Grafika bunta u MMSU-u: trodnevna radionica aktivističkog otiska i plakata završava pop-up izložbom u Benčiću
U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci od 6. do 8. svibnja 2026. održava se drugo izdanje radionice
Grafika bunta – Intenziv aktivističkog otiska #2, programa koji povezuje grafički dizajn, tiskarske tehnike, vizualnu kulturu i društveni angažman. Radionica je najavljena kao trodnevni intenziv posvećen istraživanju načina na koje se vizualni jezik koristi za izražavanje otpora, solidarnosti i ideja društvene promjene. Program će se održavati u poslijepodnevnim terminima, od 15 do 19 sati, a završit će javnom prezentacijom radova na mobilnom kiosku u dvorištu kvarta Benčić, u subotu 9. svibnja u 12 sati.
Prema najavi MMSU-a, radionica je namijenjena prvenstveno mladima koji žele isprobati oblikovanje plakata i aktivizam promišljati kroz dizajn. Sudjelovanje je ograničeno brojem mjesta, a prijavni rok bio je 30. travnja 2026., uz obvezu sudjelovanja tijekom sva tri dana programa. Time se radionica pozicionira kao radni i edukativni format, a ne samo kao jednokratno predavanje ili demonstracija tiskarske tehnike. Naglasak je na procesu: od upoznavanja s povijesnim i suvremenim primjerima aktivističke grafike, preko zajedničke rasprave, do izrade i tiskanja radova koji će potom izaći iz zatvorenog muzejskog prostora i biti predstavljeni u javnom ambijentu Benčića.
Plakat kao politički jezik i alat zajedničkog djelovanja
U središtu radionice nalazi se plakat, medij koji je kroz povijest često bio istodobno umjetnički, komunikacijski i politički alat. Plakati, transparenti, letci, gerilske intervencije u prostoru i digitalne grafike nisu samo prateći materijali društvenih pokreta, nego često oblikuju način na koji javnost prepoznaje njihove poruke. Upravo zato program Grafika bunta polazi od pitanja kako vizualni izrazi prenose političke stavove, kako povezuju zajednice i kako mogu pomoći u zamišljanju pravednijeg društvenog prostora. U tom smislu radionica ne tretira dizajn kao neutralnu dekoraciju, nego kao jezik koji može poticati sudjelovanje, raspravu i javnu vidljivost tema koje se tiču šire zajednice.
Sudionici će se, prema opisu programa, baviti različitim grafičkim formatima i strategijama: od plakata i transparenata do intervencija u prostoru i digitalnim okruženjima. Važan dio programa čini zajednička refleksija o povijesnim primjerima i suvremenim praksama. Takav pristup omogućuje da se aktivistička grafika ne promatra samo kroz estetiku, nego i kroz društveni kontekst u kojem nastaje. Plakat može biti brz, izravan i jasan, ali može biti i slojevit, poetičan i otvoren različitim čitanjima. U oba slučaja, njegov učinak ovisi o odnosu slike, teksta, prostora i publike.
Radionica će sudionicima približiti osnovnu terminologiju oblikovanja, tiska i medijske produkcije. Najavljeno je i upoznavanje s analognim i digitalnim kolažiranjem, ekološkim tehnikama te pripremom materijala za odgovarajuće medije. Time program prelazi granicu između teorijskog razgovora i praktičnog rada. Sudionici neće samo govoriti o ulozi dizajna u javnom prostoru, nego će kroz vlastite radove ispitivati kako se poruka oblikuje, umnaža i distribuira. Takav format posebno je važan u vremenu u kojem se politička i društvena komunikacija sve češće odvija na digitalnim platformama, dok fizički plakat zadržava svoju snagu upravo zato što ulazi u konkretan prostor grada.
Riso tisak kao veza između zanata, eksperimenta i nezavisne scene
Radovi nastali na radionici tiskat će se na riso printeru, tehnici koja spaja elemente digitalnog i analognog tiska. Riso je poznat po specifičnoj grafičkoj kvaliteti, vidljivim slojevima boje, taktilnosti otiska i mogućnosti brzog umnažanja većeg broja primjeraka. Zbog ekonomičnosti i brzine, ta se tehnika od 1980-ih često povezuje s nezavisnim izdavaštvom, fanzinima, društvenim pokretima, zajednicama i aktivističkim praksama. U kontekstu radionice Grafika bunta, riso nije samo tehničko sredstvo, nego i dio šire kulture samoorganiziranog, suradničkog i dostupnijeg tiska.
Voditeljica radionice je
Ana Labudović, dizajnerica i tiskarica koja djeluje u Rijeci te je povezana s projektom Riso i prijatelji. U javno dostupnim opisima njezina rada ističe se djelovanje na sjecištu dizajna, specijaliziranog riso tiska, nezavisne kulture, civilnog društva i edukacije. Projekt Riso i prijatelji razvija se kao suradnički okvir za tiskanje, učenje, eksperimentiranje i nezavisno izdavaštvo. Upravo se takva praksa prirodno nadovezuje na radionicu koja mladim sudionicima želi omogućiti da dizajn shvate kao alat izražavanja, ali i kao metodu zajedničkog rada.
Riso tisak posebno je prikladan za program posvećen aktivističkom plakatu jer u sebi nosi napetost između brzine i ručnog karaktera. Otisak često nije savršeno ujednačen, boje se mogu preklapati na neočekivane načine, a proces traži planiranje slojeva i materijala. Umjesto da takve karakteristike skriva, riso ih pretvara u prepoznatljivu estetiku. Za sudionike radionice to znači da proces tiskanja može postati dio razmišljanja o poruci: kako odabrati boju, kako istaknuti riječ, kako spojiti sliku i tipografiju, kako prihvatiti pogrešku kao dio vizualnog jezika i kako iz ograničenog broja sredstava stvoriti snažan javni znak.
Program u muzeju i izlazak radova u javni prostor
MMSU radionicu najavljuje kao spoj praktičnog rada i zajedničkog promišljanja, a njezin završetak planiran je izvan klasičnog izložbenog formata. Nakon tri dana rada, nastali plakati i grafički materijali bit će predstavljeni pop-up izložbom na mobilnom kiosku u dvorištu kvarta Benčić. Taj završni korak važan je zato što radove vraća u prostor javnosti, ondje gdje aktivistička grafika i najčešće dobiva puni smisao. Umjesto da ostanu samo vježbe u radionici, otisci će postati privremena javna izložba i komunikacijski događaj otvoren posjetiteljima.
Kvart Benčić pritom nije slučajna kulisa. Riječ je o nekadašnjem industrijskom kompleksu koji je kroz dugotrajan proces revitalizacije pretvoren u važan kulturni prostor Rijeke. U tom se okruženju nalaze ustanove i programi koji povezuju suvremenu umjetnost, muzejsku djelatnost, knjižničnu kulturu, dječje i edukativne sadržaje te javne prostore namijenjene susretima. Grad Rijeka u službenim opisima projekta Benčić ističe kao jedan od značajnih kulturno-infrastrukturnih zahvata, a MMSU je među ključnim institucijama koje djeluju u tom prostoru. Za posjetitelje koji dolaze na završnu prezentaciju korisne mogu biti i informacije o
smještaju u blizini Benčića, osobito ako program kombiniraju s obilaskom drugih kulturnih sadržaja u Rijeci.
Završna pop-up izložba na kiosku u dvorištu Benčića dodatno naglašava ideju dostupnosti. Kiosk kao format podsjeća na distribuciju novina, letaka, proglasa i malih izdanja, odnosno na mjesta na kojima se vizualne i tekstualne poruke susreću sa svakodnevnim prolaznicima. U kontekstu aktivističke grafike takav je izbor simbolički jasan: poruka ne ostaje zaključana u bijelom galerijskom prostoru, nego se približava neformalnom, prolaznom i javnom načinu komunikacije. Time radionica dobiva i urbanu dimenziju, jer radovi nastali u muzeju nakratko mijenjaju atmosferu dvorišta i upisuju se u kulturnu svakodnevicu kvarta.
MMSU kao mjesto edukacije, eksperimenta i suvremene vizualne kulture
Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci djeluje na adresi Krešimirova 26c, u prostoru bivše tvornice Rikard Benčić. Prema informacijama objavljenima na stranicama Muzeja, redovno radno vrijeme je od utorka do petka od 12 do 18 sati te subotom i nedjeljom od 12 do 17 sati, dok su grupni posjeti radnim danom mogući uz prethodnu najavu u jutarnjem terminu. Iako je radionica Grafika bunta zaseban program s prijavama i ograničenim brojem sudionika, njezino održavanje u MMSU-u uklapa se u širu muzejsku praksu koja umjetnost ne promatra samo kroz izložbe, nego i kroz edukativne, participativne i istraživačke formate.
Takvi programi otvaraju pitanje uloge muzeja u suvremenom društvu. Muzej nije samo institucija koja čuva zbirke i predstavlja izložbe, nego može biti prostor učenja, javne rasprave i eksperimenta. Radionica o aktivističkom otisku posebno snažno pokazuje tu dimenziju, jer sudionike uvodi u povijest i praksu vizualne komunikacije koja je nerijetko nastajala izvan akademskih i institucionalnih okvira. U programu se izrijekom spominje upoznavanje s plakatima iz muzejskih zbirki, ali i s primjerima koje nisu nužno stvarali školovani dizajneri, nego umjetnici, autodidakti i različiti akteri društvenih pokreta.
Takvo proširenje pogleda na dizajn važno je jer pokazuje da grafička kultura nije rezervirana samo za profesionalne studije, agencije ili specijalizirane dizajnere. Ona nastaje i u kolektivima, studentskim krugovima, inicijativama, kvartovskim akcijama, kulturnim centrima i nezavisnim tiskarskim praksama. Radionica stoga može biti ulaz u razumijevanje dizajna kao društvene vještine: načina da se složena ideja učini vidljivom, da se osobni stav prevede u zajedničku poruku i da se javni prostor potakne na reakciju.
Za koga je radionica i što sudionici mogu dobiti
Program je posebno usmjeren prema mladima koji žele isprobati oblikovanje plakata i kroz dizajn otvoriti teme aktivizma. To ne znači nužno da se od sudionika očekuje prethodno profesionalno iskustvo u grafičkom dizajnu ili tisku. Prema opisu metodologije, radionica uključuje osnove oblikovanja, tiska, medijske produkcije te uvod u različite tehnike rada. Takav pristup omogućuje sudjelovanje osobama koje tek ulaze u područje vizualne komunikacije, ali i onima koje već imaju iskustva te žele svoj rad povezati s društveno angažiranim temama.
Važan uvjet programa jest sudjelovanje tijekom sva tri dana. To pokazuje da se radionica ne temelji na brzom preuzimanju gotovih rješenja, nego na postupnom razvoju ideje, razgovoru i zajedničkom učenju. Sudionici će imati priliku promišljati poruku, oblikovati vizualni jezik, pripremiti materijale za tisak i vidjeti kako se njihovi radovi ponašaju kao otisci. U tom procesu mogu naučiti kako dizajnerske odluke utječu na čitljivost, emocionalni ton i političku jasnoću poruke. Moguće je očekivati da će posebna pozornost biti posvećena i odnosu individualnog izraza i kolektivnog glasa, jer aktivistička grafika često nastaje upravo između osobne motivacije i zajedničkog cilja.
Za publiku koja ne sudjeluje u radionici, najvidljiviji dio programa bit će završna prezentacija 9. svibnja u dvorištu Benčića. Pop-up izložba pruža uvid u rezultate trodnevnog rada, ali i u način na koji mladi autori i autorice razmišljaju o temama otpora, solidarnosti i društvene promjene. Budući da se program odvija u kulturnom kvartu, posjetitelji završne izložbe mogu ga povezati s drugim sadržajima u tom dijelu grada, a za dolazak izvan Rijeke praktične su i informacije o
ponudi smještaja u Rijeci.
Aktivistička grafika između povijesti i sadašnjosti
Aktivistički plakat ima dugu povijest, ali radionica Grafika bunta ne pristupa mu kao zatvorenom povijesnom žanru. Naprotiv, program povezuje povijesne primjere i suvremene prakse, uključujući digitalna okruženja i gerilske intervencije u prostoru. To je važno jer se današnja vizualna komunikacija ne odvija samo na zidovima, oglasnim pločama i tiskanim plakatima. Poruke se šire i društvenim mrežama, u obliku digitalnih vizuala, kratkih tekstova, memova, naljepnica, projekcija i hibridnih kampanja koje istodobno žive u fizičkom i online prostoru.
Unatoč digitalnoj dominaciji, tiskani plakat i dalje ima posebnu snagu. Njegova fizička prisutnost zahtijeva susret u prostoru, a njegov materijalni karakter podsjeća da poruka nije samo podatak na ekranu. Otisak se može nositi, lijepiti, razmjenjivati, čuvati ili ponovno upotrijebiti. U riso tehnici taj materijalni aspekt postaje još izraženiji: boja, papir, tekstura i eventualne nepravilnosti stvaraju dojam rada koji nije potpuno industrijski, nego nosi trag procesa i ljudske odluke. Upravo zato je riso posljednjih godina postao važan alat nezavisnih izdavača, umjetnika, dizajnera i različitih kolektiva koji žele proizvoditi male naklade i vizualno prepoznatljive materijale.
Radionica u MMSU-u stoga se može čitati i kao podsjetnik da se borba za javni prostor ne vodi samo velikim političkim govorima i institucionalnim odlukama, nego i slikama, riječima, bojama i znakovima. Aktivistička grafika ne mora uvijek nuditi konačne odgovore. Ponekad je njezina snaga u tome da otvori pitanje, mobilizira pažnju, poveže ljude ili stvori vizualni trag neke zajedničke zabrinutosti. Grafika bunta upravo na tom polju spaja edukaciju, umjetnost i društvenu imaginaciju.
Benčić kao pozornica završne prezentacije
Odabir dvorišta Benčića za završnu pop-up izložbu dodatno pojačava javni karakter radionice. Benčić je prostor u kojem se industrijska prošlost Rijeke susreće s novim kulturnim funkcijama, a takav kontekst dobro odgovara programu koji propituje odnos umjetnosti, dizajna i društvenog djelovanja. Nekadašnji tvornički kompleks pretvoren je u kulturni kvart, a upravo takvi prostori često postaju mjesta eksperimenta, susreta različitih publika i stvaranja novih urbanih navika. U tom okruženju plakati nastali na radionici neće biti samo završni radovi, nego i privremeni komentari javnog prostora u kojem se predstavljaju.
Prema najavi, pop-up izložba održat će se u subotu 9. svibnja u 12 sati na mobilnom kiosku u dvorištu kvarta Benčić. Format je vremenski kratak, ali sadržajno usmjeren na vidljivost rada i proces koji mu je prethodio. Za sudionike to znači javno predstavljanje vlastitih ideja, a za posjetitelje mogućnost da vide kako se iz radionice, razgovora i tiskarskog eksperimenta razvija konkretan vizualni materijal. Završna prezentacija ujedno može otvoriti pitanje kako se slični edukativni i participativni programi mogu nastaviti razvijati u muzejskom i gradskom kontekstu.
Program Grafika bunta – Intenziv aktivističkog otiska #2 pokazuje kako se dizajn može učiti kroz temu, stav i zajednički rad, a ne samo kroz formalne vježbe. U središtu nisu samo lijepo oblikovani plakati, nego razumijevanje da grafički jezik ima društvene posljedice: može uključivati ili isključivati, pojednostaviti ili otvoriti temu, reproducirati postojeće obrasce ili ponuditi drugačiju sliku zajedništva. Upravo zbog toga radionica u MMSU-u ima širi značaj od samog trodnevnog programa. Ona podsjeća da otisak može biti i trag učenja, i znak solidarnosti, i poziv na promišljanje prostora u kojem se društvene poruke stvaraju, dijele i čitaju.
Izvori:- Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka – službena najava radionice Grafika bunta – Intenziv aktivističkog otiska #2, s terminima programa, opisom radionice, informacijama o prijavi i završnoj pop-up izložbi (link)- MojaRijeka – najava radionice i pop-up izložbe, s dodatnim informacijama o voditeljici Ani Labudović, riso tisku i namjeni programa (link)- Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka – službene informacije o adresi i radnom vremenu Muzeja (link)- Grad Rijeka / Enter Rijeka – opis projekta Art-kvart Benčić i revitalizacije nekadašnjeg industrijskog kompleksa Rikard Benčić (link)- Grad Rijeka – informacije o Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u prostoru bivše tvornice Rikard Benčić i razvoju riječkog art-kvarta (link)- Riso and Friends – informacije o rezidencijalnom programu i suradničkom kontekstu riso tiska, nezavisnog izdavaštva, umjetnosti, dizajna, aktivizma i edukacije (link)- Vizkultura – intervju s Anom Labudović o projektu Riso i prijatelji, rizografskom tisku i radu u Rijeci (link)
Kreirano: petak, 01. svibnja, 2026.
Pronađite smještaj u blizini