Princeova ostavština odbacila sumnje o AI-ju na albumu Timeless i pojasnila što je promijenjeno u pjesmi „Calabama”
Princeova ostavština reagirala je na raspravu koja se posljednjih dana proširila među dijelom njegovih obožavatelja nakon izlaska posthumnog albuma Timeless. U središtu pitanja našla se pjesma „Calabama”, snimljena 2003., za koju se nakon objave albuma doznalo da sadrži puhačke dionice snimljene nakon Princeove smrti. NPG Records i Princeov menadžerski tim poručili su da u obradi te pjesme nije korištena umjetna inteligencija te da, prema njihovoj izjavi, AI nije korišten ni na jednoj Princeovoj glazbenoj snimci. Istodobno su potvrdili da je „Calabama” jedina pjesma na albumu na kojoj su nakon Princeove smrti dodane nove instrumentalne dionice. Naglasili su i da su svi dijelovi koje je Prince izvorno snimio ostali netaknuti.
Rasprava je otvorila šire pitanje koje prati gotovo svako novo izdanje iz velikog arhiva preminulog izvođača: gdje završava restauracija i tehnička priprema povijesnog materijala, a gdje počinje naknadno kreativno interveniranje u djelo autora koji više ne može odobriti izmjene. U slučaju Princea to je posebno osjetljivo jer je bio poznat kao iznimno samostalan autor, producent, aranžer i multiinstrumentalist koji je detaljno nadzirao vlastiti rad. Zbog toga je svaka promjena na snimkama iz njegova arhiva pod povećalom dijela publike, a mogućnost korištenja generativne umjetne inteligencije dodatno je pojačala nepovjerenje. Ostavština sada pokušava razdvojiti dvije stvari: potvrđenu naknadnu snimku pravih glazbenika i tvrdnje da je za stvaranje ili mijenjanje Princeova materijala korišten AI.
Što se dogodilo s pjesmom „Calabama”
Prema objašnjenju koje su prenijeli NME, Stereogum i drugi glazbeni mediji, u arhiviranoj višekanalnoj snimci pjesme „Calabama” na prijelazu se nalazi sintetizatorska dionica, dok se na vokalnoj snimci može čuti Prince kako dva puta traži „horns”, odnosno puhače. Princeov tim navodi da je upravo zbog toga za dovršetak tog dijela okupljena skupina glazbenika koji su tijekom karijere surađivali s njim. Na objavljenoj verziji albuma dodani su trombon, saksofon i truba, a dionice su snimili Greg Boyer, Adrian Crutchfield i Lynn Grissett. Ostavština tvrdi da je takav postupak bio u skladu s Princeovim načinom aranžiranja i produkcije te da su puhači izveli liniju koja je trebala zamijeniti privremenu sintetizatorsku dionicu.
Ključna poruka menadžerskog tima jest da originalni Princeovi snimljeni dijelovi nisu brisani ni zamijenjeni. Prema njihovoj izjavi, naknadno su dodani samo puhački instrumenti, dok je izvorni materijal ostao sačuvan. U studijskoj produkciji takav se postupak uobičajeno opisuje kao overdub, odnosno naknadno snimanje nove dionice preko postojeće višekanalne snimke. Sam overdub nije povezan s generativnom umjetnom inteligencijom: riječ je o klasičnoj tehnici snimanja koja se u glazbenoj industriji koristi desetljećima. Kontroverza u ovom slučaju ne proizlazi iz same tehnologije overduba, nego iz činjenice da je nova instrumentalna izvedba nastala nakon smrti autora.
Dodatnu sumnju izazvala je kronologija nastanka tih dionica. Minnesota Star Tribune izvijestio je da je trombonist Greg Boyer javno naveo kako je svoj dio za „Calabamu” snimio tijekom 2026., dakle više od dva desetljeća nakon izvorne sesije iz 2003. i deset godina nakon Princeove smrti. To je bilo važno zato što je dio publike album razumio kao zbirku arhivskih snimki predstavljenih bez naknadnog kreativnog dopisivanja. Nakon Boyerove objave, Charles F. Spicer Jr., jedan od ljudi uključenih u upravljanje Princeovom ostavštinom i produkciju kompilacije, ispravio je raniju izjavu prema kojoj na pjesmi ništa nije bilo dodano ili uređivano. Kako su izvijestili Star Tribune i Stereogum, Spicer je priznao da ta ranija tvrdnja nije bila točna i preuzeo odgovornost za nju.
Upravo je ta promjena u komunikaciji bila jedan od glavnih razloga zbog kojih je rasprava eskalirala. Pitanje više nije bilo samo čuje li publika drukčiju verziju pjesme nego i jesu li informacije o načinu nastanka izdanja bile dovoljno jasne od početka. Ostavština je u novom priopćenju zato posebno naglasila da su Boyer, Crutchfield i Grissett navedeni u službenim kreditima albuma te da su svi imali bliske profesionalne veze s Princeom. Tim također tvrdi da je „Calabama” jedina snimka na Timelessu s posthumnim overdubovima. Za ostalih devet pjesama, prema istom objašnjenju, nakon Princeove smrti nisu snimane nove instrumentalne ili vokalne dionice.
Ostavština izričito odbacuje tvrdnje o umjetnoj inteligenciji
Najizravniji dio reakcije odnosi se na glasine o AI-ju. NPG Records i Princeov menadžerski tim poručili su da umjetna inteligencija nije korištena u Princeovoj glazbi te su to naveli kao nedvosmislen odgovor na sumnje koje su se pojavile među fanovima. U dostupnim izvještajima nema potvrđenih dokaza da su na Timelessu korišteni generativni modeli za stvaranje njegova glasa, instrumenata ili novih izvedbi. Ono što je potvrđeno jest naknadna izvedba stvarnih glazbenika na „Calabami”, što je tehnički i autorski drukčija vrsta intervencije od generiranja novog sadržaja umjetnom inteligencijom.
Ta razlika važna je i za način na koji publika procjenjuje autentičnost posthumnih izdanja. Generativni AI mogao bi, primjerice, stvoriti zvuk koji imitira glas ili stil preminulog izvođača bez izvorne izvedbe, dok je u slučaju opisanom za „Calabamu” riječ o novim puhačkim dionicama koje su odsvirali ljudi koji su surađivali s Princeom. Ipak, činjenica da nisu korišteni sintetički glas ili AI-generirani instrumenti ne uklanja pitanje treba li nedovršenu arhivsku snimku naknadno dovršavati. Upravo oko toga ostavština i dio fanova očito imaju različite kriterije.
U priopćenju je menadžerski tim priznao da se dio publike može protiviti dovršavanju nedovršenih dijelova pjesama čak i kada u tome sudjeluju Princeovi nekadašnji suradnici. Istodobno su poručili da drugi slušatelji takav pristup podržavaju. Njihov je stav da golema količina materijala u Princeovu arhivu uključuje snimke u različitim fazama dovršenosti te da činjenica što neki zapis nije bio finaliziran za života autora sama po sebi ne bi trebala značiti da nikada ne smije biti objavljen. Najavili su i da će ubuduće pokušati pružiti više detalja o podrijetlu i načinu pripreme arhivskih izdanja.
Timeless obuhvaća gotovo četiri desetljeća Princeova rada
Album Timeless objavljen je 28. kolovoza 2026. u suradnji Princeove ostavštine i Legacy Recordingsa. Prema službenom priopćenju Sony Musica, riječ je o kolekciji deset rijetkih i prethodno neobjavljenih snimki nastalih između 1977. i 2016. Izdanje je zamišljeno kao kronološki presjek različitih faza Princeove karijere, od najranijih studijskih pokušaja u Minneapolisu do jedne od posljednjih zabilježenih koncertnih izvedbi. Sony Music navodi da je to prvo Princeovo posthumno izdanje osmišljeno tako da u jednoj kompilaciji obuhvati sve glavne ere njegova rada.
Kolekcija počinje pjesmom „I Am You”, snimljenom 1977. u studiju Sound 80 u Minneapolisu, a nastavlja se pjesmama „Tick Tick Bang” iz 1981., „Heaven” iz 1985., „I Wonder” iz 1989., „With This Tear” iz 1991., „Stone” iz 1995., „Calabama” iz 2003., „The Guilty Ones” iz 2007. i „Bestest Friend” iz 2012. Album završava koncertnom verzijom pjesme „How Come You Don’t Call Me Anymore?”, snimljenom 4. ožujka 2016. u Oracle Areni u Oaklandu. Prince je preminuo 21. travnja iste godine, pa završna snimka nosi dodatnu težinu kao dokument njegova posljednjeg razdoblja javnih nastupa.
Sony Music navodi da je album miksao i masterirao Chris James, inženjer i producent koji je ranije radio s Princeom na projektima poput HITnRUN Phase Two, Art Official Age i Plectrumelectrum. James je ujedno sudjelovao u originalnoj sesiji za „Bestest Friend” u Paisley Parku 2012. Kao producenti kompilacije navedeni su L. Londell McMillan, Charles F. Spicer Jr. i Chris James. Album je objavljen digitalno, na CD-u i vinilu, uključujući standardno crno izdanje i ograničenu verziju na ljubičastom vinilu.
Prije izlaska cijelog albuma publika je već dobila nekoliko pjesama iz kolekcije. „With This Tear” objavljena je u travnju 2026., u godini desete obljetnice Princeove smrti, a „Stone” je predstavljena u lipnju uz službenu najavu Timelessa. Na dan izlaska albuma objavljena je i „The Guilty Ones”, snimka iz 2007. koju je, prema Sony Musicu, Prince producirao, aranžirao, skladao i izveo, uz suradnike na pratećim vokalima, basu i bubnjevima. Takva kronološka struktura trebala bi pokazati razvoj njegova zvuka kroz desetljeća, ali je upravo status pojedinih arhivskih verzija postao središnja tema razgovora nakon izlaska.
Zašto su fanovi posebno osjetljivi na promjene arhivskog materijala
Princeov arhiv godinama je jedan od najpoznatijih primjera goleme količine neobjavljene glazbe koju je veliki izvođač ostavio iza sebe. Rolling Stone je u razgovoru s L. Londellom McMillanom podsjetio na Princeovu izjavu iz 2014. u kojoj je govorio da postoji više trezora i da mnoge pjesme nikada nisu bile dostupne javnosti. Nakon njegove smrti 2016. uslijedili su dugotrajni pravni i upravljački procesi oko ostavštine, a vlasništvo nad pojedinim pravima i interesima na kraju je podijeljeno između Prince Legacy LLC-a i glazbene kompanije Primary Wave. Upravljanje katalogom zato nije pitanje jedne osobe, nego više vlasnika, upravitelja i poslovnih partnera.
U godinama nakon Princeove smrti objavljena su različita arhivska i proširena izdanja, uključujući kolekciju Originals, album Welcome 2 America te deluxe izdanja pojedinih klasičnih albuma. Dio publike pritom želi što više materijala iz trezora, dok drugi inzistiraju na tome da se povijesne snimke predstavljaju u stanju što bližem onome u kojem ih je Prince ostavio. Timeless je dodatno pojačao tu raspravu zato što na jednom mjestu okuplja materijal iz pet desetljeća, što povećava razlike u izvorima, formatima, stupnju dovršenosti i produkcijskom kontekstu pojedinih snimki.
Slučaj „Calabame” pokazuje koliko je transparentnost važna kada se objavljuje posthumni materijal. Da je od početka bilo jasno istaknuto da su puhači snimljeni 2026., rasprava bi se vjerojatno više usredotočila na umjetničku opravdanost takve odluke, a manje na pitanje je li publika dobila potpunu informaciju. Spicerova naknadna korekcija pokazala je da su i unutar tima postojale nedosljednosti u javnom objašnjavanju procesa. Ostavština sada pokušava ispraviti taj dojam obećanjem detaljnijih podataka o budućim izdanjima.
Granica između čuvanja arhiva i dovršavanja djela
U praktičnom smislu, arhivska glazbena izdanja gotovo uvijek zahtijevaju određenu razinu tehničke obrade. Stare vrpce treba prenijeti u suvremene formate, restaurirati, miksati i masterirati kako bi bile prikladne za današnje fizičke i streaming platforme. Ti procesi mogu biti vrlo invazivni na tehničkoj razini, ali ne moraju nužno dodavati novu glazbenu ideju. Snimanje novih instrumenata nakon smrti autora, međutim, prelazi iz čiste restauracije u područje posthumne produkcijske odluke, čak i kada se temelji na tragovima koji postoje u originalnoj sesiji.
Princeova ostavština tvrdi da je upravo takav trag postojao u „Calabami”: Prince u samoj izvedbi traži puhače, dok je u arhiviranoj verziji njihov prostor ispunjen sintetizatorom. Na temelju toga tim smatra da naknadno dodavanje puhača slijedi njegovu kreativnu namjeru. Kritičari takvog pristupa mogu, s druge strane, istaknuti da nije poznato kako bi Prince na kraju izveo, producirao ili miksao te dionice niti bi li ih uopće zadržao u konačnoj verziji. Trenutačno nema javno dostupne potvrde da je Prince osobno odobrio konkretne puhačke aranžmane koji se čuju na izdanju iz 2026.
Zbog toga je najvažnija činjenica u aktualnoj raspravi precizna: prema Princeovoj ostavštini, na Timelessu nije korišten AI, a jedina potvrđena posthumna glazbena intervencija na albumu odnosi se na puhačke overdubove u „Calabami”. Ta je intervencija izvedena stvarnim instrumentima i glazbenicima koji su radili s Princeom, dok su njegovi originalno snimljeni dijelovi, prema službenom objašnjenju, ostali netaknuti. Istodobno, naknadno priznanje da su dionice doista dodane pokazuje zašto publika traži detaljne kredite i jasnu kronologiju nastanka svake arhivske snimke.
Ostavština je poručila da želi nastaviti komunikaciju s fanovima uz više pojašnjenja i detalja. To će biti posebno važno za buduća izdanja iz arhiva koji, prema riječima upravitelja, sadrži golemo i povijesno slojevito gradivo u različitim fazama dovršenosti. Nakon deset godina posthumnih izdanja, pitanje više nije samo koliko neobjavljene Princeove glazbe postoji, nego i pod kojim uvjetima ona treba stići do javnosti. Reakcija na „Calabamu” sugerira da će kod svakog sljedećeg izdanja podjednako važni biti i sadržaj snimke i transparentnost o tome što je na njoj učinjeno nakon 21. travnja 2016.
Izvori:
- Sony Music – službeno priopćenje o izdanju albuma Timeless, datumu objave, popisu pjesama, rasponu snimanja i produkcijskim kreditima (link)
- NME – izvještaj o reakciji Princeove ostavštine na sumnje o AI-ju i objašnjenje naknadnih puhačkih dionica na pjesmi „Calabama” (link)
- Minnesota Star Tribune – izvještaj o reakcijama fanova, Gregu Boyeru i naknadnoj korekciji tvrdnje da na „Calabami” ništa nije dodano (link)
- Stereogum – izvještaj o Spicerovoj isprici te pojašnjenju kredita i overdubova na pjesmi „Calabama” (link)
- Rolling Stone Australia – intervju s L. Londellom McMillanom o albumu Timeless, Princeovu arhivu i upravljanju ostavštinom (link)
- Prince Official Store – službeni podaci o fizičkim izdanjima albuma Timeless i produkcijskom kreditu Chrisa Jamesa (link)