Koncert “Senza basso” na 8. Danima rane glazbe u Rijeci donosi rijetki susret barokne violine i traversa
U Palači šećera Muzeja grada Rijeke u nedjelju, 3. svibnja 2026., od 19:30 do 21:30 sati, održat će se koncert “Senza basso”, jedan od programa 8. Dana rane glazbe u Rijeci. U središtu večeri bit će slovenska barokna violinistica međunarodne karijere Mojca Jerman i flautist Metod Sironić, koji će nastupiti u komornom sastavu bez uobičajene potpore bassa continua. Takav izbor nije samo programska posebnost, nego i interpretacijski izazov: dva diskantna instrumenta, barokna violina i traverso, preuzimaju punu odgovornost za melodijski, retorički i dramaturški tijek koncerta, bez čembala, violončela ili viole da gambe kao harmonijskog oslonca.
Koncert se održava u Art kvartu “Benčić”, u prostoru Palače šećera, jedne od najprepoznatljivijih obnovljenih kulturnih točaka Rijeke. Za posjetitelje koji dolaze na koncert ili planiraju kulturni boravak u gradu, relevantne su i
ponude smještaja u Rijeci, osobito zbog smještaja Palače šećera u širem gradskom kulturnom kompleksu koji posljednjih godina sve snažnije povezuje muzejske, koncertne i javne sadržaje. Ulaz na koncert je besplatan, a organizator je Udruga Corona laurea Lovran, uz potporu Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije.
Program bez bassa continua kao drukčiji pogled na baroknu komornu glazbu
Naziv “Senza basso” izravno upućuje na ono što ovaj koncert čini drukčijim od uobičajenih baroknih komornih večeri. U glazbi 17. i 18. stoljeća basso continuo najčešće je bio temelj ansambla: linija koju su izvodili basovski instrumenti i harmonijski instrument poput čembala davala je skladbama strukturu, puls i harmonijsku sigurnost. U programu koji donose Mojca Jerman i Metod Sironić takva se osnova namjerno izostavlja, pa se zvučni prostor sužava na dijalog dvaju instrumenata visokog registra. Time se naglasak premješta na liniju, frazu, dah, artikulaciju i sposobnost izvođača da iz dvoglasja izgrade uvjerljivu glazbenu arhitekturu.
U najavi programa istaknuto je da će se izvoditi originalne sonate i solo fantazije Georga Philippa Telemanna, skladatelja čiji je opus posebno važan za razumijevanje barokne glazbe izvan velikih, često ponavljanih kanonskih naslova. Telemann je pisao s iznimnim osjećajem za instrumentalni karakter, a njegove fantazije i sonate zahtijevaju od izvođača ne samo tehničku spremnost nego i poznavanje stilskih idioma vremena. U takvom repertoaru ornamentika nije ukras dodan izvana, nego dio glazbenog govora; ritam nije mehanička mjera, nego retorički alat; a fraza se oblikuje slično kao rečenica u govoru.
Francuski dio programa donosi sonatu u e-molu iz opusa 51 Josepha Bodina de Boismortiera. Riječ je o francuskom baroknom skladatelju koji je u svoje vrijeme bio poznat po širokom i raznolikom opusu, uključujući komornu glazbu i scenska djela. U kontekstu koncerta “Senza basso” Boismortierova glazba otvara prostor za drukčiju vrstu elegancije: onu koja se oslanja na jasnoću, gracioznost i profinjenu komunikaciju među izvođačima. U istom francuskom bloku programa naći će se i obrade poznatih melodija onoga vremena Michela Blaveta, flautističkog virtuoza povezanog s glazbenim životom dvora Luja XV. Time program ne ostaje zatvoren u akademsku rekonstrukciju repertoara, nego podsjeća da su mnoge barokne skladbe živjele u dinamičnom odnosu s publikom, modom, plesom i popularnim melodijama svoga doba.
Večer će završiti Duom u e-molu Carla Philippa Emanuela Bacha, skladatelja koji stoji na prijelazu između kasnog baroka i ranog klasicizma. Njegova glazba često se opisuje kroz izražajnost, nagle promjene raspoloženja, osjetljivost fraziranja i retoričku napetost koja od izvođača traži visoku koncentraciju. U završnici programa takav izbor ima jasnu dramaturšku funkciju: nakon Telemannove inventivnosti, francuske elegancije i Blavetove virtuozne tradicije, C. P. E. Bach donosi glazbeni jezik u kojem se barokna disciplina otvara prema novom, osjetljivijem izrazu 18. stoljeća.
Mojca Jerman ponovno na riječkom festivalu
Mojca Jerman riječkoj se festivalskoj publici već predstavila na 7. Danima rane glazbe, kada je nastupila kao gošća s trijom Corrente. Ovogodišnji povratak donosi joj drukčiju ulogu: umjesto nastupa uz ansambl s continuom, pojavljuje se u intimnijem i ogoljenijem formatu u kojem barokna violina mora nositi i melodijsku liniju i dio dramaturške napetosti programa. Takav nastup posebno odgovara glazbenicima koji se bave povijesno osviještenom izvedbom, jer zahtijeva oslanjanje na stilsko znanje, ali i na sposobnost spontanog oblikovanja glazbene rečenice.
Prema dostupnim biografskim podacima, Mojca Jerman diplomirala je modernu violinu na Akademiji za glazbu u Ljubljani, a specijalizaciju iz barokne violine nastavila je na Konzervatoriju G. B. Martini u Bologni, u klasi Enrica Gattija, gdje je diplomirala s pohvalama. Godine 2021. osvojila je Premio Nazionale delle Arti u kategoriji rane glazbe, natjecanje koje obuhvaća talijanske konzervatorije. Nakon tog priznanja nastupala je i na talijanskoj televiziji RAI 1 te održavala samostalne recitale, uključujući nastup u Biblioteci Manfrediana u Faenzi.
Njezina umjetnička djelatnost proteže se kroz niz ansambala i projekata. Surađivala je s ansamblima i orkestrima kao što su Insula Orchestra, Anima Eterna, Frau Musika i Musica Cubicularis, a u komornim sastavima nastupala je diljem Europe te u Latinskoj Americi. Posebno je važan Nocturnalia ensemble, sastav u kojem nastupa na povijesnoj violini i koji je uključen u međunarodne platforme posvećene mladim ansamblima rane glazbe. Prema podacima programa EEEmerging+, Nocturnalia je odabran za europsku shemu 2026. i 2027., što potvrđuje međunarodni razvoj ansambla i njegovu vidljivost u području povijesno osviještene izvedbe.
U interpretacijskom smislu, Jerman pripada generaciji glazbenika koja ranu glazbu ne promatra kao muzejski artefakt, nego kao živ repertoar. To je posebno važno u programu “Senza basso”, gdje su dvije instrumentalne linije izložene bez sigurnosne mreže većeg ansambla. Publika će moći čuti kako barokna violina, u dijalogu s traversom, može istodobno biti pjevna, ritmički precizna, retorički jasna i zvukovno prilagodljiva.
Metod Sironić kao izvođač, pedagog i jedan od pokretača festivala
Metod Sironić jedan je od ključnih aktera Dana rane glazbe u Rijeci, ne samo kao izvođač nego i kao jedan od pokretača festivala. Diplomirao je u klasi francuskog flautista i pedagoga Pierre-Yvesa Artauda 2002., a potom nastavio poslijediplomski studij flaute na École Normale de Musique u Parizu te komorne glazbe u klasi Nine Patarčec. U Parizu se usavršavao kao stipendist francuske Vlade te fondacija Zaleski Stichting i Albert Roussel, nakon čega je razvio djelatnost koja povezuje koncertno, pedagoško i publicističko područje.
Kao profesor flaute djeluje u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova u Rijeci, održava seminare u inozemstvu i sudjeluje u radu žirija na međunarodnim natjecanjima. Nastupao je u važnim koncertnim prostorima i na festivalima, među kojima se ističu dvorane Lisinski, Hrvatski glazbeni zavod, kazališta u Rijeci, Splitu i Zagrebu, Osorske glazbene večeri, Koncerti u Eufrazijani i Varaždinske barokne večeri. U razdoblju od 2015. do 2018. surađivao je i s Orkestrom opere HNK Ivana pl. Zajca kao vanjski suradnik na mjestu prve solo flaute.
Posljednjih godina Sironić se snažno profilirao u području traversa, barokne poprečne flaute, za koju se usavršavao kod Martena Roota, Benedeka Csaloga, Marcella Gattija i Marca Hantaïa. Od 2018. član je Hrvatskog baroknog ansambla na mjestu druge poprečne flaute, gdje surađuje s istaknutim glazbenicima iz područja rane glazbe. Njegov rad uključuje i osnivanje sastava Trio Corrente te RiBaSol – Riječkih baroknih solista, ansambla povezanog s festivalom Dani rane glazbe u Rijeci.
Sironićeva uloga u koncertu “Senza basso” posebno je zanimljiva jer traverso nije samo povijesna inačica moderne flaute. Njegov zvuk, artikulacija i dinamički raspon oblikuju se drukčije, s većim naglaskom na boju, dah i finesu prijelaza među registrima. U kombinaciji s baroknom violinom takav instrument može stvoriti iznimno suptilan zvučni odnos, ali i zahtijeva stalnu pažnju u intonaciji i fraziranju. Upravo zato program bez bassa continua nije tek kuriozitet, nego ozbiljan test komorne komunikacije.
Dani rane glazbe kao festival koji razvija riječku scenu povijesno osviještene izvedbe
Dani rane glazbe u Rijeci pokrenuti su 2018. godine, a povezani su s radom Udruge Corona laurea Lovran i umjetničkom inicijativom Jelene Tihomirović i Metoda Sironića. Festival se tijekom godina razvijao kroz različite prostore i formate, od crkvenih ambijenata do muzejskih dvorana, a naglasak mu je na repertoaru renesanse, baroka i ranog klasicizma, izvedenom na povijesnim instrumentima ili u duhu povijesno informirane interpretacije. Takav pristup ne podrazumijeva mehanično oponašanje prošlosti, nego istraživanje načina na koji se glazba toga razdoblja može uvjerljivo prenijeti današnjoj publici.
Prema ranijim istupima organizatora i festivalskim najavama, Dani rane glazbe u Rijeci u prethodnim su izdanjima okupljali umjetnike iz Hrvatske i inozemstva te donosili programe različitih sastava, od trija i manjih ansambala do proširenih festivalskih projekata. Na 8. izdanju već je istaknut koncert “Apolonova lira” ansambla Ensemble Hyacinthus, izveden u Palači šećera, koji je pokazao ambiciju festivala da lokalnoj sceni predstavi projekte međunarodnog dosega i složenije scenske koncepte. U tom slijedu “Senza basso” djeluje kao komorni kontrapunkt: manji format, ali visoki interpretacijski zahtjevi.
Za razvoj takvog festivala važna je i dostupnost programa. Besplatan ulaz otvara prostor publici koja možda nije redovito povezana s koncertima rane glazbe, a mjesto održavanja u Palači šećera dodatno povezuje glazbu s kulturnom poviješću grada. U tom smislu koncert nije izoliran događaj, nego dio šireg procesa u kojem se Art kvart “Benčić” sve više profilira kao kulturna zona. Posjetitelji koji žele povezati koncert s obilaskom grada mogu razmotriti
smještaj blizu Palače šećera, osobito ako planiraju više kulturnih sadržaja tijekom istog vikenda.
Palača šećera kao pozornica kulturne memorije
Palača šećera, danas dio Muzeja grada Rijeke, nije neutralna koncertna kulisa. Riječ je o obnovljenoj kasnobaroknoj palači nekadašnje riječke Rafinerije šećera, građevini koja je kroz stoljeća mijenjala funkcije i odražavala važne slojeve gospodarske, industrijske i urbane povijesti Rijeke. Prema podacima Muzeja grada Rijeke, palača je povezana s poviješću rafinerije šećera, kasnijom tvornicom duhana i kompleksom koji je nakon Drugog svjetskog rata postao poznat kao Tvornica motora Rikard Benčić. Njezina obnova i prenamjena u muzejski prostor jedan su od najvidljivijih kulturnih zahvata u nekadašnjem industrijskom kompleksu.
Takav ambijent ima posebnu težinu za ranu glazbu. Barokna arhitektura i glazba 18. stoljeća ne susreću se ovdje kao dekor i zvuk, nego kao dva različita traga povijesnog pamćenja. Koncert Telemanna, Boismortiera, Blaveta i C. P. E. Bacha u prostoru Palače šećera može se čitati i kao dijalog između europske glazbene baštine i lokalne urbane povijesti. Nije riječ o velikom scenskom spektaklu, nego o programu koji računa na koncentrirano slušanje i na blizinu između izvođača i publike.
Art kvart “Benčić” posljednjih je godina dobio važno mjesto u kulturnom životu Rijeke, a Palača šećera u tom sklopu djeluje kao prostor koji povezuje stalni muzejski postav, povijest industrijskog nasljeđa i suvremena kulturna događanja. Zbog toga koncert “Senza basso” ima dodatnu dimenziju: publika ne dolazi samo na recital dvaju glazbenika, nego ulazi u prostor u kojem je kulturni sadržaj već upisan u arhitekturu i memoriju mjesta. Za one koji koncert povezuju s vikend-posjetom gradu, praktičan izbor može biti
smještaj za posjetitelje Dana rane glazbe u Rijeci.
Zašto je ovakav program važan za publiku
Program “Senza basso” pruža priliku da se rana glazba čuje izvan uobičajenog očekivanja o raskošnom baroknom zvuku. Kada izostane basso continuo, nestaje sloj koji publici često daje osjećaj harmonijske punoće i stabilnosti. Umjesto toga, slušatelj se usmjerava na detalje: kako violina odgovara flauti, kako flauta preuzima ili komentira motiv, kako se u tišini između fraza gradi napetost i kako izvođači održavaju oblik skladbe bez jasnog basovskog temelja. Takva glazba traži pažnju, ali zauzvrat nudi precizniji uvid u komornu inteligenciju baroknog repertoara.
Ovakvi koncerti važni su i zato što proširuju predodžbu o baroku. Umjesto da se to razdoblje svodi na nekoliko najpoznatijih skladateljskih imena i uvijek iste reprezentativne forme, program uvodi manje uobičajene kombinacije i repertoarne veze. Telemann, Boismortier, Blavet i C. P. E. Bach pripadaju različitim kulturnim sredinama i estetikama, ali ih u ovom programu povezuje osjetljivost za instrumentalni govor. Barokna violina i traverso ne natječu se u zvučnoj snazi, nego grade prostor nijansi.
Za festivalski kontekst osobito je vrijedno što se koncert oslanja na umjetnike koji nisu samo izvođači, nego i istraživači povijesne prakse. Mojca Jerman i Metod Sironić pripadaju glazbenicima koji repertoaru pristupaju kroz studij izvora, instrumenata, stilova i izvedbenih konvencija, ali konačan rezultat mora biti koncertno živ. U tome je i temeljna privlačnost rane glazbe: ona se oslanja na prošlost, ali postoji samo u trenutku izvedbe. Koncert “Senza basso” zato će 3. svibnja u Palači šećera ponuditi zgusnutu, komornu i stilski zahtjevnu večer u kojoj se povijesni instrumenti ne predstavljaju kao muzejski predmeti, nego kao sredstva suvremenog glazbenog razgovora.
Izvori:- Torpedo Media – najava i izvještaj s 8. Dana rane glazbe te najava koncerta “Senza basso” u Palači šećera (link)- Torpedo Media – najava programa 8. Dana rane glazbe u Rijeci i koncerta Ensemble Hyacinthus u Muzeju grada Rijeke (link)- Novi list – razgovor i kontekst o Danima rane glazbe u Rijeci, Udruzi Corona laurea Lovran i razvoju festivalskih ansambala (link)- Jasmina Črnčič / Phylomena – biografski podaci o Mojci Jerman, školovanju, nagradi Premio Nazionale delle Arti i ansamblima s kojima surađuje (link)- EEEmerging+ – podaci o Nocturnalia ensembleu, sastavu ansambla i uključivanju u europsku shemu za 2026. i 2027. (link)- Muzej grada Rijeke – povijest Palače šećerane i njezina uloga u kompleksu nekadašnje Rafinerije šećera, Tvornice duhana i Tvornice motora Rikard Benčić (link)- Visit Rijeka – podaci o Palači šećera, stalnom postavu Muzeja grada Rijeke i kulturno-povijesnom kontekstu lokacije (link)
Kreirano: petak, 01. svibnja, 2026.
Pronađite smještaj u blizini