Oasis ponovno zajedno u Veneciji: dokumentarac o turneji Live ’25 premijerno prikazan na filmskom festivalu
Liam i Noel Gallagher zajedno su stigli na 83. Venecijanski filmski festival, gdje je 5. rujna 2026. svjetsku premijeru imao dokumentarni film Oasis: Don’t Look Back in Anger. Njihov dolazak na Lido bio je jedan od najzapaženijih glazbenih trenutaka ovogodišnjeg festivala: braća su se pojavila pred fotografima nakon zajedničkog dolaska vodenim taksijem, gotovo godinu dana nakon završetka turneje kojom je Oasis ponovno postao aktivan nakon dugog razdoblja razdvojenosti. Reuters je izvijestio da je Liam na pitanje o dolasku u Veneciju odgovorio riječima “Biblical man, biblical”, dok je Noel kratko rekao “Bellissimo”. Službeni program La Biennale di Venezia film je uvrstio u sekciju Venice Open – Out of Competition, odnosno izvan glavne natjecateljske konkurencije. Premijerna javna projekcija održana je u Sali Grande, a festival na venecijanskom Lidu traje od 2. do 12. rujna.
Dokumentarac u trajanju od 122 minute prati povratničku turneju Oasis Live ’25 i istodobno promatra odnos dvojice braće čiji su sukobi desetljećima bili gotovo jednako poznati kao pjesme benda. Prema službenom sinopsisu festivala, film donosi dosad neobjavljene snimke proba, koncertne prizore i prve zajedničke intervjue Liama i Noela Gallaghera nakon više od 25 godina. Redatelji Dylan Southern i Will Lovelace dobili su pristup probama, pozornici, prostoru iza pozornice i publici, a film su oblikovali kao spoj koncertnog iskustva, obiteljskog portreta i priče o tome kako glazba može povezati publiku različitih generacija. Scenaristički i kreativni okvir projekta potpisuje Steven Knight, autor poznat po seriji Peaky Blinders, dok je produkciju vodio Magna Studios, a projekt predstavlja Sony Music Vision. Venecijanski festival kao glavnog direktora fotografije navodi Harisa Zambarloukosa, a montažu Georgea Cragga i Martinu Zamolo.
Od dolaska na Lido do premijere u Sali Grande
Zajedničko pojavljivanje Gallaghera u Veneciji imalo je snažnu simboliku upravo zato što su godinama rijetko viđani zajedno izvan profesionalnog konteksta. Reutersove fotografije s 5. rujna prikazuju Liama i Noela na službenom fototerminu zajedno s umjetničkim direktorom festivala Albertom Barberom. Braća su pozirala fotografima, ali nisu sudjelovala na konferenciji za novinare na kojoj su o filmu govorili Steven Knight, Dylan Southern i Will Lovelace. Rolling Stone Italia izvijestio je da su redatelji na konferenciji objasnili kako je cijeli projekt zamišljen tako da se događaji pred kamerama razvijaju uz što manje intervencije filmske ekipe. Umjesto klasičnog dokumentarca sastavljenog od retrospektivnih svjedočenja i arhivskih komentara, autori su željeli snimiti proces ponovnog okupljanja dok se on doista odvija.
Ta se odluka posebno vidi u snimkama proba. Southern je u Veneciji rekao da su kamere tijekom približno šest tjedana bile postavljene tako da članovi benda gotovo nisu bili svjesni prisutnosti filmske ekipe. Cilj je, prema njegovu objašnjenju, bio zabilježiti ponašanje braće i ostalih glazbenika bez stalnog podsjetnika da sudjeluju u filmskoj produkciji. Upravo zato neke od najupečatljivijih scena ne počivaju na velikim izjavama nego na kratkim gestama, napetim ulascima u prostoriju, šalama i postupnom popuštanju distance. Reuters navodi da se u filmu vidi kako Liam na prvoj probi ulazi bez velikog pozdravljanja, dok se odnos braće tijekom turneje postupno mijenja.
Film o turneji, ali još više o odnosu dvojice braće
Oasis je osnovan u Manchesteru početkom 1990-ih, a Liamov glas i Noelovo autorstvo pjesama postali su temelj prepoznatljivog zvuka benda koji je obilježio eru britpopa. Albumi Definitely Maybe iz 1994. i (What’s the Story) Morning Glory? iz 1995. pretvorili su grupu u jedan od komercijalno i kulturno najvažnijih britanskih rock-sastava svoga vremena. Ipak, kreativno partnerstvo braće Gallagher godinama je bilo praćeno javnim svađama, prekidima i međusobnim optužbama. Konačni raspad dogodio se u kolovozu 2009., nakon sukoba iza pozornice prije planiranog nastupa na festivalu Rock en Seine u okolici Pariza. Noel je tada objavio da napušta Oasis, a bend je prestao djelovati u dotadašnjem obliku.
Zbog takve povijesti najava ponovnog okupljanja u kolovozu 2024. nije bila samo još jedna koncertna vijest. Bila je to potvrda da su Liam i Noel nakon 15 godina odlučili ponovno raditi zajedno, što je odmah otvorilo pitanje može li se profesionalna suradnja održati kroz višemjesečnu svjetsku turneju. Film se upravo na toj neizvjesnosti gradi kao na jednoj od svojih glavnih dramaturških linija. Steven Knight je na konferenciji za novinare u Veneciji rekao da autori nisu mogli unaprijed znati hoće li se priča završiti uspješno, jer za razliku od igranog filma nisu mogli kontrolirati razvoj odnosa. Prema Reutersu, Knight je naglasio da je od početka želio film o pomirenju, iskupljenju i oprostu, ali da je ishod ovisio o stvarnim ljudima i njihovim odlukama.
Dokumentarac pritom ne pokušava pretvoriti Gallaghere u likove koji iznenada otvoreno analiziraju desetljeća sukoba. Redatelji su objasnili da upravo suprotno – najveći dio promjene vidi se kroz rad, zajedničke nastupe i svakodnevne situacije. Reuters navodi i Noelovu tvrdnju da se djeca dvojice braće prije povratničke turneje nisu ni upoznala, a da su tijekom turneje brzo postala bliska. U završnom dijelu filma Noel Liama opisuje kao ugodno društvo, što je, prema izvještaju agencije, i sam predstavio kao neočekivan razvoj njihova odnosa. Takvi detalji filmu daju obiteljsku dimenziju koja nadilazi pitanje može li se jedan slavni bend ponovno okupiti.
Oasis Live ’25: 41 koncert na pet kontinenata
Službena arhiva benda pokazuje razmjere turneje koju film dokumentira. Oasis Live ’25 započeo je 4. srpnja 2025. u Cardiffu, a završio 23. studenoga 2025. u São Paulu. U međuvremenu je bend odradio 41 koncert kroz Europu, Sjevernu Ameriku, Aziju, Australiju i Južnu Ameriku. Na rasporedu su bili stadioni i veliki otvoreni prostori u Manchesteru, Londonu, Edinburghu, Dublinu, Torontu, Chicagu, području New Yorka, Los Angelesu, Mexico Cityju, Seulu, Tokiju, Melbourneu, Sydneyju, Buenos Airesu, Santiagu i São Paulu. Velik dio datuma bio je rasprodan, a dodatni koncerti dodavani su zbog potražnje.
Povratak je počeo u Cardiffu, ali snažno emocionalno središte britanskog dijela turneje bili su nastupi u Manchesteru, gradu u kojem je Oasis nastao. Film ipak ne ostaje vezan samo uz britansku nostalgiju. Prema autorima, jedna od glavnih namjera bila je pokazati kako su pjesme nastale prije više od tri desetljeća dobile novu publiku među ljudima koji nisu bili rođeni kada su prvi albumi objavljeni. Knight je u Veneciji objasnio da ga je iznenadila činjenica koliko je interes za turneju dolazio i od mlađih generacija. Redatelji zato u filmu uz braću i bend prate publiku na različitim kontinentima, nastojeći odgovoriti na pitanje zašto pjesme poput Live Forever, Wonderwall i Don’t Look Back in Anger i dalje imaju snažan kolektivni učinak.
Rolling Stone Italia prenio je da je produkcija koncertne dijelove snimala na 12 nastupa na tri kontinenta, pri čemu su autori svjesno izbjegavali standardni vizualni jezik koncertnih filmova. Umjesto da svaku pjesmu pokrivaju unaprijed predvidljivim kamerama i kadrovima pozornice, u različitim su gradovima angažirali snimatelje iz igranog filma i dopuštali im da prate ono što im se u publici ili na pozornici učini emocionalno najzanimljivijim. Među angažiranim direktorima fotografije bili su i Lol Crawley te James Laxton, dok je Haris Zambarloukos imao središnju fotografsku ulogu na projektu. Takav pristup trebao je stvoriti dojam da gledatelj nije samo promatrač koncerta nego dio mase koja reagira na isti trenutak.
Prvi zajednički intervju nakon više od četvrt stoljeća
Jedan od ključnih elemenata filma jest zajednički razgovor Liama i Noela. Službeni sinopsis La Biennale govori o njihovim prvim zajedničkim intervjuima nakon više od 25 godina, dok su neki promotivni materijali formulaciju navodili kao više od 20 godina. U filmu se taj razgovor pojavljuje tek pri kraju, što je, prema Dylanu Southernu, bila namjerna pripovjedna odluka. Pojedinačni razgovori s braćom snimljeni su prije početka proba kako bi svaki od njih zasebno govorio o napetosti, očekivanjima i mogućnosti da se povratak raspadne. Tek nakon što je turneja uznapredovala i odnos se promijenio, autori su ih smjestili zajedno pred kameru.
Takva struktura omogućuje da zajednički intervju funkcionira kao rezultat procesa, a ne kao unaprijed zadana potvrda pomirenja. Southern je u Veneciji objasnio da bi, da su gledatelji braću vidjeli zajedno već na početku, film izgubio dio prirodne napetosti. Knight je dodao da se u kasnijem razgovoru odmah vidi kako se braća ponovno mogu šaliti jedan s drugim. Film se stoga ne bavi samo činjenicom da su ponovno nastupili, nego i promjenom tona između njih – od opreza na probama do opuštenije komunikacije nakon mjeseci zajedničkog rada.
Naslov Don’t Look Back in Anger, preuzet iz jedne od najpoznatijih pjesama Oasisa, u tom kontekstu dobiva dodatno značenje. Autori su na konferenciji za novinare naglasili da nisu željeli ponovno suditi o svim detaljima prekida iz 2009. niti rekonstruirati svaku staru svađu. Fokus je na sadašnjosti, na tome što se dogodilo kada su se dvojica ljudi s vrlo javnom poviješću sukoba ponovno našla u istoj prostoriji, na istoj pozornici i pred milijunima obožavatelja. Knight je cijeli projekt opisao kao priču o pronalaženju zajedničkog tla u razdoblju obilježenom društvenim podjelama i agresivnom javnom komunikacijom.
Publika kao treći glavni lik dokumentarca
Prema redateljima, film je tijekom snimanja postupno prerastao iz priče o bendu u priču o odnosu benda i publike. Southern je Reutersu rekao da su, nakon prelaska s proba na stadione, reakcije publike postale sastavni dio priče o pomirenju braće. Autori nisu željeli razgovarati samo s najpredanijim fanovima koji znaju svaki detalj povijesti Oasisa, nego s ljudima koji uz određene pjesme vežu konkretna životna iskustva. Time dokumentarac pokušava objasniti zašto povratak jednog sastava iz 1990-ih može funkcionirati kao globalni kulturni događaj desetljećima poslije njegova komercijalnog vrhunca.
Ta odluka ujedno objašnjava zašto je dokumentarac predstavljen na velikom filmskom festivalu, a ne samo kao glazbeni zapis turneje. Službeni opis La Biennale film definira dijelom kao visceralni koncertni film, dijelom kao studiju složenog bratskog odnosa, a dijelom kao slavljenje zajedničkog iskustva glazbe. Redateljski pristup usmjeren na publiku, lica u masi i reakcije braće na pozornici pokušava povezati sva tri sloja. Venecijanska premijera tako je filmu dala kontekst u kojem se može promatrati i kao dokument o popularnoj kulturi, obitelji i načinu na koji masovna glazbena iskustva stvaraju osjećaj pripadnosti.
Nakon Venecije slijede kina i streaming
Prema Sony Music Visionu i Disneyjevim regionalnim najavama, dokumentarac nakon svjetske premijere ulazi u kinodistribuciju tijekom tjedna koji slijedi, pri čemu se datumi razlikuju ovisno o tržištu. U dijelu zemalja najavljena su prikazivanja od 9. rujna, dok Sony Music za međunarodno izdanje navodi odabrane IMAX i kino projekcije od 11. rujna 2026. Nakon ograničenog kino-prikazivanja film bi tijekom godine trebao biti dostupan na Disney+ izvan Sjedinjenih Država, dok su za američko tržište najavljeni Hulu i Disney+. Raspored pojedinačnih zemalja ovisi o lokalnom distributeru, pa datum dostupnosti nije jednak na svim tržištima.
Za Oasis film stiže u trenutku kada se povratak iz 2025. već pretvorio iz kratkotrajnog reunion-projekta u novo poglavlje povijesti benda. Službeni izvori zasad potvrđuju ono što je već završeno – turneju Live ’25 i dokumentarac – dok se budući koncertni planovi i dalje pojavljuju u medijskim nagađanjima i izjavama članova benda. Ono što je u Veneciji potvrđeno jest da priča o povratku više nije samo predmet koncertnih snimaka i arhivskih kompilacija: dobila je cjelovečernji filmski zapis koji su autori oblikovali kao dokument jednog odnosa u promjeni. Nakon 16 godina bez zajedničkog nastupanja, Liam i Noel Gallagher ponovno su zajedno došli pred svjetsku publiku – ovaj put ne samo na stadionu, nego i na velikom platnu.
Izvori:
- La Biennale di Venezia – službena stranica filma, podaci o programu, trajanju, autorima i sinopsisu (link)
- La Biennale di Venezia – službeni podaci o 83. Venecijanskom filmskom festivalu i datumima održavanja (link)
- Reuters / KSL.com – izvještaj o dolasku Liama i Noela Gallaghera u Veneciju te izjavama autora filma (link)
- Sony Music – službena najava svjetske premijere i međunarodne distribucije dokumentarca (link)
- Oasis – službeni popis koncerata turneje Oasis Live ’25 (link)
- Rolling Stone Italia – izvještaj s konferencije za novinare u Veneciji o procesu snimanja, intervjuima i filmskom pristupu (link)
- Associated Press – izvještaj o premijeri dokumentarca i povijesti ponovnog okupljanja benda (link)