji se snažno oslanja na urednost, javni prijevoz, prirodne krajolike i osjećaj sigurnosti, takav kućni red postaje dio samog proizvoda koji se nudi gostu.
Zašto je prihvaćanje turizma postalo strateško pitanje
Švicarski dokumenti i sektorske objave sve češće koriste pojam prihvaćanja turizma. Time se naglašava da lokalna podrška nije zajamčena sama po sebi, čak ni ondje gdje turizam donosi prihode, radna mjesta i međunarodnu vidljivost. Stanovnici popularnih destinacija ne procjenjuju turizam samo prema ukupnoj zaradi sektora, nego prema vlastitom iskustvu svakodnevice: mogu li se normalno kretati ulicama, funkcionira li javni prijevoz, koliko je pritisnut stambeni fond, poštuju li posjetitelji privatni prostor i imaju li lokalni ljudi osjećaj da sudjeluju u odlukama. U tom smislu turist koji uredno plaća smještaj, ali ostavlja otpad, blokira prolaze, buči u mirnim zonama ili se ponaša kao da je cijelo mjesto scenografija za fotografije, postaje politički problem destinacije.
Zato je švicarski pristup zanimljiv šire od same Švicarske. On pokazuje da se održivost više ne svodi samo na energetsku učinkovitost hotela, recikliranje ili zelene certifikate. Održivi turizam sve više obuhvaća odnos između gosta i domaćina, raspodjelu koristi i tereta, način korištenja javne infrastrukture i sposobnost destinacije da sačuva kvalitetu života. Švicarska federalna strategija turizma već je održivi razvoj postavila među ciljeve javne turističke politike, uz poboljšanje okvirnih uvjeta, poticanje poduzetništva, digitalizaciju i jačanje atraktivnosti ponude. Nova kampanja nadovezuje se na tu logiku: reputacija destinacije ne čuva se samo lijepim fotografijama, nego i upravljanjem ponašanjem koje te fotografije potiču.
Kampanja koja ne želi zvučati kao zabrana
Posebnost švicarske kampanje je u tonu. Posjetiteljima se ne govori da su problem, nego da su dio rješenja. Preporuke su oblikovane tako da se mogu razumjeti preko jezičnih i kulturnih razlika: poštuj privatno, pitaj prije fotografiranja, ne ostavljaj otpad, budi tih ondje gdje se očekuje tišina, podrži lokalne male trgovine, tržnice, farme, obrtničke radnje i restorane. U praksi je riječ o pokušaju standardiziranja osnovne turističke pristojnosti za globalno tržište na kojem posjetitelji dolaze iz različitih društvenih normi i s različitim očekivanjima o tome što je dopušteno u javnom prostoru.
Prema dostupnim informacijama, poruke se šire kroz više dodirnih točaka putovanja, uključujući zračne luke, zrakoplovne i željezničke kanale te destinacijske materijale. To je važno jer ponašanje turista najčešće nije rezultat jedne odluke, nego niza malih situacija: ulaska u vlak s velikom prtljagom, zaustavljanja na uskoj stazi radi fotografije, prolaska kraj privatne kuće, boravka u crkvi, šetnje zaštićenim područjem ili izbora restorana i trgovine. Ako destinacija želi utjecati na takve navike, poruka mora doći prije incidenta, u trenutku kada se gost još orijentira i spreman je prihvatiti pravila prostora.
Alati za destinacije, ne samo poruke za goste
Drugi dio švicarskog pristupa usmjeren je na same turističke organizacije, gradove, regije i poduzetnike. Kampanja se ne svodi na nekoliko slogana za posjetitelje, nego uključuje alate koji destinacijama trebaju pomoći da na vrijeme prepoznaju napetosti i uključe lokalne dionike. U tome je ključna razlika između površne komunikacijske akcije i ozbiljnijeg upravljanja destinacijom. Ako se stanovništvo žali na gužve, buku ili gubitak kontrole nad javnim prostorom, nije dovoljno od turista tražiti da budu pristojniji; potrebno je razumjeti gdje se pritisak stvara, tko od turizma ima korist, tko snosi trošak i kako se odluke objašnjavaju lokalnoj zajednici.
Švicarski turistički sektor već funkcionira kroz snažnu mrežu partnera. U strategiji Švicarske turističke zajednice za razdoblje 2025. – 2027. navodi se da oko 1200 turističkih i korporativnih partnera sudjeluje u kampanjama i strateškim suradnjama. Ta mreža omogućuje da se poruke o odgovornom putovanju ne zadrže samo na nacionalnoj razini, nego da ih preuzmu regije, hoteli, prijevoznici, organizatori aktivnosti i lokalni pružatelji usluga. Upravo je to važno za vjerodostojnost kampanje: gost pravila mora prepoznati u stvarnom iskustvu, a ne samo na promotivnoj stranici.
Havaji pokazuju kako izgleda tvrđi model
Dok Švicarska trenutačno naglasak stavlja na obzirno ponašanje i preventivnu komunikaciju, Havaji pokazuju kako popularne destinacije mogu prijeći na čvršći, financijski i regulatorno uređen model. Havajski guverner Josh Green 2025. potpisao je zakon kojim se uvodi takozvana
Green Fee, odnosno povećanje poreza na privremeni smještaj od 0,75 postotnih bodova od 2026. godine. Prema uredu guvernera, cilj je da posjetitelji sudjeluju u financiranju zaštite okoliša, klimatske otpornosti i održivog turizma, a očekuje se približno 100 milijuna dolara godišnjih prihoda. Taj potez povezan je s pritiskom gotovo 10 milijuna godišnjih posjetitelja, klimatskim rizicima i iskustvom katastrofalnih požara na Mauiju 2023. godine.
Havajski model izravno mijenja odnos između gosta i destinacije. Posjetitelj više ne dobiva samo uputu da poštuje prostor, nego kroz porez sudjeluje u trošku njegova očuvanja. Prihodi su namijenjeni projektima kao što su zaštita prirodnih resursa, jačanje infrastrukture protiv klimatskih i drugih opasnosti, ublažavanje rizika od požara i poplava, obnova plaža, održavanje parkova i upravljanje destinacijama. Time se turizam tretira kao sektor koji ima ekološki i infrastrukturni otisak, a ne samo kao izvor potrošnje i radnih mjesta. Poruka je jasna: ako destinacija mora ulagati u otpornost zbog pritiska koji pojačavaju posjetitelji i klimatske promjene, dio tog ulaganja ne bi smio pasti isključivo na stanovnike.
Od dobrovoljne pristojnosti do obveznog doprinosa
Razlika između Švicarske i Havaja nije samo u strogoći mjera, nego u fazi turističkog odgovora. Švicarska zasad pokušava oblikovati ponašanje prije nego što se šire uvedu tvrđe mjere. Havaji su, nakon godina rasprava o turizmu, okolišu i klimatskoj ranjivosti, prešli na instrument koji ima jasnu fiskalnu snagu. Od 1. siječnja 2026. stopa havajskog poreza na privremeni smještaj povećana je s 10,25 na 11 posto, dok okruzi mogu dodati vlastiti prirez do 3 posto. U javnim objašnjenjima mjere navodi se da se teret zaštite plaža, obala, infrastrukture i prirodnih sustava ne može prebaciti samo na lokalno stanovništvo.
U raspravu su uključeni i kruzeri. Prema izvješću Associated Pressa, savezna sutkinja Jill A. Otake odbila je zahtjev za zaustavljanje provedbe dijela zakona koji se odnosi na porez za putnike na kružnim putovanjima, iako se pravni postupci nastavljaju. Taj dio propisa predviđa oporezivanje bruto cijene putničkih karata razmjerno vremenu koje brodovi provedu u havajskim lukama. Protivnici tvrde da će mjera povećati cijenu putovanja i opteretiti turističke tvrtke, dok državne vlasti ističu da i taj oblik posjeta stvara pritisak na prostor i infrastrukturu. Spor pokazuje da održivi turizam više nije samo marketinška tema, nego i pravno, porezno i političko pitanje.
Regenerativni turizam kao nova granica
Havaji već godinama promoviraju koncept
Mālama Hawaiʻi, u kojem se od posjetitelja očekuje ne samo da smanje štetu, nego i da na neki način pridonesu mjestu koje posjećuju. To može uključivati volontiranje u obnovi okoliša, sadnju autohtonih biljaka, čišćenje obala, očuvanje kulturnih prostora ili sudjelovanje u programima koji povezuju turizam s lokalnom zajednicom. U tom okviru pojam održivosti postaje ambiciozniji: nije dovoljno da turist ode bez većeg traga, nego se traži da destinacija od turizma dobije mjerljivu korist za prirodu, kulturu i otpornost prostora.
Švicarska se zasad ne postavlja tako izravno. Njezin model više nalikuje obrazovanju gosta: uči ga se da razumije granice, ritam i očekivanja destinacije. Ipak, smjer je sličan. Obje destinacije šalju poruku da se budućnost turizma neće mjeriti samo brojem dolazaka. Mjerit će se time koliko se turizam uklapa u svakodnevicu stanovništva, koliko štiti javna dobra i koliko je sposoban financirati ili barem ne ugrožavati infrastrukturu o kojoj ovisi. U tom smislu „savršeni turist” više nije nužno onaj koji najviše troši, nego onaj koji troši, kreće se i fotografira tako da iza sebe ne ostavlja sukob.
Što to znači za popularne destinacije
Trend koji povezuje Švicarsku i Havaje važan je za sve destinacije koje se oslanjaju na prirodne ljepote, kulturnu autentičnost i snažan međunarodni imidž. Ako se destinacija proslavi kao mjesto koje treba vidjeti barem jednom u životu, suočava se s paradoksom vlastitog uspjeha. Što je vidljivija na društvenim mrežama i turističkim platformama, to je veći rizik od gužvi, površnog konzumiranja prostora, konflikta s lokalnim stanovništvom i štete za ono zbog čega je uopće postala privlačna. Zbog toga se upravljanje turizmom sve više pomiče s promocije prema selekciji, usmjeravanju i regulaciji ponašanja.
Najvažnija pouka švicarskog modela jest da se meke mjere moraju provoditi ozbiljno ako žele imati učinak. Lijepo sročena poruka o obzirnosti malo znači ako destinacija ne prati gdje nastaju gužve, ako se lokalni stanovnici ne osjećaju uključenima i ako se gospodarska korist ne vidi izvan uskog kruga turističkih aktera. Najvažnija pouka havajskog modela jest da komunikacija ima granice. Kada pritisak na okoliš, infrastrukturu i kvalitetu života postane prevelik, destinacije počinju tražiti obvezne mehanizme financiranja i upravljanja. Turizam tada prestaje biti samo industrija doživljaja i postaje dio javne politike.
Nova pravila putovanja već su počela
Na dan 24. travnja 2026. jasno je da se u razvijenim turističkim destinacijama oblikuje novi standard. Posjetitelji se i dalje žele privući, ali ne pod svaku cijenu i ne bez jasnih očekivanja. Švicarska pokušava goste naučiti da se kroz njezine gradove, sela, vlakove, crkve, pašnjake i planinske staze kreću s više obzira. Havaji od posjetitelja traže i financijski doprinos za okoliš, klimatsku otpornost i održivije upravljanje destinacijom. Između ta dva pristupa nalazi se vjerojatni smjer budućnosti: najprije edukacija, zatim bolji alati za lokalno upravljanje, a ondje gdje pritisak postane prevelik i jasnija pravila plaćanja stvarnog troška turizma. Destinacije koje žele dugoročno ostati privlačne sve će manje prodavati samo ljepotu mjesta, a sve više sposobnost da tu ljepotu sačuvaju.
Izvori:- Switzerland Tourism – službene preporuke kampanje Travel with care za posjetitelje, ponašanje u prirodi i poštovanje lokalnog prostora (link)- State Secretariat for Economic Affairs SECO – strategija turizma Švicarske Konfederacije i ciljevi održivog razvoja u turističkoj politici (link)- Switzerland Tourism – strategija i planiranje 2025. – 2027., uključujući partnerski model i kampanju Swisstainable (link)- Ured guvernera Havaja – službena objava o uvođenju Green Fee i očekivanim prihodima za klimatsku otpornost, zaštitu okoliša i održivi turizam (link)- Hawaiʻi Green Fee Advisory Council – preporuke za korištenje prihoda u prvoj godini, područja ulaganja i proces za zakonodavno razmatranje 2026. godine (link)- Associated Press – izvješće o sudskoj odluci koja omogućuje provedbu havajskog klimatskog poreza na putnike kruzera dok se postupci nastavljaju (link)- Honolulu Civil Beat – kontekst donošenja havajske Green Fee, procjene prihoda i reakcije turističkog sektora (link)
Kreirano: petak, 24. travnja, 2026.
Pronađite smještaj u blizini