Novo istraživanje pokazuje da se toksične kemikalije koje se koriste za zaštitu plastike od požara mogu apsorbirati u tijelo kroz kožu putem kontakta s mikroplastikom.

Ovo istraživanje pruža prve eksperimentalne dokaze da kemikalije koje se dodaju mikroplastici mogu iscuriti u ljudski znoj, a zatim se apsorbirati kroz kožu u krvotok.

Mnoge kemikalije koje se koriste kao retardanti plamena i plastifikatori već su zabranjene zbog dokaza o štetnim učincima na zdravlje, uključujući oštećenje jetre ili živčanog sustava, rak i rizike za reproduktivno zdravlje. Međutim, te kemikalije još uvijek su prisutne u okolišu u starijoj elektronici, namještaju, tepisima i građevinskim materijalima.

Iako šteta koju mikroplastika može uzrokovati nije u potpunosti razumljiva, sve je veća zabrinutost zbog njihove uloge kao kanala ljudske izloženosti toksičnim kemikalijama.

Istraživački tim je u studiji objavljenoj prošle godine pokazao da kemikalije izlučuju iz mikroplastike u ljudski znoj. Sadašnje istraživanje pokazuje da se te kemikalije također mogu apsorbirati iz znoja preko kožne barijere u tijelo.

U svojim eksperimentima, tim je koristio inovativne 3D modele ljudske kože kao alternative laboratorijskim životinjama i odrezanim ljudskim tkivima. Modeli su bili izloženi tijekom 24-satnog razdoblja dvjema uobičajenim vrstama mikroplastike koje sadrže polibromirane difenil etere (PBDE), kemijsku skupinu koja se često koristi za usporavanje gorenja plastike.

Rezultati istraživanja objavljeni u časopisu Environment International pokazali su da koža može apsorbirati do 8% izloženih kemikalija, pri čemu koža s većom hidracijom – ili „znojnija“ koža – apsorbira veće razine kemikalija. Studija pruža prve eksperimentalne dokaze o tome kako ovaj proces pridonosi razinama toksičnih kemikalija u tijelu.

Dr. Ovokeroye Abafe, koji je sada na Sveučilištu Brunel, proveo je istraživanje dok je bio na Sveučilištu u Birminghamu. Izjavio je: „Mikroplastika je svuda oko nas u okolišu, a još uvijek relativno malo znamo o zdravstvenim problemima koje može uzrokovati. Naše istraživanje pokazuje da ona ima ulogu 'nosača' štetnih kemikalija, koje mogu ući u naš krvotok kroz kožu. Te kemikalije su perzistentne, stoga s kontinuiranom ili redovitom izloženošću, doći će do postupnog nakupljanja do točke kada počinju uzrokovati štetu.“

Dr. Mohamed Abdallah, izvanredni profesor zaštite okoliša na Sveučilištu u Birminghamu i glavni istraživač projekta, rekao je: „Ovi nalazi pružaju važne dokaze za regulatore i donositelje politika kako bi poboljšali zakonodavstvo o mikroplasticima i zaštitili javno zdravlje od štetne izloženosti.“

Profesor Stuart Harrad, koautor rada, dodao je: „Studija predstavlja važan korak naprijed u razumijevanju rizika izloženosti mikroplasticima za naše zdravlje. Na temelju naših rezultata, potrebno je više istraživanja kako bi se u potpunosti razumjeli različiti načini ljudske izloženosti mikroplasticima i kako ublažiti rizik od takve izloženosti.“

U budućim istraživanjima tim planira istražiti druge puteve kroz koje bi mikroplastika mogla biti odgovorna za ulazak toksičnih kemikalija u tijelo, uključujući inhalaciju i ingestiju. Rad je financiran Marie Curie istraživačkom stipendijom u okviru Programa za istraživanje i inovacije Horizon 2020 Europske unije.

Izvor: University of Birmingham