Jason Isbell i drugi glazbenici tužili Suno zbog navodnog oponašanja identiteta izvođača
Jason Isbell, David Lowery, Guy Forsyth i Eduardo Calle pokrenuli su pred saveznim sudom u Bostonu predloženu kolektivnu tužbu protiv tvrtke Suno, jednog od najpoznatijih servisa za generiranje glazbe umjetnom inteligencijom. U tužbi podnesenoj 31. kolovoza 2026. tvrde da je Suno bez njihova pristanka ugradio prepoznatljiva obilježja stvarnih glazbenika u svoj sustav te ih potom komercijalno iskorištava omogućujući korisnicima da generiraju pjesme koje evociraju konkretne izvođače. Za razliku od brojnih sporova u kojima se raspravlja je li za treniranje AI modela neovlašteno korištena zaštićena snimka ili skladba, ovaj slučaj namjerno je postavljen na drukčijoj pravnoj osnovi. U 84 stranice tužbe nema zahtjeva zbog povrede autorskog prava; središte spora čine prava osobnosti, pravo na komercijalnu kontrolu vlastitog identiteta i, za dio predložene skupine tužitelja, zaštita biometrijskih podataka povezanih s glasom. Suno odbacuje optužbe i poručuje da je njegov cilj stvaranje nove, originalne glazbe, a ne trgovanje tuđim imenima.
Tužba tvrdi da ime izvođača može postati ključ za generiranje njegova „glazbenog identiteta“
Prema sudskom podnesku u predmetu Lowery et al. v. Suno, Inc., tužitelji tvrde da je problem širi od toga podsjeća li pojedina generirana pjesma na određenu zaštićenu snimku. Njihova je teza da je Suno iz velike količine glazbenog materijala izvukao skup obilježja po kojima se izvođača može prepoznati te ta obilježja povezao s njegovim imenom. U tužbi se navodi da korisnik, upisivanjem imena glazbenika, može dobiti pjesmu, tekstualni opis i vizualni prikaz koji zajedno stvaraju iskustvo povezano s tom osobom. Tužitelji takvu funkcionalnost opisuju kao „name-indexed“ sustav, odnosno sustav u kojem ime služi kao svojevrstan ključ za dohvat i kombiniranje karakteristika vezanih uz određenog izvođača. Naglašavaju da ne polažu pravo na žanrove poput countryja, Americane, bluesa ili rocka te ne tvrde da bi ljudima ili strojevima trebalo zabraniti stvaranje glazbe u tim stilovima. Njihov je zahtjev uži: tvrde da komercijalna platforma ne smije bez dopuštenja koristiti nečije ime i prepoznatljiv identitet kao sastavni dio proizvoda koji se prodaje korisnicima.
U tužbi su kao primjeri opisani testovi provedeni na Sunovim modelima. Prema navodima tužitelja, unošenje imena Jasona Isbella u model v5 proizvelo je pjesmu nazvanu „Paper Bell“, koju je sustav opisao kao suvremenu Americana kantautorsku skladbu s akustičnom gitarom. Tužitelji tvrde da je rezultat sadržavao vokalne značajke koje snažno evociraju Isbella, uključujući jasan muški vokal i country prizvuk, te da je uz pjesmu prikazana slika s ruralnim motivima. U drugim primjerima, navodi tužba, ime Camper Van Beethoven povezano je s alternativnim rockom kasnih 1980-ih i folk-rock elementima, dok su promptovi s imenima Guya Forsytha i Eduarda Callea proizveli glazbu koju podnesak povezuje s njihovim prepoznatljivim blues-rock, odnosno latino-jazz kontekstom. Riječ je o tvrdnjama tužitelja i dokazima koje su priložili sudu; sud tek treba odlučivati o njihovoj vjerodostojnosti i pravnim posljedicama.
Spor oko filtara: Suno kaže da blokira imena izvođača, tužitelji tvrde da ih je lako zaobići
Jedna od ključnih točaka spora odnosi se na zaštitne mehanizme koje Suno javno opisuje kao dio svoje platforme. U objavi od 6. kolovoza 2026. tvrtka je navela da namjerno ne koristi imena izvođača kao kategoriju metapodataka za treniranje te da ne dopušta promptove za konkretne izvođače ili zaštićene pjesme. Suno tvrdi da, kada prompt spomene određenog umjetnika, sustav uklanja ime i zahtjev preusmjerava prema opisnim glazbenim karakteristikama. Tvrtka tu politiku predstavlja kao dio pristupa kojim želi smanjiti rizik neovlaštenog reproduciranja i potaknuti stvaranje originalnih pjesama. Upravo je ta tvrdnja izravno osporena u novoj tužbi. Prema tužiteljima, sustav u praksi može prepoznati ime i kada ga korisnik unese u izmijenjenom obliku, primjerice s razmakom između svakog slova.
Tužba opisuje i test u kojem je ime Michaela Jacksona uneseno s razmacima među slovima, nakon čega su, prema navodima tužitelja, nastali rezultati s referencama na moonwalk i bijelu rukavicu, obilježja snažno vezana uz njegovu javnu personu. Svrha tog primjera, tvrde tužitelji, nije dokazivanje povrede prava na određenu pjesmu, nego pokazivanje da sustav može povezati izmijenjeni tekstualni upit s identitetom osobe. Navode i da su se pojavljivali vodiči povezani s promotivnim partnerima platforme koji objašnjavaju kako zaobići ograničenja. Suno osporava optužbe i najavio je obranu na sudu.
Zašto ovo nije klasična tužba zbog autorskih prava
Razlika između autorskog prava i prava osobnosti ključna je za razumijevanje slučaja. Autorsko pravo štiti konkretna autorska djela i snimke, dok se zahtjevi u ovoj tužbi usredotočuju na identitet osobe i komercijalnu uporabu njezina imena, lika, glasa ili drugih prepoznatljivih obilježja. Tužitelji izričito ističu da vlasništvo nad zvučnom snimkom i kontrola nad identitetom izvođača nisu nužno isto pravo niti moraju pripadati istoj osobi ili tvrtki. Glazbenik može ugovorom prenijeti ili licencirati određena prava na snimku, ali iz toga, tvrde tužitelji, ne slijedi automatski da je druga strana dobila pravo koristiti izvođačevu osobnost u bilo kojem budućem tehnološkom proizvodu. Upravo bi ta razlika, ako je sud prihvati, mogla imati znatno šire posljedice za generativnu umjetnu inteligenciju i modele licenciranja u glazbenoj industriji.
Tužba se poziva na zakone o pravu publiciteta i srodnim pravima u nizu američkih saveznih država te u Portoriku, uz kalifornijsko običajno pravo. Predložena kolektivna tužba obuhvaća više podskupina ovisno o mjestu prebivališta glazbenika i pravnom režimu koji se primjenjuje. U podnesku se navodi da skupina ima više od 100 članova i da vrijednost spora prelazi pet milijuna dolara, što je dio osnove za nadležnost saveznog suda. Tužitelji traže utvrđenje nezakonitosti, novčanu naknadu, dio koristi ostvarene spornim postupanjem i sudsku zabranu daljnjeg korištenja identiteta bez pristanka. Konačan iznos odštete nije određen.
Glas kao biometrijski podatak otvara dodatnu pravnu frontu
Posebno osjetljiv dio spora odnosi se na tvrdnju da je Suno tijekom obrade audiozapisa stvarao i pohranjivao „voiceprintove“, odnosno glasovne biometrijske predloške. Tužitelji tvrde da sustav pri obradi zvuka računa i pohranjuje mjerljive karakteristike glasa, među kojima navode konture visine tona, strukturu formanata, harmonijski odnos, dinamiku daha i obrasce vremenskog izvođenja. Prema njihovu pravnom argumentu, takvi podaci mogu služiti za povezivanje nepoznatog glasa s konkretnim pjevačem i zato mogu potpasti pod pojam biometrijskog identifikatora. Oni tvrde da je Suno te podatke prikupljao bez potrebnog pristanka glazbenika i da nije ispunio obveze koje propisuju pravila o zadržavanju i zaštiti takvih informacija. Suno zasad nije prihvatio takvu karakterizaciju svojeg tehničkog procesa, pa će pitanje što model doista računa i pohranjuje vjerojatno biti jedno od tehnički najvažnijih pitanja u postupku.
Za tu komponentu tužitelji se oslanjaju na Illinois Biometric Information Privacy Act, poznat kao BIPA. Prema važećem tekstu zakona koji objavljuje Illinois General Assembly, „voiceprint“ je izrijekom naveden među biometrijskim identifikatorima. Zakon privatnim subjektima nameće obveze povezane s prikupljanjem, čuvanjem, otkrivanjem i uništavanjem biometrijskih identifikatora te predviđa privatno pravo na tužbu za osobe koje su povrijeđene kršenjem tih pravila. Tužitelji zato pokušavaju povući jasnu granicu između same snimke glasa i podataka koji bi se iz te snimke mogli izračunati radi identifikacije osobe. Hoće li sud prihvatiti da tehničke reprezentacije unutar Sunova modela doista predstavljaju „voiceprint“ u smislu BIPA-e, zasad je otvoreno pravno i činjenično pitanje.
Suno se poziva na originalno stvaranje i sve više sklapa ugovore s glazbenom industrijom
Suno je nakon objave tužbe odbacio njezinu pravnu osnovu. U izjavi koju je objavio Pitchfork glasnogovornik kompanije naveo je da Suno postoji kako bi ljudima pomogao stvarati novu i originalnu glazbu, a ne kako bi iskorištavao tuđa imena, te da će se tvrtka braniti od zahtjeva koje smatra neutemeljenima. Ta je obrana u skladu s javnom komunikacijom kompanije tijekom 2026., u kojoj sve snažnije naglašava zaštitne mehanizme, suradnju s nositeljima prava i razvoj modela u partnerstvu s glazbenom industrijom. U kolovozu je Suno objavio da želi dodatno povećati transparentnost AI-glazbe i smanjiti mogućnost neautentične masovne proizvodnje sadržaja. Tvrtka istodobno nastavlja ubrzano širiti poslovanje.
Prema Sunovoj objavi od 3. lipnja 2026., kompanija je u investicijskoj rundi prikupila više od 400 milijuna dolara uz postinvesticijsku valuaciju od 5,4 milijarde dolara. Tvrtka je tada najavila i prvi glazbeni model razvijen u partnerstvu s glazbenom industrijom. Taj zaokret prema licenciranim aranžmanima vidljiv je i u ugovorima s velikim nositeljima prava. Warner Music Group i Suno objavili su u studenome 2025. partnerstvo kojim je ujedno riješen raniji spor između tih kompanija, a WMG je naglasio načelo dobrovoljnog uključivanja izvođača i autora kada je riječ o korištenju njihova imena, slike, lika, glasa i skladbi u novoj AI-glazbi. U kolovozu 2026. Suno je sklopio i globalni sporazum s BMG-om, koji također predviđa nove modele u kojima se autori i izvođači koji odluče sudjelovati trebaju kompenzirati i zadržati određenu razinu kontrole.
Novi slučaj mogao bi testirati granicu između „stila“ i identiteta osobe
Ti sporazumi dodatno naglašavaju središnje pitanje nove tužbe: što treba licencirati kada AI sustav ne kopira nužno određenu pjesmu, ali stvara snažnu asocijaciju na konkretnog izvođača? Sami tužitelji priznaju da ne mogu prisvojiti žanr ili opći glazbeni stil, ali tvrde da su ime, glas i druga prepoznatljiva obilježja nešto drugo – komercijalni identitet osobe. Suno će moći isticati da modeli stvaraju nove rezultate i da platforma ima zaštitne mehanizme protiv izravne imitacije. Sud će zato morati odvojiti tehnička pitanja o radu modela od pravnog pitanja kada statističko učenje prelazi u neovlaštenu uporabu nečije osobnosti.
Važno je i da su navodi o „voiceprintovima“, indeksiranju imena i tehničkoj arhitekturi zasad tvrdnje iz tužbe, a ne sudski utvrđene činjenice. U ranoj fazi postupka tužitelji iznose svoju verziju događaja i pravne teorije, dok će Suno imati priliku osporavati i činjenične pretpostavke i primjenu pojedinih državnih zakona. Predložena kolektivna tužba također još nije isto što i certificirana kolektivna tužba: sud tek mora odlučiti ispunjava li slučaj uvjete za vođenje u ime šire skupine glazbenika. Zbog velikog broja različitih pravnih režima, mjesta prebivališta potencijalnih članova skupine i mogućih razlika u načinu na koji su pojedini glasovi ili imena navodno obrađivani, pitanje certifikacije moglo bi postati jedan od važnijih proceduralnih sporova.
Širi sukob između AI kompanija i glazbene industrije već traje godinama
Suno se već nalazi u središtu više sporova povezanih s generativnom glazbom. Universal Music Group i Sony Music Entertainment nastavljaju odvojeni spor o navodnom neovlaštenom korištenju zaštićenih snimki za treniranje modela, dok je Warner Music Group raniji spor sa Sunom riješio nagodbom i partnerstvom. Postoje i tužbe neovisnih izvođača te postupci izvan Sjedinjenih Država. Njihove pravne osnove razlikuju se: neki se bave autorskim pravom, drugi biometrijom, pravima osobnosti ili načinom prikupljanja i obrade glazbenog sadržaja.
Nova tužba važna je upravo zato što raspravu pokušava pomaknuti izvan pitanja „je li kopirana pjesma“. Ako sud prihvati da se prepoznatljiva kombinacija glasa i drugih osobina može zaštititi kao identitet i bez kopiranja konkretnog djela, AI kompanije mogle bi dobiti dodatni sloj obveza koji ne ovisi samo o vlasnicima autorskih i diskografskih prava. Ako Suno uspješno ospori tu teoriju, slučaj bi mogao postaviti užu granicu između prava osobe na vlastiti identitet i razvoja alata koji generiraju nove sadržaje. Posljedice bi mogle nadilaziti glazbu jer se pitanja imitacije glasa i osobnosti pojavljuju i u oglašavanju, videu i drugim područjima generativne umjetne inteligencije.
Za sada nema sudske odluke koja bi potvrdila da je Suno prekršio prava tužitelja. Postupak u Bostonu tek počinje, a kompanija je jasno najavila da će se braniti. Istodobno, činjenica da veliki glazbeni ugovori sve češće izrijekom uređuju korištenje imena, lika i glasa pokazuje koliko se brzo poslovna praksa prilagođava tehnologiji koja može uvjerljivo rekonstruirati ili evocirati prepoznatljive izvođačke karakteristike. Upravo će odnos između tih novih ugovornih standarda, postojećih državnih prava osobnosti i tehničkog načina rada generativnih modela biti u središtu ovog slučaja. Za glazbenike, AI platforme i nositelje prava ishod bi mogao pomoći definirati tko u eri generativne glazbe kontrolira ne samo pjesmu, nego i digitalno prepoznatljiv identitet osobe koja je izvodi.
Izvori:
- U.S. District Court for the District of Massachusetts / tužba Lowery et al. v. Suno, Inc. – izvorni podnesak s navodima tužitelja, primjerima generiranih rezultata, pravnim osnovama i zahtjevima (link)
- Suno – objava o odgovornom razvoju AI glazbe, filtriranju imena izvođača i politici originalnog stvaranja (link)
- Illinois General Assembly – važeći tekst Biometric Information Privacy Acta, uključujući definiciju „voiceprinta“ i pravila o biometrijskim podacima (link)
- Warner Music Group – objava o partnerstvu sa Sunom, nagodbi i opt-in pravilima za ime, lik i glas izvođača (link)
- Suno – objava o investicijskoj rundi većoj od 400 milijuna dolara i valuaciji od 5,4 milijarde dolara (link)
- BMG – objava o globalnom partnerstvu sa Sunom i modelu sudjelovanja autora i izvođača uz zaštitu prava i naknadu (link)
- Pitchfork – izvješće o tužbi i izjava Sunova glasnogovornika kojim kompanija odbacuje optužbe (link)