Extreme vremenski uvjeti, poput uragana i oluja, sve su češći i intenzivniji u posljednjih nekoliko godina.
Zbog toga je javnost sve više zainteresirana, često rezultirajući dramatičnim snimkama koje se uživo prenose na platformama kao što su YouTube, TikTok i Discord.
Sada je studija provedena na Sveučilištu u Plymouthu prvi put analizirala što bi moglo motivirati ljude da gledaju ove prijenose – ponekad i do 12 sati u kontinuitetu.
Istraživanje se usredotočilo na prijenose uživo tri događaja – Uragana Irma 2017., Uragana Ian 2022. i oluja Dudley, Eunice i Franklin 2022. godine.
Detaljna analiza komentara gledatelja otkrila je da su ljudi u pogođenim područjima koristili prijenose za raspravu o službenim vladinim savjetima o riziku – primjerice, o tome treba li evakuirati.
Drugi su bili privučeni prijenosima jer su imali prethodnu povezanost s pogođenim područjem. Za te ljude, gledanje snimaka uživo – koje je uključivalo i dijeljenje poruka 'nade' da uragan ili oluja prođe bez razaranja – bio je način pokazivanja podrške mjestima i ljudima pogođenim događajem.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Environmental Hazards i provela ga je dr. Simon Dickinson, predavač o geohazardima i rizicima na Sveučilištu u Plymouthu.
Kada se dogode dramatične stvari – bilo da se radi o ekstremnim vremenskim uvjetima ili događajima poput tornada ili erupcija vulkana – ljudi se okupljaju kako bi gledali. Moglo bi se pretpostaviti da je to samo oblik online 'rubber-neckinga', i da su ljudi prirodno privučeni spektakularnim prizorima. Međutim, ovo istraživanje pokazalo je da su motivi za gledanje snimaka ekstremnih vremenskih uvjeta složeniji. Prijenosi uživo pružaju priliku ljudima blizu, daleko i u pogođenim područjima da međusobno komuniciraju u stvarnom vremenu. Snimke postaju pokazatelji koje ljudi koriste za provjeru svojih razumijevanja o važnosti događaja, kako hazardi funkcioniraju i kao online okupljališta za dijeljenje iskustava sličnih događaja. To je fascinantan uvid u ljudsko ponašanje koji dosad nije bio istražen.
Simon Dickinson
Predavač o geohazardima i rizicima
Istraživanje se usredotočilo na devet prijenosa uživo uragana i oluja iz 2017. i 2022. godine, koji su ukupno trajali 65 sati i pratilo ih je više od 1.8 milijuna ljudi.
Tijekom tog vremena ostavljeno je preko 14.300 komentara od 5.000 jedinstvenih računa, što odražava činjenicu da snimke fokusirane na događaje od nacionalne ili globalne važnosti generiraju veći angažman publike nego inače.
Mnogi prijenosi su već postojali kao kanali s web kamerama koje su tijekom uragana ili oluje preusmjerene, poput kamera koje su prenosile uvjete na plažama ili u lukama. U nekim slučajevima, pogođeni ljudi prenosili su snimke uživo sa svojih kućnih sigurnosnih ili zvončkih kamera.
Studija pokazuje da su ljudi zainteresirani za učenje više o znanosti koja stoji iza tih događaja, naglašavajući potrebu za daljnjim istraživanjem kako ljudi koriste nove tehnologije za razumijevanje rizika od hazarda.
Iako znanstvenici postaju sve bolji u komunikaciji rizika, ljudi su mnogo skloniji raspravljati o hazardima u neformalnim i relativno nemoderiranim okruženjima. Trenuci ekstremnih vremenskih uvjeta su važni jer usmjeravaju pozornost ljudi i generiraju rasprave o hazardima, kako funkcioniraju i kako će sve više utjecati na nas u budućnosti. Nove digitalne prakse – poput prijenosa uživo – su stoga važne za razumijevanje jer nisu samo prostori za voajerizam tijekom katastrofa. Umjesto toga, to su prostori za učenje, zajednicu i emocionalnu podršku u svijetu koji se čini sve nestabilnijim. Dr. Simon Dickinson
Izvor: University of Plymouth