Robert Pattinson i Suki Waterhouse privukli pozornost poljupcima na premijeri filma „Primetime” u Veneciji
Robert Pattinson i Suki Waterhouse pojavili su se 5. rujna na crvenom tepihu 83. Međunarodnog filmskog festivala u Veneciji, gdje je održana svjetska premijera filma „Primetime”. Njihov zajednički dolazak privukao je veliku pozornost fotografa i publike, a par je tijekom večeri razmijenio nekoliko poljubaca, uključujući i jedan u dvorani dok je ekipa filma primala dugotrajan pljesak. Bio je to rijedak zajednički javni nastup para koji je u vezi od 2018. i koji već godinama privatni život uglavnom drži podalje od medijske svakodnevice. Waterhouse je tijekom ovacija vidljivo podržavala Pattinsona, koji u filmu tumači televizijskog novinara Chrisa Hansena. Premijera je tako spojila dva izvora interesa: novu, već zapaženu glumačku transformaciju jednog od najpoznatijih britanskih glumaca svoje generacije i nenametljiv, ali vrlo fotografiran zajednički izlazak para.
Prema službenom programu La Biennale di Venezia, „Primetime” je prikazan 5. rujna u dvorani Sala Grande i uvršten je u glavnu natjecateljsku selekciju Venezia 83. Festival traje od 2. do 12. rujna 2026., a film Lancea Oppenheima jedan je od američkih naslova koji se natječu za glavne festivalske nagrade. Organizatori navode da film traje 110 minuta, scenarij potpisuje Ajon Singh, a uz Pattinsona glavne uloge imaju Merritt Wever, Skyler Gisondo i Phoebe Bridgers. Produkciju predvodi A24 s partnerima Range Media Partners, Icki Eneo Arlo i Square Peg Films. Večer u Veneciji zato nije bila tek još jedno pojavljivanje poznatog para na crvenom tepihu, nego i početak važne festivalske etape za film koji se bavi jednim od kontroverznijih televizijskih fenomena ranih 2000-ih.
Poljubac tijekom ovacija postao jedan od zapaženijih trenutaka premijere
Pattinson i Waterhouse pozirali su zajedno prije projekcije, a fotografije s Lida zabilježile su ih zagrljene i nasmijane pred okupljenim fotografima. Više medija, među njima People i Page Six, izvijestilo je da su tijekom večeri razmijenili poljupce, dok je snimka iz dvorane pokazala Pattinsona kako se tijekom ovacija okreće prema Waterhouse i ljubi je dok publika još stoji i plješće. Izvještaji o točnom trajanju ovacija nisu posve jednaki: Associated Press navodi devet minuta, dok su Variety i drugi zabavni mediji izvijestili o približno sedam minuta. Zajedničko svim izvještajima jest da je reakcija publike bila izrazito topla te da je Waterhouse među onima koji su najvidljivije podržavali glumca. Upravo je ta spontana scena, više nego formalno poziranje, postala jedan od najdijeljenijih trenutaka njihove venecijanske večeri.
Njihov izgled također je privukao pozornost modnih rubrika. Pattinson se pojavio u svijetlom, diskretno prugastom odijelu s košuljom i prugastom kravatom, dok se Waterhouse pojavila u svijetloj, dekorativnoj kreaciji koja je privukla pozornost modnih rubrika. British Vogue istaknuo je njihov rijedak zajednički izlazak i kontrast između Pattinsonova strogo krojenog odijela i Waterhouseina prepoznatljivog boemskog pristupa crvenom tepihu. No veći dio pozornosti ipak je ostao na njihovoj međusobnoj bliskosti i podršci tijekom projekcije. Par se nije upuštao u javne izjave o vezi na crvenom tepihu, što je u skladu s načinom na koji već godinama pristupaju privatnom životu.
„Primetime” vraća se kontroverznoj eri televizije s početka 21. stoljeća
Središnja tema filma nema veze s glamuroznom festivalskom kulisom. „Primetime” je smješten u 2006. i prati Chrisa Hansena, tada istaknuto lice NBC-jeva „Datelinea”, u razdoblju kada je segment „To Catch a Predator” postao televizijski fenomen u Sjedinjenim Američkim Državama. Emisija je koristila skrivene kamere i organizirane akcije u kojima su muškarci koji su vjerovali da komuniciraju s maloljetnicima dolazili na unaprijed dogovorena mjesta, gdje bi ih dočekali Hansen, televizijska ekipa i, u različitim fazama projekta, policija. Format je privlačio milijune gledatelja, ali je istodobno izazivao pitanja o granicama između novinarstva, policijskog rada, javnog interesa i televizijskog spektakla. Upravo je taj prijepor u središtu Oppenheimova filma.
La Biennale u službenoj najavi film opisuje vrlo sažeto: Hansen 2006. pokušava „ući u televizijsku povijest”. U redateljskoj izjavi Lance Oppenheim objašnjava da ga je zanimalo kako je „To Catch a Predator” pretvarao moralni bijes u sadržaj koji se mora gledati te kako je popularnost mijenjala ljude i institucije unutar televizijskog sustava. Oppenheim je prije „Primetimea” bio poznat prvenstveno kao dokumentarist, a ovaj projekt njegov je narativni dugometražni prvijenac. Prema Associated Pressu, Pattinson je u projekt najprije ušao kao producent, ali se postupno toliko vezao uz ulogu da ju je na kraju odlučio sam odigrati. Na konferenciji u Veneciji rekao je da mu je lik postao „neodoljiv”, dok je učenje Hansenova govora i ritma opisao kao posebno zahtjevan dio rada.
Film se djelomično oslanja na tekst novinara Lukea Dittricha iz 2007. godine „Tonight on Dateline This Man Will Die”, koji je analizirao posljedice jedne od najkontroverznijih akcija povezivanih s emisijom. Riječ je o slučaju teksaškog pomoćnika okružnog tužitelja Billa Conradta, koji je 2006. počinio samoubojstvo dok su policajci prilazili njegovu domu, a televizijske kamere bile u blizini. Associated Press navodi da film dramatizira taj širi kontekst i kroz njega promatra ambicije novinara, producenata i drugih ljudi uključenih u proizvodnju televizijskog programa. Tema je osjetljiva upravo zato što spaja stvarne zločine, stvarne policijske operacije i odluke televizijskih urednika koji su od tih operacija stvarali vrlo gledan program. „Primetime” se zato ne predstavlja kao biografska rekonstrukcija u klasičnom smislu, nego kao igrani film nadahnut stvarnim događajima i medijskom kulturom toga razdoblja.
Chris Hansen nije sudjelovao u filmu i javno je izrazio rezerve
Stvarni Chris Hansen nije bio uključen u produkciju. Prema Associated Pressu i Varietyju, Hansen je prije premijere javno komentirao trailer i izrazio nezadovoljstvo dijelovima Pattinsonove interpretacije, tvrdeći da su neke scene i ponašanja dramatizirani te da film treba promatrati kao fikciju nadahnutu stvarnim događajima. Hansen je također rekao da nije pogledao završeni film jer nije prihvatio uvjete sporazuma o povjerljivosti koji mu je ponuđen prije privatne projekcije. Izvor blizak A24, citiran u Varietyju, tvrdio je da je riječ o standardnom sporazumu za gledanje još neobjavljenog projekta. Pattinson je u Veneciji na pitanja o Hansenovim kritikama odgovorio pomirljivo, navodeći da se nada kako će mu se film svidjeti.
Ta razlika između stvarne osobe i njezine filmske verzije važna je za razumijevanje projekta. Oppenheim je u redateljskoj izjavi naglasio da ga nije zanimalo samo portretirati Hansena, nego prikazati cijeli aparat koji proizvodi televizijski spektakl: urednike, producente, izvođače i sustav u kojemu se novinarska misija, profesionalna ambicija i potreba za gledanošću međusobno sudaraju. Time se film smješta u širi val suvremenih ostvarenja koja preispituju rane godine reality televizije i način na koji su tadašnji programi oblikovali današnji odnos publike prema stvarnim zločinima, javnom sramoćenju i viralnom sadržaju. Razlika je u tome što „Primetime” taj materijal obrađuje kroz igranu dramu, a ne kroz dokumentarnu rekonstrukciju.
Pattinsonova uloga dolazi u vrlo intenzivnoj fazi karijere
Za Pattinsona je venecijanska premijera dio iznimno radno intenzivnog razdoblja. Associated Press navodi da je tijekom posljednjih projekata prelazio iz jedne velike produkcije u drugu, a „Primetime” se nadovezuje na niz uloga kojima nastavlja udaljavati karijeru od razdoblja u kojem je bio ponajprije prepoznat kao zvijezda franšize „Twilight”. Posljednjih godina birao je projekte različitih žanrova i budžeta, od autorskih filmova do velikih studijskih franšiza, a njegov pristup likovima često uključuje naglašene glasovne i fizičke transformacije. U slučaju Chrisa Hansena taj je element posebno važan jer je voditeljev glas, ritam govora i način konfrontacije s ljudima pred kamerom postao prepoznatljiv dio američke televizijske kulture.
Pattinson je na venecijanskoj konferenciji, prema AP-u, govorio i o tome koliko mu se lik „uvukao” u druge projekte zbog vrlo zgusnutog rasporeda snimanja. Takve izjave dodatno su usmjerile pozornost na glumački proces, ali i na činjenicu da je „Primetime” projekt u kojem ima dvostruku ulogu glumca i producenta. A24 kao službeni distributer navodi da film u američka kina stiže 25. rujna 2026. Uz Pattinsona, Wever i Gisonda, film donosi i glumački debi kantautorice Phoebe Bridgers, što je također bilo jedno od zapaženijih imena na venecijanskoj premijeri. Hoće li početni festivalski interes prerasti u širi kritičarski i nagradni zamah bit će jasnije nakon završetka Venecije i početka kino-distribucije.
Rijetki zajednički nastupi dodatno pojačavaju interes za Pattinsona i Waterhouse
Pattinson i Waterhouse povezani su od ljeta 2018., kada su prvi put snimljeni zajedno u Londonu. Iako su tijekom godina povremeno govorili jedno o drugome u intervjuima, dugo su izbjegavali česta zajednička pojavljivanja na crvenom tepihu. Njihov prvi veliki zajednički izlazak pred fotografima dogodio se tek nekoliko godina nakon početka veze, a zaruke su u medijima potvrđene krajem 2023. U ožujku 2024. dobili su kćer, čije ime nisu javno izložili. People je tijekom 2026. u pojedinim tekstovima Waterhouse nazivao Pattinsonovom suprugom, dok su drugi aktualni izvori i dalje koristili izraze partnerica ili zaručnica; par sam nije javno iznio detalje eventualnog vjenčanja, pa je najpreciznije zadržati se na potvrđenim činjenicama o njihovoj dugogodišnjoj vezi i roditeljstvu.
Waterhouse, koja radi kao glumica, model i glazbenica, također posljednjih godina sve više govori o vlastitoj karijeri i majčinstvu, ali bez pretvaranja obiteljskog života u stalni dio javnog nastupa. Upravo zato slike iz Venecije imaju veću medijsku težinu nego što bi imale kod para koji se redovito pojavljuje zajedno na promocijama i društvenim događanjima. Njihov dolazak na „Primetime” nije bio popraćen velikim najavama niti izjavama o vezi; interes je nastao iz samog pojavljivanja, kratkih poljubaca i Waterhouseine podrške tijekom ovacija. U tom smislu večer je ostala fokusirana na film, ali je istodobno ponudila dovoljno osobnog trenutka da privuče i publiku izvan filmskih rubrika.
Venecijanski filmski festival tradicionalno je mjesto na kojem se filmske premijere, modna industrija i globalna kultura slavnih snažno preklapaju. Pojavljivanje Pattinsona i Waterhouse dobro pokazuje tu dinamiku: jedan od glavnih natjecateljskih naslova festivala predstavljen je publici, kritičarima i filmskoj industriji, dok je nekoliko sekundi osobne geste postalo jednako vidljiv dio izvještavanja kao i sama reakcija na film. Za „Primetime” je ipak najvažniji sljedeći korak — nastavak festivalskog života i kinodistribucija krajem rujna. Za Pattinsona i Waterhouse, venecijanska večer ostaje još jedan rijedak javni trenutak para koji je, unatoč velikom interesu publike, većinu zajedničkog života odlučio zadržati izvan reflektora.
Izvori:
- La Biennale di Venezia – službeni program, status filma u natjecateljskoj selekciji Venezia 83, termin premijere, trajanje, glumačka postava i redateljska izjava (link)
- Associated Press – izvještaj s premijere, Pattinsonove izjave, kontekst filma i reakcija publike (link)
- A24 – službeni podaci o filmu „Primetime” i najavljeni datum kino-distribucije 25. rujna 2026. (link)
- People – zajedničko pojavljivanje Pattinsona i Waterhouse u Veneciji te provjera vremenske crte njihove veze i roditeljstva (link)
- Variety – Hansenove reakcije na film, Pattinsonove izjave u Veneciji i dodatni kontekst o produkciji (link)
- Page Six – izvještaj o poljupcima para na crvenom tepihu i tijekom ovacija (link)