Preminuo Stjepan Jimmy Stanić, legenda hrvatske glazbene scene
Stjepan Jimmy Stanić, jedan od najdugovječnijih i najprepoznatljivijih hrvatskih glazbenika, preminuo je 30. kolovoza 2026. u Zagrebu u dobi od 97 godina, odnosno u 98. godini života. Vijest o njegovoj smrti objavila je Hrvatska radiotelevizija, navodeći da je gotovo do posljednjeg trenutka radio ono što je obilježilo njegov život – nastupao pred publikom. Pjevač, gitarist i kontrabasist ostavio je iza sebe karijeru dugu više od sedam desetljeća, tijekom koje se kretao između jazza, swinga, zabavne glazbe, zagrebačkih šlagera, međunarodnih standarda i humorističnih pjesama. Njegova dugovječnost na sceni bila je rijetka i u širim europskim okvirima: glazbeno je stasao neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, a nastupao je još duboko u 21. stoljeću. Odlaskom Jimmyja Stanića hrvatska popularna glazba izgubila je izvođača koji je pripadao generaciji njezinih pionira, ali je istodobno ostao prepoznatljiv i publici rođenoj desetljećima nakon njegovih prvih snimaka.
Prema podacima koje su tijekom godina objavljivali hrvatski mediji i diskografski izvori, Stanić je snimio više od 200 pjesama. Među naslovima koji su ostali najčvršće vezani uz njegovo ime nalaze se „Prolazi sve“, „Kauboj Jimmy“, „Jutro će promijeniti sve“, „Kukavica“, „Moja kobila Suzi“ i „Dimnjačar“. Njegov repertoar nije se mogao svesti na jedan žanr: uz domaće šlagere i pjesme obilježene zagrebačkim idiomom izvodio je jazz i pop standarde, a njegov duboki bariton i sklonost improvizaciji davali su tim izvedbama osobni pečat. U njegovu nastupu glazba je gotovo redovito bila povezana s humorom, dosjetkom i razgovorom s publikom, zbog čega je desetljećima funkcionirao i kao klasični zabavljač u tradiciji klupskih i kabaretskih izvođača. Upravo je ta kombinacija glazbene vještine i neposredne komunikacije s publikom bila jedan od razloga zbog kojih se zadržao na sceni mnogo dulje od većine svojih suvremenika.
Od zagrebačkih početaka do profesionalne pozornice
Stjepan Stanić rođen je 29. siječnja 1929. u Zagrebu. Arhivska biografija Diskografske nagrade Porin navodi da je već kao dvadesetogodišnjak, na prijelazu iz četrdesetih u pedesete godine, nastupao kao gitarist, pjevač i kontrabasist izrazito sklon jazzu. U profesionalnu glazbu ušao je u vremenu kada se poslijeratna zabavna scena na području tadašnje Jugoslavije tek oblikovala, a radio, plesni orkestri, hoteli i noćni klubovi bili su ključna mjesta na kojima su se stvarali novi izvođači. U kasnijim biografskim zapisima navodi se da je profesionalni put započeo početkom pedesetih, nastupajući kao instrumentalist i pjevač, nakon čega su slijedili angažmani u klubovima i hotelima u zemlji i zapadnoj Europi. To iskustvo snažno je odredilo njegov stil: umjesto isključivog oslanjanja na festivalsku i diskografsku karijeru, Stanić je godinama gradio repertoar kroz izravni kontakt s publikom.
Njegova rana glazbena formacija bila je mnogo šira od slike pjevača zabavnih pjesama po kojoj ga je dio publike kasnije najviše poznavao. Porinova biografija naglašava njegovu instrumentalističku kvalitetu, osobito na kontrabasu, te činjenicu da je u mladosti bio duboko povezan s jazzom. Upravo je kontrabas doveo do jedne od najpoznatijih epizoda iz njegove karijere. Kada je američki trubač Dizzy Gillespie 1956. gostovao u Zagrebu, njegov kontrabasist Nelson Boyd nije na vrijeme stigao iz Rima. Prema arhivskoj biografiji Porina i kasnijem HRT-ovu prikazu Stanićeve karijere, mladi Jimmy u posljednji je trenutak uskočio kao zamjena i odsvirao koncert s Gillespiejevim sastavom. Ta se epizoda desetljećima prepričavala kao jedna od potvrda njegove glazbene sigurnosti i sposobnosti snalaženja na pozornici.
„Kauboj Jimmy“ i nadimak koji je postojao prije pjesme
Široj publici Stanić je postao prepoznatljiv sredinom pedesetih, a važnu ulogu u tome imala je pjesma „Kauboj Jimmy“. HRT i arhiv Porina ističu detalj koji je s vremenom postao dio njegove biografije: nadimak Jimmy nije dobio po pjesmi, nego je pjesmu dobio zato što ga se već tako zvalo. Kao član Vokalnog ansambla Nikice Kalogjere dobio je priliku snimiti broj koji se savršeno uklopio u njegovo već postojeće scensko ime. Croatia Records u prikazu njegove diskografske ostavštine navodi singl „Kauboj Jimmy / Ljetni ritam“ iz 1954. kao njegovu prvu snimljenu ploču. Ta je pjesma ostala jedan od njegovih zaštitnih znakova, ali i primjer načina na koji su se u tadašnjoj popularnoj kulturi lokalna scena i međunarodni glazbeni trendovi preplitali kroz prepjeve, prilagodbe i nove aranžmane.
Stanić se, međutim, nije vezao samo uz jedan hit ni uz jednu vrstu repertoara. Porinova biografija navodi da je još u ranoj fazi snimao zahtjevnije standarde poput „Volim Pariz“ i „Flamingo“, dok su mu kasniji desetljeći donijeli evergreene kao što su „Zamagljen prozor“, „Prolazi sve“ i „Jutro će promijeniti sve“. Paralelno s ozbiljnijim, sentimentalnim i jazzerskim materijalom razvijao je humorističnu stranu repertoara, u pjesmama poput „Bio sam konjušar cara“, „Moja kobila Suzi“ i „Dimnjačar“. Ta dvostrukost – sposobnost da uvjerljivo otpjeva međunarodni standard, a zatim potpuno promijeni ton i publiku nasmije šaljivom pjesmom – postala je njegov zaštitni znak. U vremenu u kojem su se glazbeni trendovi ubrzano mijenjali, Stanić je opstajao upravo zato što njegov identitet nije počivao samo na aktualnom žanru nego na osobnosti izvođača.
Jazz, swing, šlageri i zagrebački urbani identitet
Za Stanićevu glazbenu ostavštinu posebno je važna veza sa Zagrebom. Nije riječ samo o činjenici da je u gradu rođen i da je ondje proveo velik dio života, nego o načinu na koji su lokalni govor, humor i gradska kulturna memorija postali sastavni dio njegova javnog identiteta. U njegovu repertoaru nalazile su se pjesme povezane sa starim zagrebačkim šlagerom, kabaretskim duhom i srednjoeuropskom tradicijom zabavne glazbe. Porinova biografija upravo taj sloj njegova opusa opisuje kroz povratak „agramerskom“ i starozagrebačkom ozračju, posebno u izvedbama pjesama koje su prizivale urbanu kulturu prve polovice 20. stoljeća. Stanić pritom nije djelovao kao muzejski čuvar nekog nestalog stila, nego kao izvođač koji ga je iznova prilagođavao svojoj publici.
Istodobno je cijeli život zadržao snažnu vezu s jazzom. Izvodio je standarde koje su proslavili izvođači poput Franka Sinatre, Dina Martina, Nata Kinga Colea i Tonyja Bennetta, a njegov repertoar uključivao je i skladbe poput „The Girl from Ipanema“, „Strangers in the Night“ i „That's Amore“. Diskografski katalog pokazuje da se tim pjesmama vraćao i u dubokoj starosti, što potvrđuje da jazz i swing za njega nisu bili samo mladenačka etapa. Na koncertnom albumu „Prolazi sve... Live @ Zagreb“, objavljenom 2022., takvi međunarodni standardi stoje uz njegove domaće evergreene. Upravo taj spoj pomaže objasniti zašto je Stanić istodobno pripadao povijesti hrvatske zabavne glazbe i širem krugu izvođača koji su desetljećima njegovali tradiciju klasičnog croonera.
„Prolazi sve“ i pjesme koje su nadživjele vrijeme nastanka
Među pjesmama koje su najdulje ostale povezane sa Stanićevim imenom posebno mjesto zauzima „Prolazi sve“. HRT je u profilu objavljenom početkom 2026. naveo da je pjesma bila povezana sa Zagrebačkim festivalom 1965., dok je „Jutro će promijeniti sve“ izveo na Opatijskom festivalu 1968. Obje su skladbe tijekom desetljeća postale dio njegova standardnog repertoara, a naslov „Prolazi sve“ s vremenom je dobio gotovo autobiografsku težinu. Stanić ga je koristio i za veliki koncertni projekt sa Zagrebačkom filharmonijom, čime je pjesma iz festivalskog razdoblja šezdesetih dobila novi život više od pola stoljeća kasnije. Takav povratak starijim pjesmama nije bio rijedak u njegovoj karijeri: on ih je često izvodio u novim aranžmanima, pred publikom koja nije nužno pamtila vrijeme njihova prvog objavljivanja.
Croatia Records navodi da je koncert sa Zagrebačkom filharmonijom održan u travnju 2021. u Kongresnoj dvorani Zagrebačkog velesajma, tada korištenoj kao zamjenski prostor dok se Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog obnavljala nakon zagrebačkog potresa. Snimka je 2022. objavljena kao CD i Blu-ray izdanje „Prolazi sve... Live @ Zagreb“, uz dirigenta i aranžera Josipa Cvitanovića. Na programu su bili „Moja kobila Suzy“, „Jutro će promijeniti sve“, „Mimi“ i „Mama Inez“, kao i međunarodni standardi. Sa suprugom Barbarom Stanić izveo je duete „Dimnjačar“, „Smoky“, „Noćas“ i „Kukavica“. Album je poslije bio nominiran za Porin u kategoriji najboljeg koncertnog albuma, čime je Stanićeva aktivna diskografska prisutnost nastavljena i u njegovim devedesetima.
Porin za životno djelo i priznanje kolega
Godine 2013. Stjepan Jimmy Stanić dobio je Porin za životno djelo. Službeni arhiv nagrade navodi ga među dobitnicima te godine, uz Rajka Dujmića, Veljka Despota i druge istaknute glazbene profesionalce. U tekstu objavljenom povodom priznanja glazbeni urednik i diskograf Siniša Škarica opisao je Stanića kao glazbenika koji je još od mladosti spajao vrhunski instrumentalizam, baritonski glas, jazzerski senzibilitet, evergreene i humor. Nagrada je stigla nakon više od šest desetljeća profesionalnog rada, u trenutku kada je Stanić već bio jedna od posljednjih aktivnih poveznica s generacijom koja je hrvatsku popularnu glazbu oblikovala prije televizijskog doba masovne zabave. Ni tada, međutim, nije tretirao priznanje kao završetak karijere.
U razgovoru za Večernji list povodom Porina 2013. Stanić je u svom tipičnom humorističnom stilu nagradu usporedio s kavom na kraju ručka, aludirajući na mogućnost da priznanje za životno djelo zvuči kao znak da je vrijeme za odlazak. Sljedećih trinaest godina pokazalo je suprotno: nastavio je nastupati, snimati i pojavljivati se pred publikom. Uz Porin, mediji su nakon njegove smrti podsjetili i na priznanje Hrvatske diskografske udruge „Nova ploča“ za izniman doprinos diskografiji i glazbenoj kulturi. Njegova dugotrajna aktivnost učinila je takva priznanja manje oproštajnima, a više potvrdom rada koji je i dalje trajao.
Nastupao gotovo do kraja života
Jedna od najupečatljivijih činjenica o Stanićevoj karijeri bila je njegova iznimna scenska dugovječnost. HRT je u objavi o smrti naglasio da je nastupao gotovo do posljednjeg trenutka života, dok Jutarnji list navodi da je posljednji veliki samostalni koncert održao 14. siječnja 2026. u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, uz prateći sastav The Boys. Samo nekoliko dana poslije, 29. siječnja, navršio je 97 godina. HRT je početkom godine u posebnom profilu također podsjetio na njegove ključne glazbene epizode, od susreta s jazzom pedesetih do pjesama koje su obilježile šezdesete i kasnija desetljeća. Činjenica da je u godini smrti i dalje imao vlastite koncerte pokazuje da izraz „dugovječna karijera“ u njegovu slučaju nije bio tek retrospektivna etiketa.
Takva aktivnost bila je dio njegova javnog identiteta. Stanić je kroz desetljeća promatrao nekoliko potpunih promjena glazbene industrije: od šelaka i ploča na 78 okretaja, preko singlova i LP-ja, radijskih festivala i televizije, do CD-a, digitalnih platformi i streaminga. Njegove snimke danas postoje u digitalnim katalozima, dok su istodobno najraniji dijelovi karijere nastali u vremenu kada je gramofonska ploča bila glavni nosač popularne glazbe. Malo je izvođača na europskim nacionalnim scenama čiji profesionalni put tako izravno povezuje gotovo cijelu povijest poslijeratne diskografije. Stanić je taj vremenski raspon prolazio bez radikalnog odbacivanja vlastitog starog repertoara, ali i bez potpunog povlačenja u nostalgiju.
Ostavština glazbenika koji se nije mogao svesti na jednu etiketu
Smrt Stjepana Jimmyja Stanića zatvara jedno od najduljih poglavlja hrvatske popularne glazbe. Njegovu važnost nije moguće mjeriti samo brojem snimljenih pjesama ili poznatih naslova, jer je velik dio njegova utjecaja proizlazio iz načina izvođenja. Bio je jazz instrumentalist, crooner, pjevač šlagera, interpretator svjetskih standarda, humorist i scenski pripovjedač. Mogao je nastupiti uz mali klupski sastav, veliki orkestar ili filharmoniju, a da pritom zadrži isti prepoznatljiv karakter. Ta prilagodljivost pomogla mu je preživjeti smjene glazbenih moda od pedesetih godina 20. stoljeća do digitalnog doba.
Za Zagreb je imao dodatno značenje kao izvođač koji je u pjesmama, govoru i humoru nosio elemente starije urbane kulture grada, ali je njegov rad istodobno nadilazio lokalni okvir. Jazzersko iskustvo, europski klupski angažmani, repertoar međunarodnih standarda i suradnje s orkestrima smještaju ga u širu tradiciju srednjoeuropskih zabavljača i pjevača koji su gradili karijeru između jazza i popularne glazbe. Njegova biografija ujedno podsjeća na razdoblje u kojem granice među tim žanrovima nisu bile tako čvrste kao danas. Stanić ih tijekom cijeloga života nije ni pokušavao strogo razdvojiti.
Iza njega ostaju snimke koje dokumentiraju više od sedam desetljeća glazbenog rada, od „Kauboja Jimmyja“ do albuma „91+“ i koncertnog projekta sa Zagrebačkom filharmonijom. Ostaju i pjesme koje su se prenosile između generacija, među njima „Prolazi sve“, „Jutro će promijeniti sve“, „Moja kobila Suzi“, „Kukavica“ i „Dimnjačar“. Porin za životno djelo iz 2013. formalno je potvrdio status koji je već imao među kolegama i publikom, ali njegova je karijera potrajala još godinama nakon tog priznanja. Kada je 30. kolovoza 2026. objavljena vijest o njegovoj smrti, završio je život glazbenika koji je gotovo do posljednjih mjeseci ostao na pozornici. U povijesti hrvatske glazbe ostat će kao jedan od rijetkih izvođača koji su uspijevali istodobno čuvati tradiciju, mijenjati se s vremenom i pritom ostati potpuno prepoznatljivi.
Izvori:
- Hrvatska radiotelevizija – vijest o smrti Stjepana Jimmyja Stanića, datum objave i pregled ključnih činjenica o karijeri (link)
- HRT / Glas Hrvatske – profil povodom 97. rođendana, podaci o epizodi s Dizzyjem Gillespiejem i festivalskim pjesmama (link)
- Diskografska nagrada Porin – arhivska biografija Stjepana Jimmyja Stanića i podaci o njegovu razvoju, repertoaru i Porinu za životno djelo (link)
- Croatia Records – podaci o koncertnom albumu „Prolazi sve... Live @ Zagreb“, suradnji sa Zagrebačkom filharmonijom i kasnoj diskografskoj aktivnosti (link)
- Croatia Records – predstavljanje CD-a i Blu-raya „Prolazi sve“ te podatak o singlu „Kauboj Jimmy / Ljetni ritam“ iz 1954. (link)
- Večernji list – biografski pregled s podatkom o više od 200 snimljenih pjesama i dugotrajnoj profesionalnoj karijeri (link)
- Jutarnji list – izvještaj o smrti i podatak o posljednjem velikom samostalnom koncertu 14. siječnja 2026. u Zagrebu (link)