Ranjivosti utjecajnih su mač s dvije oštrice
Tom Fleischman, Cornell Chronicle 2. siječnja 2024

Stara poslovica kaže: "Ako ne podnosiš vrućinu, izađi iz kuhinje." No, što ako rad u kuhinji plaća račune?
Ova usporedba čini se prikladnom za opisivanje borbi koje vode utjecajne osobe na društvenim mrežama – podsektoru rastuće ekonomije 'kreatora' koji zarađuju objavljivanjem na platformama poput Instagrama, TikToka, YouTubea ili Twitcha. Iako ih platforme i mjerenje uspjeha potiču da razotkriju svoju najdublju suštinu svojim brojnim pratiteljima, to ih može dovesti do uznemiravanja temeljenog na identitetu.

"Kreatori dijele duboko osobne – često ranjive – elemente svojih života s pratiteljima i širom javnošću", izjavila je Brooke Erin Duffy, izvanredna profesorica komunikacije na Fakultetu za poljoprivredu i biološke znanosti. "Takva otkrića su ključan način na koji influenceri izgrađuju bliskost s publikom i formiraju zajednice. Postoji sveprisutan osjećaj da korisnici interneta žele manje uglađene, manje idealizirane, više stvarne trenutke – posebice nakon pandemije."

Duffy je glavna autorica knjige “Politika ranjivosti u ekonomiji utjecajnih”, objavljene 29. prosinca u European Journal of Cultural Studies, u posebnom izdanju posvećenom 'Freelance Feminizmu'. Njezini sukoautori su Anuli Ononye, koja je nedavno stekla magistarsku diplomu na Sveučilištu u Cambridgeu, i Megan Sawey, doktorandica na Cornellu u području komunikacije.

Istraživački tim proveo je dubinske intervjue s kreatorima sadržaja kako bi stekli uvid u to kako oni doživljavaju zahtjeve da svoj sadržaj – a često i sami sebe – učine vidljivima publici, sponzorima i platformama.

Među njihovim nalazima:
- Vrijednost ranjivosti za utjecajne osobe temeljene na platformi ne može se precijeniti – autentičnost se prodaje, a to znači projiciranje intimnosti, nesigurnosti, pa čak i tajni;
- Ova autentična otkrića često su povezana s nečijim identitetom, što osobu može otvoriti za napade na temelju spola, rase, seksualnosti i drugih percipiranih osobina;
- Osobne i društvene ranjivosti često su bile složene ranjivostima rada koji ovisi o platformi: ne samo da su sudionici identificirali propuste svojih platformi da ih zaštite od štete (kao "ugovarače" umjesto "zaposlenike"), mnogi su smatrali da te tvrtke potiču umreženi antagonizam.

“Utjecaji i kreatori imaju relativno malo formalnih izvora podrške ili zaštite”, rekao je Duffy. “Za razliku od onih koje legalno zapošljava Meta, Twitch i TikTok, kreatori su neovisni ugovaratelji. Ostaju bez zaštite na radnom mjestu koju tradicionalno dobivaju zaposlenici."

Ispitanici – većina njih su žene, ljudi raznih boja ili pripadnici drugih povijesno marginaliziranih skupina – izrazili su mišljenje da je vidljivost ključna za uspjeh. Također su se složili da, kako bi postigli tu vidljivost, projiciranje osobnih – i naizgled ranjivih – elemenata njihovih života nalazi odjek kod publike. Jedna kreatorica sadržaja podijelila je svoju dijagnozu autizma; druga je podijelila svoje iskustvo gubitka majke u mladosti.

Jedna od gaming influencerica koju su intervjuirali izrazila je svoju frustraciju time što je žena u prostoru koji dominiraju muškarci. “(V)e ste jako, jako uznemiravani”, rekla je. “Kao, ‘Oh, vrati se u kuhinju. Napravi sendvič. Što radiš na ovoj platformi?'"

Istraživači su ispitivali neformalne strategije – anticipativne i reaktivne – koje kreatori koriste kako bi upravljali svojim ranjivostima. Prva strategija uključivala je korištenje filtracijskih sustava platformi za izdvajanje uvredljivog, vulgaranog ili uvredljivog jezika. Potonje strategije varirale su od jednostavnog nečitanja komentara do korištenja alata platforme za umanjivanje utjecaja onoga što se mnogima činilo kao neizbježan napad kritike.

Autori priznaju poteškoće u rješavanju endemskih problema internetske mržnje i uznemiravanja. "'Odustajanje od interneta' teško da je održiva opcija za sudionike u neoliberalnoj ekonomiji poslova koja se sama postavlja", napisali su - i uputili upozorenje onima koji se žele pridružiti kreativnoj ekonomiji.

"Nešto je istina u tvrdnji da 'svi dobivaju istu platformu'", napisali su. "Međutim, upozorili bismo da je politika vidljivosti – a time i politika ranjivosti – daleko manje egalitarna nego što nas platforme navode da vjerujemo."

Izvor: Cornell Chronicle