Španjolski mediji nakon finala Eurolige kritiziraju Sretena Radovića zbog odluka u završnici
Hrvatski košarkaški sudac Sreten Radović našao se u središtu rasprave nakon finala Eurolige u Ateni, u kojem je Olympiacos 24. svibnja 2026. pobijedio Real Madrid 92:85 i osvojio četvrti naslov prvaka Europe. Prema službenom zapisniku Eurolige, utakmica je odigrana u Telekom Centeru Athens, a sudačku trojku činili su Sreten Radović, Robert Lottermoser i Olegs Latiševs. Real Madrid je tako ostao bez 12. naslova u elitnom europskom klupskom natjecanju, dok je Olympiacos prvi put nakon 2013. ponovno podignuo najvažniji trofej europske košarke.
Rasprava se nakon utakmice nije zadržala samo na sportskom raspletu. U španjolskim izvještajima posebno se ističu suđenje u posljednjim minutama i nekoliko odluka koje su, prema tvrdnjama dijela tamošnjih medija, išle na štetu Real Madrida. Najviše pozornosti izazvao je prekršaj koji je Radović dosudio Facundu Campazzu nad Thomasom Walkupom pri rezultatu 82:80 za Olympiacos, minutu i 22 sekunde prije kraja. Prema kronologiji utakmice koju je objavio El País, Walkup je nakon te odluke pogodio oba slobodna bacanja, čime je grčka momčad povećala prednost na četiri razlike u najosjetljivijem dijelu susreta.
Tri odluke koje su izazvale najviše reakcija
U dijelu španjolskih i regionalnih medija nakon finala izdvojene su tri sudačke odluke iz završnice koje su opisane kao sporne. Prva je bila spomenuti prekršaj Campazza nad Walkupom, koji je dosuđen u trenutku kada je Real Madrid imao priliku obranom doći do napada za izjednačenje ili preokret. Druga se odnosila na borbu pod obručem i odluke o kontaktima u napadima koji su prethodili Olympiacosovu bijegu. Treća se odnosila na kriterij u samoj završnici, kada su se slobodna bacanja nizala na obje strane, ali su španjolski komentatori ocijenili da Real nije imao isti tretman u ključnim kontaktima.
Važno je pritom naglasiti da te ocjene predstavljaju medijske interpretacije i reakcije nakon poraza, a ne službeni zaključak Eurolige. Prema dostupnim informacijama do 25. svibnja 2026., Euroliga nije objavila zasebno priopćenje kojim bi osporila ili potvrdila navode o pogreškama sudačke trojke u završnici finala. Službeni zapisnik bilježi odluke, prekršaje, slobodna bacanja i tijek rezultata, ali ne nudi javno obrazloženje pojedinih sudačkih procjena. Zbog toga je rasprava zasad ostala u prostoru medijskih analiza, navijačkih reakcija i stručnih komentara o kriteriju suđenja.
Sporna završnica dodatno je dobila na težini jer je utakmica ušla u posljednje dvije minute potpuno otvorena. El País je u svom izvještaju naveo da je rezultat bio 80:80 nešto više od minute prije kraja, nakon čega je Real Madrid upao u niz pogrešaka, a Olympiacos napravio ključnu seriju. U službenoj kronologiji utakmice stoji da je nakon Campazzova prekršaja Walkup pogodio dva slobodna bacanja, zatim je Mario Hezonja promašio tricu, a Evan Fournier novim slobodnim bacanjima povećao prednost. Real se vratio na posjed zaostatka, ali je Andrés Feliz 11 sekundi prije kraja promašio tricu kojom je mogao izjednačiti rezultat.
Olympiacos preokrenuo utakmicu nakon snažnog početka Reala
Finale je imalo nekoliko velikih rezultatskih promjena, što je dodatno pojačalo dojam dramatične večeri. Prema izvještaju El Paísa, Real Madrid je utakmicu otvorio vrlo čvrsto i u prvom dijelu imao prednost od 12 poena. Prva četvrtina završila je vodstvom madridske momčadi 26:19, a Olympiacos je tada morao zaustavljati ritam suparnika i tražiti rješenja protiv agresivne obrane. Grčka momčad, koju vodi Georgios Bartzokas, u drugoj je četvrtini podignula intenzitet i iskoristila prednost u reketu, posebno zato što je Real u finale ušao bez važnih visokih igrača.
Na poluvremenu je Olympiacos vodio 46:44, no Real Madrid nije pao. Momčad Sergija Scariola ponovno je uhvatila ritam u trećoj četvrtini i u posljednjih deset minuta ušla s prednošću 65:61. To je značilo da je Real, unatoč problemima s ozljedama i skraćenom rotacijom, došao u poziciju da se bori za naslov do samog kraja. Ipak, u završnoj četvrtini Olympiacos je pronašao više napadačkih rješenja, a službeni podaci i izvještaji bilježe da su ključne poene u završnici donosili Evan Fournier, Thomas Walkup, Alec Peters i Tyrique Jones.
Prema službenoj stranici Eurolige, Fournier je završio utakmicu s 20 poena i četiri asistencije, dok je Mario Hezonja za Real Madrid ubacio 19 poena. U izvještajima iz Atene istaknuta je i uloga Treya Lylesa, koji je nosio napad Reala i u završnici održavao madridsku momčad u igri. Ipak, Olympiacos je u presudnim trenucima imao više širine i fizičke snage, osobito u reketu, što su španjolski mediji također naveli kao jedan od ključnih sportskih razloga poraza. Rasprava o suđenju zato se ispreplela s analizom realnih problema Reala, koji je finale igrao u nepovoljnim kadrovskim okolnostima.
Real bez tri važna unutarnja igrača
Jedan od razloga zbog kojih je poraz Reala dobio širi kontekst bile su ozljede. AS je nakon finala objavio da je Real Madrid kroz završnicu sezone ostao bez Edyja Tavaresa, Alexa Lena i Usmana Garube, odnosno bez tri važna igrača u unutarnjoj liniji. Isti medij naveo je da je Tavares, godinama jedan od najvažnijih centara u Europi, izvan stroja zbog problema s koljenom, dok je Len imao ozljedu stopala. Garuba se ozlijedio u polufinalu protiv Valencije, a Real Madrid je 25. svibnja objavio da su liječnički pregledi potvrdili potpunu rupturu Ahilove tetive lijeve noge.
Ta je situacija bitno promijenila omjere u finalu. AS je u analizi naveo da je Olympiacos i u punim sastavima bio među najvećim favoritima, ali da je izostanak Realovih centara dodatno otvorio prostor grčkoj momčadi. Olympiacos je kroz sezonu imao snažnu unutarnju rotaciju, a u finalu je ta prednost došla do izražaja u skoku, kontaktu i pritisku prema obruču. Real je zbog toga morao igrati s neuobičajenim rješenjima, a Scariolo je pokušavao kompenzirati manjak visine agresivnošću vanjskih igrača i šutom izvana.
Upravo zato dio španjolskih analiza naglašava da su se dvije priče spojile u jednu. S jedne strane, Real je imao objektivne probleme s rosterom, posebno protiv protivnika koji je fizički dominantan i igrao je pred gotovo domaćim ozračjem u Ateni. S druge strane, završnica u kojoj je nekoliko sudačkih odluka promijenilo ritam utakmice otvorila je prostor za optužbe da madridska momčad nije dobila priliku završiti susret pod jednakim kriterijem. Takav spoj sportskih slabosti i spornih trenutaka često stvara najburnije reakcije, osobito u finalima u kojima jedan ili dva posjeda mogu promijeniti povijest natjecanja.
Radović kao iskusan euroligaški sudac pod posebnim povećalom
Sreten Radović nije nepoznato ime u europskoj košarci. Riječ je o iskusnom hrvatskom sucu koji godinama sudi utakmice najviše razine, a njegovo delegiranje za finale Eurolige samo po sebi pokazuje da ga natjecanje smatra jednim od najpouzdanijih arbitara. Prema službenom zapisniku finala, Radović je bio jedan od trojice sudaca utakmice, uz Lottermosera i Latiševsa. Ipak, u javnim reakcijama nakon susreta najviše se spominjalo upravo njegovo ime, ponajprije zbog odluke kod Campazzova kontakta s Walkupom.
U završnicama velikih utakmica suci su redovito pod posebnim pritiskom jer svaka odluka ima veću vidljivost nego tijekom ranijih faza susreta. Kontakt koji bi u prvom poluvremenu prošao kao dio ritma utakmice, u posljednjih 90 sekundi finala postaje predmet višestrukih usporenih snimki i analiza. U ovom slučaju, reakcije su bile dodatno pojačane zbog povijesti Reala u Euroligi i činjenice da je klub lovio 12. naslov. Real Madrid je najtrofejniji klub u povijesti natjecanja, a poraz u Ateni značio je da ostaje na 11 europskih naslova.
Radovićev status u raspravi zato je dvojak. S jedne strane, riječ je o sucu s dugim iskustvom i povjerenjem Eurolige za najveće utakmice. S druge strane, završnica finala u Ateni pokazala je koliko je tanka granica između stručnog autoriteta i javne kritike kada se odluka donese u trenutku u kojem se lomi naslov. Španjolski mediji oštrinu kritika temelje na dojmu da je nekoliko odluka otišlo u istom smjeru, dok službeni podaci zasad ne sadrže potvrdu da je sudačka trojka pogriješila.
Što je odlučilo finale osim sudačkih odluka
Iako su reakcije na suđenje zauzele velik dio prostora nakon utakmice, sportski tijek finala pokazuje da je Olympiacos do naslova došao i zbog vlastite stabilnosti u ključnim trenucima. Prema službenom izvještaju Eurolige, grčki klub je pobjedom 92:85 završio čekanje dugo 13 godina i osvojio četvrti naslov u povijesti. Momčad Georgiosa Bartzokasa uspjela je preživjeti snažan ulazak Reala, zatim preuzeti kontrolu u drugoj četvrtini i ponovno se vratiti nakon što je madridski sastav u trećoj dionici stekao prednost. Takva otpornost bila je jedna od glavnih karakteristika Olympiacosa tijekom završnog turnira.
Real Madrid je, prema španjolskim izvještajima, u Ateni pokazao karakter, ali nije uspio izdržati ritam do kraja. El País je opisao da je momčad u završnici imala šansu vratiti utakmicu na početak, ali su promašaji za tri poena i izgubljeni ritam nakon 80:80 omogućili Olympiacosu da se odvoji. AS je u analizi dodao da je Real tijekom sezone imao ozbiljne probleme u gostima, navodeći slab omjer izvan svoje dvorane kao jedan od znakova da osvajanje Eurolige u takvim okolnostima nije bilo realno očekivanje. Ta analiza ne umanjuje kontroverze, ali ih stavlja u širi okvir sezone u kojoj je Real često oscilirao.
Posebno je važan bio odnos u posljednjoj četvrtini. Real je u nju ušao s četiri poena prednosti, ali je Olympiacos u završnici pronašao više mirnoće. Kod 80:80 uslijedila je serija grčkog kluba, potaknuta slobodnim bacanjima Walkupa i Fourniera te Realovim promašajima. Nakon toga je madridski sastav još jednom zaprijetio, ali nije uspio pogoditi šut koji bi utakmicu odveo u neizvjesniju završnicu. Alec Peters je u posljednjim sekundama slobodnim bacanjima potvrdio pobjedu i pokrenuo slavlje Olympiacosa.
Rasprava o kriteriju neće brzo nestati
Porazi u finalima gotovo uvijek otvaraju pitanja o odlučujućim detaljima, a ovaj je slučaj posebno osjetljiv jer se radi o Real Madridu, klubu s najvećom europskom košarkaškom tradicijom. Španjolski mediji naglašavaju sudačke odluke, osobito Radovićev zvižduk protiv Campazza, dok drugi izvještaji više prostora daju ozljedama, izostanku unutarnje igre i kvaliteti Olympiacosa. Obje perspektive mogu postojati istodobno: jedna se bavi konkretnim odlukama u završnici, a druga ukupnim razlozima zbog kojih Real nije uspio osvojiti naslov.
Za Euroligu je ovakva rasprava podsjetnik na važnost transparentnosti u najvažnijim utakmicama. U natjecanjima najviše razine javnost sve češće traži objašnjenja sudačkih kriterija, osobito kada završnica uključuje nekoliko odluka koje snažno utječu na ritam utakmice. Za suce, pak, finala ostaju najteži ispit jer se od njih traži istodobno dosljednost, hrabrost i sposobnost da odvoje stvarni kontakt od igre pod pritiskom. U Ateni je taj ispit završio velikim slavljem Olympiacosa, ali i otvorenom raspravom koja će se nastaviti u španjolskim sportskim krugovima.
Real Madrid se nakon poraza okreće završnici domaće sezone, no dojam iz Atene ostat će snažan. Klub je bio na korak od 12. europskog naslova, imao je vodstvo u posljednjoj četvrtini i šut za povratak u posljednjim sekundama, ali je ostao bez trofeja. Olympiacos je, s druge strane, osvojio naslov koji je čekao od 2013. i potvrdio sezonu u kojoj je pripadao samom vrhu europske košarke. Sreten Radović i sudačka trojka ostat će dio priče o tom finalu, ne zato što su službeno proglašeni krivcima, nego zato što su njihove odluke u završnici postale središnja tema nakon utakmice.
Izvori:
- Euroleague Basketball – službeni zapisnik utakmice Olympiacos Piraeus - Real Madrid i podaci o sucima, rezultatu i statistici igrača (link)
- Euroleague Basketball – službeni live blog i izvještaj o osvajanju naslova Olympiacosa u finalu Eurolige 2026. (link)
- El País – kronologija finala, tijek rezultata i opis završnice utakmice u Ateni (link)
- AS – analiza Realova poraza, kontekst ozljeda i problemi madridske momčadi tijekom sezone (link)
- AS – potvrda ozljede Usmana Garube i medicinski kontekst nakon finala Eurolige (link)