U Lovincu otvorena tema obnove Majstorske ceste: povijesna velebitska prometnica ponovno u fokusu razvoja Like i sjeverne Dalmacije
U Lovincu je održan radni sastanak posvećen obnovi i budućem razvoju Majstorske ceste, jedne od najprepoznatljivijih povijesnih prometnica na Velebitu, koja i gotovo dva stoljeća nakon otvaranja zadržava snažan infrastrukturni, kulturni i turistički značaj. Prema dostupnim informacijama, na sastanku su sudjelovali župan Ličko-senjske županije Ernest Petry, župan Zadarske županije Josip Bilaver, načelnik Općine Lovinac Ivan Miletić, načelnik Općine Karlobag Boris Smojver te član Županijske skupštine Josip Vrkljan. U središtu razgovora bila je mogućnost da se ova povijesna prometnica očuva, sanira i sadržajno bolje uključi u razvoj prostora koji povezuje ličko zaleđe i sjevernu Dalmaciju. Riječ je o temi koja nadilazi uobičajeni komunalni okvir jer Majstorska cesta nije samo stara veza između unutrašnjosti i obale, nego i vrijedan dio hrvatske graditeljske baštine, važan element identiteta južnog Velebita te prostor koji istodobno zanima povjesničare, planinare, izletnike, motocikliste i ljubitelje kulturnog krajolika. U tom smislu, rasprava u Lovincu može se čitati kao pokušaj da se jedan povijesni pravac iznova promišlja u suvremenom kontekstu, uz ravnotežu između zaštite baštine, sigurnosti, održivog turizma i lokalnog razvoja.
Prometnica koja je obilježila prostor između Like i Dalmacije
Majstorska cesta zauzima posebno mjesto u povijesti hrvatskog cestograditeljstva. Prema podacima Parka prirode Velebit i službenim opisima kulturne baštine, riječ je o transvelebitskoj prometnici koja povezuje Sveti Rok u Lici s Obrovcem u Dalmaciji preko prijevoja Mali Alan, u duljini od približno 41 kilometar. Službene stranice Parka prirode Velebit navode da je gradnja u punom opsegu dovršena 1832. godine, kada je cesta i otvorena za promet, dok je njezina izgradnja započela 1825. godine u svrhu kraćeg i funkcionalnijeg povezivanja unutrašnjosti s jadranskim prostorom. U graditeljskom smislu Majstorska cesta smatra se iznimnim pothvatom 19. stoljeća, osobito zato što je trasa vođena kroz zahtjevan velebitski teren, preko strmih padina, serpentina i kamenitih prijevoja, ali uz tehnička rješenja koja su za ono doba bila izuzetno napredna. Upravo zbog takvih obilježja ova je prometnica u stručnoj i javnoj percepciji odavno prerasla svoju izvornu prometnu funkciju i postala simbol vještine, ambicije i preciznosti tadašnjeg graditeljstva. Nije stoga slučajno da je cesta uvrštena u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske i da je na službenim stranicama Parka prirode Velebit istaknuta kao jedno od važnijih povijesnih obilježja prostora.
Povijesna vrijednost Majstorske ceste ne proizlazi samo iz njezine starosti, nego i iz činjenice da je desetljećima imala stvarnu logističku i gospodarsku ulogu. Prema službenim podacima Parka prirode Velebit, tom prometnicom od početka su se odvijali trgovački i poštanski tokovi između zaleđa i obale, uključujući komunikaciju između Beča i Zadra. Time je Majstorska cesta bila mnogo više od lokalne ceste: bila je dio šire prometne mreže koja je oblikovala gospodarske i društvene veze na prostoru južnog Velebita. Danas, kada se sve češće govori o obnovi povijesnih putova i njihovoj novoj namjeni, upravo ta kombinacija tehničke, povijesne i krajobrazne vrijednosti daje Majstorskoj cesti poseban status. Ona nije zanimljiva samo kao spomenik prošlosti, nego i kao potencijalno važna točka suvremenog održivog turizma, edukacije i interpretacije baštine.
Zašto je upravo sada otvoreno pitanje obnove
Obnova Majstorske ceste aktualizirana je u trenutku kada se sve jasnije vidi da dijelovi te povijesne trase zahtijevaju stručnu sanaciju i sustavniji pristup upravljanju. Park prirode Velebit objavio je da je u suradnji s Hrvatskim cestama pripremio i prijavio prijedlog projekta izrade projektno-tehničke dokumentacije za sanaciju najoštećenijih i najugroženijih dijelova povijesne Majstorske ceste, i to na njezinu reprezentativnom dijelu u području Tulovih greda. Time je rasprava o cesti prešla iz općeg interesa za njezino očuvanje u konkretniju fazu, onu u kojoj se traže izvediva rješenja, stručne podloge i model financiranja. Posebno je važno što se početni zahvat veže upravo uz dio trase koji je istodobno vizualno najprepoznatljiviji i turistički najatraktivniji, ali i osjetljiv s aspekta zaštite prostora i kulturnog dobra.
Prijedlog projekta prijavljen je na poziv Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske za programe zaštite i očuvanja nepokretnih kulturnih dobara za 2026. godinu. To je važan korak jer pokazuje da se pitanje Majstorske ceste ne tretira samo kao prometni ili lokalni infrastrukturni problem, nego kao tema zaštite kulturne baštine. Takav pristup može biti presudan za budućnost same prometnice. Kada se povijesna cesta promatra prvenstveno kao kulturno dobro, tada se obnova ne svodi na grubo građevinsko interveniranje, nego uključuje konzervatorski pristup, zaštitu izvornog izgleda, očuvanje povijesnih elemenata trase i pažljivo prilagođavanje suvremenim potrebama posjetitelja. Upravo u tome leži i najveći izazov: obnoviti prometnicu tako da ostane funkcionalna i dostupna, ali da pritom ne izgubi ono zbog čega je uopće vrijedna zaštite.
Tulove grede kao reprezentativna točka i simbol cijelog projekta
Nije slučajno što se u projektu posebno ističe područje Tulovih greda. Taj dio južnog Velebita spada među najprepoznatljivije pejzaže u Hrvatskoj, a sama Majstorska cesta ondje prolazi kroz prostor izrazite krajobrazne i vizualne snage. U javnoj percepciji upravo su Tulove grede i cesta pod njima jedan od najdojmljivijih prizora Velebita, mjesto gdje se susreću kamen, povijest, planinarska tradicija i panoramski doživljaj prostora. Sanacija tog dijela stoga bi imala učinak koji je istodobno simboličan i praktičan. S jedne strane, obnovom najreprezentativnijeg poteza šalje se poruka da se ozbiljno pristupa zaštiti cjelokupne trase. S druge strane, upravo taj dio može postati ogledni primjer kako se obnavlja i interpretira povijesna prometna baština na otvorenom prostoru.
Za lokalne sredine poput Lovinca i šireg prostora podno Velebita, takav projekt mogao bi imati i vrlo konkretne razvojne učinke. Majstorska cesta već sada privlači posjetitelje koji traže panoramske vožnje, planinarske izlete, fotografske motive i mjesta s izraženim osjećajem prostora i povijesti. Ako se reprezentativni dijelovi obnove i bolje interpretiraju, može se očekivati i kvalitetnije usmjeravanje posjetitelja, sigurniji pristup te dulji boravak gostiju u okolnim naseljima. To pak otvara prostor i za veći interes za
smještaj u Lovincu,
smještaj za posjetitelje Velebita i
ponude smještaja blizu mjesta događaja, osobito u razdobljima izvan vrhunca ljetne sezone, kada upravo aktivni i sadržajni turizam može donijeti stabilniji promet lokalnom gospodarstvu.
Suradnja dviju županija i općina kao preduvjet ozbiljnijeg iskoraka
Jedna od važnijih poruka sastanka u Lovincu jest da se obnova Majstorske ceste ne može voditi parcijalno. Sama trasa prometnice povezuje prostor dviju županija i više jedinica lokalne samouprave, pa je logično da se budući zahvati ne mogu svesti na administrativne granice. Sudjelovanje čelnika Ličko-senjske i Zadarske županije, kao i predstavnika Lovinca i Karlobaga, pokazuje da postoji svijest o tome da Majstorska cesta može biti zajednički razvojni projekt. To je posebno važno u Hrvatskoj, gdje brojni dobri projekti zapinju upravo na nedostatku koordinacije između institucija koje dijele isti prostor, ali nemaju uvijek usklađene prioritete. U slučaju Majstorske ceste, suradnja nije poželjna, nego nužna.
Takva suradnja važna je iz najmanje tri razloga. Prvo, prometnica traži usklađivanje stručnih, konzervatorskih, prometnih i turističkih interesa. Drugo, riječ je o prostoru koji treba promatrati kao jedinstvenu cjelinu, a ne kao niz odvojenih dionica. Treće, svaka ozbiljnija valorizacija zahtijeva zajedničko predstavljanje i koordiniranu promociju. Ako se Majstorska cesta želi razvijati kao prepoznatljiv povijesni i panoramski pravac Velebita, tada je nužno da je i Lika i sjeverna Dalmacija komuniciraju kao zajednički prostor iskustva, a ne kao odvojene točke. Upravo zato sastanak u Lovincu ima težinu veću od jednog protokolarnog događaja: on otvara mogućnost stvaranja šireg modela upravljanja baštinom koja ne pripada samo jednoj općini ili jednoj ustanovi, nego cijelom prostoru.
Lovinac i Sveti Rok u novom turističkom okviru Velebita
Za Općinu Lovinac tema Majstorske ceste ima i šire lokalno značenje. Na službenim stranicama općine ističe se orijentacija prema održivom razvoju ruralnog turizma, valorizaciji baštine i jačem korištenju prirodnih i kulturnih resursa kao razvojnih prednosti. U takvom okviru Majstorska cesta nije izolirani spomenik, nego dio šire priče o Lovincu, Svetom Roku i južnom Velebitu kao prostoru za aktivni odmor, povijesko istraživanje i boravak u prirodi. Obnova i kvalitetnije uređenje najvažnijih dijelova trase moglo bi zato biti korisno ne samo za jednodnevne izletnike, nego i za stvaranje sadržaja koji potiču dulji ostanak gostiju. To se odnosi na planinarske i biciklističke rute, tematske ture, edukativne sadržaje, interpretacijske točke i povezivanje s drugim lokalitetima kulturne i prirodne baštine.
U tom kontekstu i
smještaj u Svetom Roku,
smještaj u Lovincu te
smještaj u blizini Majstorske ceste dobivaju novu razvojnu logiku. Posjetitelji koji dolaze zbog planinarskog ili panoramskog doživljaja prostora traže drukčiji tip boravka od klasičnog tranzitnog gosta. Njima je važna blizina polazišnih točaka, dostupnost prirodnih i kulturnih sadržaja te autentičnost destinacije. Upravo zato obnova povijesne ceste nije samo pitanje izgleda same trase, nego i pitanje toga hoće li okolna mjesta uspjeti oblikovati sadržaj koji će posjetitelja zadržati duže od nekoliko sati. U tom smislu, razvoj Majstorske ceste može biti poticaj za širu aktivaciju lokalne ponude, od smještaja i ugostiteljstva do interpretacije baštine i organizacije događanja.
Obnova kao zaštita, a ne kao gubitak autentičnosti
Kod svake obnove povijesne infrastrukture javlja se isto pitanje: kako intervenirati, a da se ne izgubi izvorni karakter prostora. To je osobito osjetljivo na Majstorskoj cesti, upravo zato što njezina vrijednost ne počiva samo na činjenici da je stara, nego i na njezinoj materijalnoj i prostornoj autentičnosti. Kamen, serpentine, način na koji je trasa položena u reljef, odnos ceste prema planinskom krajoliku i osjećaj putovanja kroz gotovo netaknut prostor čine bit njezina identiteta. Zbog toga će svaki budući zahvat morati uskladiti konzervatorske zahtjeve sa sigurnosnim i funkcionalnim kriterijima. Pregruba modernizacija bila bi jednako problematična kao i potpuno odustajanje od obnove, jer bi u prvom slučaju cesta izgubila svoj povijesni karakter, a u drugom bi daljnje propadanje moglo ugroziti i samu baštinsku vrijednost.
Službene objave Parka prirode Velebit upravo zato govore o projektno-tehničkoj dokumentaciji i sanaciji najoštećenijih dijelova, a ne o preobrazbi ceste u neku novu prometnicu. To je važna razlika. Sanacija podrazumijeva pažljivo popravljanje, zaštitu i stabilizaciju, dok valorizacija znači osmišljavanje načina da se prostor bolje predstavi javnosti bez narušavanja njegove izvornosti. Ako se taj pristup održi do kraja, Majstorska cesta može postati primjer kako se u Hrvatskoj mogu uređivati povijesne prometnice: ne kao kulisa za masovni promet, nego kao baštinski i krajobrazni resurs koji traži mjeru, znanje i dugoročno upravljanje.
Što obnova može značiti za širi prostor Velebita
Majstorska cesta već je danas jedan od najsnažnijih simbola Parka prirode Velebit, ali i jedno od onih mjesta koja imaju potencijal snažnije povezati kontinentalni i obalni identitet ovog dijela Hrvatske. Za Liku ona predstavlja povijesni izlaz prema moru i važan dio prostora Svetog Roka i Lovinca. Za sjevernu Dalmaciju ona je pak jedna od najdojmljivijih pristupnih točaka Velebitu iz smjera Obrovca i zadarskog zaleđa. Upravo zato uspješna obnova ceste može imati šire značenje od same sanacije kamenog koridora. Može pridonijeti snažnijem brendiranju južnog Velebita kao prostora u kojem se prirodna atraktivnost i kulturna baština ne natječu, nego nadopunjuju.
U vremenu kada sve više destinacija traži autentične i održive modele razvoja, Majstorska cesta nameće se kao rijedak resurs koji već posjeduje prepoznatljivost, povijesnu dubinu i izniman krajobrazni dojam. No upravo zbog toga od nje se ne smije napraviti brz i površan projekt. O tome hoće li budući zahvati biti uspješni ovisit će ne samo stanje same trase, nego i kvaliteta suradnje između županija, općina, državnih tijela, stručnjaka za zaštitu baštine i upravljača zaštićenim područjem. Sastanak u Lovincu zato treba promatrati kao početak jedne ozbiljnije faze, u kojoj će se odlučivati može li se Majstorska cesta obnoviti tako da ostane ono što jest: remek-djelo graditeljstva 19. stoljeća i jedna od najprepoznatljivijih povijesnih cesta na Velebitu, ali i prostor koji će novim generacijama posjetitelja ponuditi razlog više za dolazak, duži boravak i interes za
smještaj za obilazak Velebita te
ponude smještaja u okolici Lovinca i Svetog Roka.
Izvori:- Park prirode Velebit – službena objava o prijavi projekta izrade projektno-tehničke dokumentacije za sanaciju najoštećenijih dijelova Majstorske ceste u području Tulovih greda (link)- Park prirode Velebit – službeni pregled povijesti i baštinske vrijednosti Majstorske ceste, uključujući podatke o trasi Sveti Rok – Mali Alan – Obrovac i duljini od oko 41 kilometar (link)- Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske – programi zaštite i očuvanja nepokretnih kulturnih dobara u 2026. godini, referentni okvir za prijavu projekta sanacije (link)- Općina Lovinac – službeni pregled kulturnih dobara na području općine, uključujući Majstorsku cestu kao zaštićeno kulturno dobro (link)- Općina Lovinac – službeni opis turističkog i razvojnog konteksta općine, važan za razumijevanje lokalnog značaja valorizacije baštine i održivog turizma (link)- Zadarska županija – službena objava o preuzimanju dužnosti župana Josipa Bilavera 9. lipnja 2025., kao potvrda aktualne javne funkcije jednog od sudionika sastanka (link)
Kreirano: utorak, 17. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini