Vincekovo u Svetom Ivanu Zelini 25. siječnja 2026.: Vrtače otvaraju novu vinogradarsku godinu uz misu, blagoslov i stare običaje
Vincekovo, blagdan svetog Vinka koji se u vinogradarskim krajevima doživljava kao početak nove vinogradarske godine, i ove će se zime obilježiti na zelinskom području u Vrtačama, na platou Kapele Svetog Duha u Kalinju. Prema kalendaru događanja Turističke zajednice grada Sv. Ivana Zeline, manifestacija je najavljena za nedjelju, 25. siječnja 2026. s početkom u 11:00 sati, na lokaciji Vrtače – Kapela Duha Svetoga. U prigorskom kraju oko Svetog Ivana Zeline taj datum tradicionalno okuplja vinogradare, vinare i brojne posjetitelje koji žele doživjeti ceremonijal što spaja vjerski obred, poljoprivrednu praksu i društveni život mjesta.
U samom središtu Vincekova je poruka koja se iz godine u godinu ponavlja, ali ne gubi na važnosti: vinograd je živi posao i živa briga, izložen vremenu, bolestima i štetnicima, ali i nagrađen svime što donosi dobra godina. Zato se u vinogradarskoj tradiciji svetom Vinku pripisuje uloga zaštitnika, a obred u vinogradu postaje svojevrsni “ulazak” u novu sezonu. U Zelini i okolici to je i prilika da se podsjeti na identitet kraja koji je desetljećima gradio glas o vinogradima, vinu i gostoljubivosti.
Ako u Zelinu dolaziš na cijeli vikend ili stižeš izdaleka, dobro je unaprijed planirati dolazak i boravak, osobito zbog zimskih uvjeta i većeg broja posjetitelja: smještaj za posjetitelje Vincekova u Svetom Ivanu Zelini.
Program u Vrtačama: misa, potom vinograd i simbolični “prvi rez”
Najava događanja u Vrtačama vezana je uz kapelu i vinograde koji su u ovom razdoblju mirni, ali nikad “uspavani” u smislu vinogradarske brige. Prema organizacijskom obrascu koji se u Zelini posljednjih godina ustalio, Vincekovo započinje svetom misom u kapeli, a potom se nastavlja u vinogradu blagoslovom i tradicionalnim obredom. U najavi za ovogodišnje obilježavanje navodi se misa u 11 sati te blagoslov vinograda u 12 sati, nakon čega slijedi dio ceremonijala koji je mnogima najprepoznatljiviji: obilazak trsova, zalijevanje loze vinom i simbolično darivanje domaćom kobasicom.
Taj dio običaja nije folklor radi folklora, nego jasna poruka zahvalnosti i nade. Vinogradar “nazdravlja” svojoj lozi i onome što tek dolazi, a kobasica na trsu u praksi postaje znak obilja koje se priželjkuje. U obredu se zatim režu prve rozgve s reznika i nose kući, gdje se stavljaju u vodu. Nakon nekoliko tjedana pupanje rozgve daje vinogradaru grubu, ali korisnu sliku o tome kako je trs prezimio i kakav bi mogao biti početak vegetacije. U vremenu kada se sve češće govori o nepredvidivosti zime i naglim zahlađenjima, ta “stara metoda” mnogima je i dalje važan mali kućni pokazatelj stanja vinograda.
Za posjetitelje, Vincekovo u Vrtačama ima i treću dimenziju koja se ne može izmjeriti satnicom: druženje. Najava predviđa kuhano vino i domaće kobasice, uz atmosferu koja se u Zelini godinama veže uz pjesmu i zajedništvo. U programu se spominje i Hrvatsko pjevačko društvo Zelina, koje u ovakvim prilikama tradicionalno doprinosi ugođaju, a cijeli događaj, uz vjerski okvir, postaje i društveni susret sela, grada i gostiju.
Ako želiš biti blizu lokacije i izbjeći povratak u zadnji tren, praktično je razmotriti: smještaj blizu Vrtača i Kapele Svetog Duha.
Zašto je Vincekovo više od jednog dana: simbolika zaštite, rada i početka ciklusa
U vinogradarskim krajevima Vincekovo funkcionira kao “nulta točka” nove sezone. Iako se najvidljiviji dio događaja odvija usred zime, poruke su usmjerene prema proljeću, ljetu i berbi. Vinogradari se u molitvi obraćaju zaštitniku za obilniji urod i zaštitu od mraza, tuče, bolesti i štetnika, ali i od svih drugih nepogoda koje mogu poništiti višemjesečni trud. U toj rečenici sadržana je cijela poljoprivredna realnost: priroda daje i uzima, a vinogradar je stalno između planiranja i prilagodbe.
Zato nije slučajno da se upravo na Vincekovo često govori o vinogradarskoj disciplini i “prvom rezu”. Rezidba nije tek tehnički posao, nego odluka o budućem opterećenju trsa, o ravnoteži prinosa i kvalitete, o tome hoće li se vinograd “tjerati” u količinu ili će se čuvati koncentracija i zrelost grožđa. U Zelini, gdje se tradicija kvalitete gradi generacijama, Vincekovo je podsjetnik da se do dobrog vina ne dolazi slučajno, nego kroz niz sitnih, dobro odmjerenih odluka tijekom cijele godine.
Ujedno, to je i dan u kojem se poljoprivredna praksa prepliće s identitetom mjesta. Za dio posjetitelja Vincekovo je vjerski blagdan, za dio kulturna tradicija, a za dio “vikend događaj” koji spaja izlet, lokalnu gastronomiju i doživljaj prigorskog krajolika. U Zelini je taj spoj posebno vidljiv jer se manifestacija veže uz kapelu i vinograde, dakle uz dvije točke koje su u povijesti kraja nosile i duhovni i gospodarski smisao.
Vrtače i Kalinje: mala lokacija s velikom prepoznatljivošću
Plato Kapele Svetog Duha u Kalinju, odnosno prostor Vrtača, nije slučajna lokacija. U takvim se mjestima tradicija lakše čuva jer je bliska ljudima: kapela je orijentir, vinogradi su u blizini, a običaji nisu “scenski” nego pripadaju svakodnevici. Upravo zato Vincekovo u Vrtačama često privlači i one koji inače ne prate vinogradarske teme, jer je atmosfera autentična, a susret s vinogradom neposredan.
Za Sveti Ivan Zelinu, ovakvi događaji imaju i širi značaj. Turistički, oni pune kalendar zime, razdoblja koje je u kontinentalnim destinacijama često izazovno. Društveno, oni okupljaju udruge i institucije. Gospodarski, podsjećaju da vinogradarstvo nije samo hobi, nego dio lokalne proizvodnje i lokalne ponude, od vina do hrane i doživljaja. I zato se već u najavi naglašava poziv svima koji žele “započeti novu godinu u dobrom društvu”, uz tradiciju koja se prenosi u istom prostoru i sličnom ritmu iz godine u godinu.
Za goste koji žele produžiti boravak, nije neobično da se Vincekovo uklopi u širi izlet po zelinskom području, uz obilazak vinskih punktova i lokalne gastronomije. U tom slučaju može pomoći: ponude smještaja u Svetom Ivanu Zelini za vikend 25. siječnja.
Organizatori i lokalna suradnja: udruga Brina, Grad i Turistička zajednica
Prema najavi događanja, domaćin obilježavanja Vincekova je Udruga vinara i vinogradara Brina iz Kalinja, uz suorganizatore Grad Sveti Ivan Zelina i Turističku zajednicu grada Svetog Ivana Zeline. Takav model suradnje postao je uobičajen kod manifestacija koje su istodobno i tradicijske i javne: udruga donosi znanje, ljude i vinogradarsku “logiku” događaja, Grad osigurava institucionalnu podršku i logistiku, a Turistička zajednica pomaže u komunikaciji i uključivanju posjetitelja.
U praksi, to znači da Vincekovo u Vrtačama nije samo “proslava u vinogradu”, nego i organiziran događaj koji mora voditi računa o sigurnosti, pristupu, zimskim uvjetima i protočnosti programa. Za posjetitelje to je dobra vijest jer smanjuje improvizaciju, a tradiciji daje okvir koji joj omogućuje da ostane živa i vidljiva.
Dragutin Stražimir i “škola vinogradarstva” zelinskog kraja
Priča o Vincekovu u Zelini teško se može ispričati bez povijesne figure Dragutina Stražimira, donjozelinskog župnika čiji se rad često navodi kao ključan za razvoj vinogradarstva i vinarstva u kraju. Prema podacima iz lokalne muzejske građe i prikaza njegove ostavštine, Stražimir je kroz članke i knjige sustavno prenosio znanje o vinogradarstvu te je još u 19. stoljeću objavljivao tekstove koji su kasnije tiskani kao zasebna knjiga, a potom i u proširenom izdanju pod naslovom “Vinogradarstvo”. U muzejskim zapisima ističe se i podatak da je izdanje iz 1876. objavljeno u Zagrebu te da je imalo status sveučilišnog udžbenika, što govori o težini njegova rada u tadašnjem kontekstu.
Njegov doprinos nije bio samo u pisanju. U lokalnoj se tradiciji naglašava kako je poticao vinogradare i vinare na izlaganje i natjecanje, jer je vjerovao da se kvaliteta gradi usporedbom, učenjem i ambicijom. Današnje vinske izložbe i kultura ocjenjivanja vina u Zelini često se opisuju kao dio tog nasljeđa. U tom smislu, Vincekovo nije izoliran običaj, nego dio šire priče o tome kako se vinogradarski kraj organizirao, educirao i stvarao reputaciju.
Za današnje vinogradare, Stražimirova poruka o znanju i kvaliteti zvuči iznenađujuće suvremeno. Tehnologija se promijenila, ali temeljna pitanja ostaju ista: kako zaštititi lozu, kako održati zdravlje vinograda, kako pogoditi pravi trenutak zahvata i kako u konačnici dobiti vino koje će biti prepoznatljivo. Vincekovo zato funkcionira i kao podsjetnik na kontinuitet, na činjenicu da je vinogradarstvo u Zelini i dalje priča o radu i učenju, a ne samo o proslavi.
Što posjetitelji mogu očekivati: doživljaj tradicije bez “scenskog viška”
Dio publike na Vincekovo dolazi zbog vjerskog sadržaja, dio zbog običaja u vinogradu, a dio zbog druženja. U Vrtačama se te tri linije prirodno spajaju, bez potrebe da se tradicija “objašnjava” izvan onoga što ljudi vide i čuju na licu mjesta. U tom kontekstu, posjetitelji obično mogu očekivati sljedeće:
- Jasan ritam događaja: okupljanje oko kapele, misa kao početak, potom odlazak ili pomicanje prema vinogradu i nastavak obreda. Takav slijed daje osjećaj smisla, a ne samo niza točaka u programu.
- Vidljive simbole vinogradarskog početka: rez rozgve, zalijevanje trsa vinom i darivanje kobasicom kao znak zahvalnosti i nade. Iako su geste jednostavne, one su srž priče i najčešće ono što posjetitelji pamte.
- Zimsku atmosferu i prigorski ugođaj: kuhano vino, domaća hrana i pjesma stvaraju okvir u kojem se ljudi zadrže, razgovaraju i dožive mjesto, a ne samo “prođu kroz događaj”.
Upravo ta neposrednost razlikuje Vincekovo od mnogih manifestacija koje su s vremenom postale prevelike ili previše komercijalne. U Zelini se i dalje naglašava da je riječ o običaju koji pripada vinogradarima i njihovim obiteljima, a posjetitelji su dobrodošli kao gosti koji žele razumjeti i poštovati tradiciju.
Ako planiraš ostati do poslijepodneva ili doći ranije zbog gužvi i parkiranja, možeš razmotriti: smještaj u okolici Vrtača za jednodnevni ili vikend posjet.
Zelina kao zimska vikend-destinacija: tradicija koja puni kalendar
U zimskom dijelu godine kontinentalne destinacije često ovise o nekoliko ključnih datuma, a Vincekovo je jedan od onih koji u Svetom Ivanu Zelini redovito stvara razlog za dolazak. To nije samo pitanje turizma, nego i lokalnog samopouzdanja: kada se običaj održava iz godine u godinu, kada se prenosi na mlađe i kada se oko njega okupljaju udruge, Grad i Turistička zajednica, to postaje jasna poruka da zajednica zna što želi čuvati.
Za posjetitelje iz Zagreba i okolice, ali i za one koji dolaze iz drugih dijelova Hrvatske, Vrtače nude kratki izlazak iz gradske rutine u ambijent koji je istodobno miran i živ. Zima u vinogradu nije spektakularna na prvi pogled, ali je snažna u dojmu: gole rozgve, hladan zrak, dim kuhanog vina i zvuk pjesme u pozadini stvaraju atmosferu koja se teško prenosi fotografijom. I zato Vincekovo u Zelini ostaje događaj kojem se ljudi vraćaju, ne zbog jedne “atrakcije”, nego zbog osjećaja da sudjeluju u nečemu što je stvarno, lokalno i prepoznatljivo.
Domaćini iz Udruge Brina, uz Grad Sveti Ivan Zelina i Turističku zajednicu, pozivaju sve zainteresirane da dođu u Vrtače, uživaju u vinogradarskoj tradiciji i provedu nedjelju u dobrom društvu. U vremenu kada se mnoge navike brzo mijenjaju, taj poziv zvuči jednostavno, ali zapravo govori o važnoj stvari: o potrebi da se sačuva veza između zemlje, rada i zajednice, baš ondje gdje je ta veza nastajala desetljećima.
Izvori:
- Turistička zajednica grada Sv. Ivana Zeline (visitzelina.hr) – kalendar događanja i najava “Vincekovo” za 25.01.2026. u 11:00, lokacija Vrtače – Kapela Duha Svetoga (link)
- Turistička zajednica grada Sv. Ivana Zeline (visitzelina.hr) – mjesečni prikaz kalendara događanja za siječanj 2026. s upisanim događajem “Vincekovo” (link)
- Grad Sveti Ivan Zelina (zelina.hr) – arhivska objava “Vincekovo 2025.” s opisom početka u 11:00 u Kapeli svetog Duha i nastavkom blagoslova vinograda (link)
- Večernji list (vecernji.hr) – izvještaj/najava o Vincekovu u Vrtačama s opisom običaja (misa, blagoslov vinograda, rozgve, kobasica, kuhano vino, sudjelovanje HPD “Zelina”) (link)
- Muzej Sveti Ivan Zelina (muzej-zelina.hr) – virtualna izložba o Dragutinu Stražimiru s podacima o njegovim tekstovima i izdanju “Vinogradarstvo” (1876.) te ulozi u razvoju vinogradarskog znanja (link)