Istraživanje pokazuje da je ljudsko djelovanje kroz tisućljeća dovelo do izumiranja više od 600 vrsta ptica, a posljedice tih gubitaka su dalekosežne i značajno utječu na globalne ekosustave. Uz izumiranje pojedinačnih vrsta, nestaju i specifične funkcije koje te vrste obavljaju u prirodi. Ptica poput kolibrića, koje imaju ključnu ulogu u oprašivanju biljaka, više nema, što stvara lančane reakcije u cijelim ekosustavima. Druga vrsta, poput strvinara, pomaže u recikliranju mrtvih organizama, a njihovo izumiranje uzrokuje povećanje razine bolesti zbog neadekvatnog uklanjanja mrtvog materijala.

Gubitak ptica, koje su bile ključne za ekološke funkcije poput raspršivanja sjemenki, dovodi do smanjenja biodiverziteta i kapaciteta biljaka da se prilagode klimatskim promjenama. Na primjer, ptice na tropskim otocima imale su posebno važne uloge, jer su razvijale specifične prilagodbe u izoliranim staništima. S izumiranjem tih vrsta, cijeli ekosustavi na otocima počinju propadati, što je zabilježeno osobito nakon 1500. godine kada su europski kolonizatori donijeli invazivne vrste poput štakora, mačaka i svinja koje su se brzo širile i uništavale lokalne faune.

Procjenjuje se da bi oko 1300 vrsta ptica moglo nestati u sljedećih 200 godina ako se trenutni trendovi nastave. Ova izumiranja neće samo utjecati na brojnost vrsta, već će također dramatično smanjiti funkcionalnu i filogenetsku raznolikost unutar ekosustava. Na primjer, s gubitkom ovih vrsta smanjuje se oprašivanje cvijeća, raspršivanje sjemenki, kontrola populacija insekata i konzumacija strvina, što sve ima dalekosežne posljedice na održivost i otpornost ekosustava na globalnim razinama.

Ekološka važnost ptica

Uloga ptica u ekosustavima nije ograničena samo na njihovu brojnost, već i na njihovu funkcionalnu raznolikost. Svaka ptica ima svoju specifičnu ekološku nišu i pomaže u održavanju ravnoteže u prirodi. Kolibrići, primjerice, služe kao oprašivači, dok vrste poput lešinara uklanjaju mrtve organizme i smanjuju mogućnost širenja bolesti. Kada ove ptice nestanu, cijeli ekosustavi postaju ugroženi, što stvara domino efekt u prirodi.

Na otocima, gubitak ptica ima posebno snažan utjecaj jer su te ptice često bile jedine vrste koje su vršile određene funkcije unutar lokalnih ekosustava. Na primjer, izumiranje dodo ptice na Mauricijusu dovelo je do izumiranja nekoliko vrsta kukaca koje su se hranile izmetom dodo ptica. To jasno pokazuje koliko je svaki gubitak ptice povezan s gubitkom drugih vrsta u istom ekosustavu.

Hitnost očuvanja ptica

Znanstvenici naglašavaju važnost hitnog djelovanja kako bi se spriječilo daljnje izumiranje ptica, ne samo zbog njihovih ekoloških uloga, već i zbog gubitka milijardi godina evolucijske povijesti. Svaka izumrla vrsta ptice nosi sa sobom jedinstvenu granu evolucijskog stabla, a njezinim nestankom gubi se i ta evolucijska baština. Ovaj gubitak filogenetske raznolikosti ima dramatične posljedice ne samo na bioraznolikost, već i na otpornost ekosustava na buduće promjene, uključujući klimatske promjene.

Unatoč stalnim naporima na očuvanju i obnovi populacija ptica, predviđa se da bi globalni trend izumiranja mogao dovesti do potpunog nestanka još stotina vrsta u narednim stoljećima. Zbog toga je potrebno provesti ciljane konzervacijske akcije kako bi se očuvale preostale vrste i zaštitila ekološka funkcionalnost ekosustava diljem svijeta. Ove akcije uključuju restauraciju staništa, ponovno uvođenje izumrlih vrsta i primjenu programa zaštite vrsta na rubu izumiranja.

Izvor: University of Birmingham