Digitalna putovnica proizvoda: hrvatske tvrtke traže mjesto u prvim redovima nove europske industrijske ere
Europska unija ulazi u fazu u kojoj podaci o proizvodu više neće biti skriveni duboko u tehničkoj dokumentaciji, internim bazama ili deklaracijama koje prosječni kupac jedva može pročitati. Digitalna putovnica proizvoda, poznata i kao Digital Product Passport, postaje jedan od ključnih instrumenata europske zelene i industrijske politike, a cilj joj je da informacije o robi budu dostupnije, usporedive i korisne tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda. Za potrošače to znači više transparentnosti, za proizvođače nove obveze, a za tehnološke tvrtke prostor za tržište koje tek nastaje. U tom prostoru svoje pozicije pokušavaju zauzeti i hrvatske tvrtke, među njima ENSESO i AKD, koje ovu promjenu vide kao priliku za širenje iskustva stečenog na složenim sustavima sljedivosti i digitalnog povjerenja. U trenutku kada Bruxelles razrađuje pravila za pružatelje usluga digitalnih putovnica i standardizacijski okvir za interoperabilnost, pitanje više nije hoće li se model proširiti, nego tko će biti spreman prvi ponuditi pouzdanu infrastrukturu.
Što se u Europskoj uniji doista mijenja
Nova pravila proizlaze iz Uredbe o ekološkom dizajnu za održive proizvode, koja je stupila na snagu u srpnju 2024. i otvorila put uvođenju zahtjeva za gotovo sve kategorije fizičkih proizvoda koji dolaze na tržište Europske unije. Bitna je razlika u odnosu na pojednostavljenu javnu percepciju: digitalna putovnica neće istoga dana postati obvezna za baš sve proizvode, nego će se uvoditi postupno, po skupinama proizvoda i kroz sektorsko zakonodavstvo. Prema dokumentima Europske komisije, prvi konkretan obvezni val stiže 18. veljače 2027., kada digitalna putovnica postaje obvezna za određene vrste baterija. Upravo zato 2026. i 2027. nisu samo tehnički rokovi, nego razdoblje u kojem će se formirati tržište dobavljača, integratora, pružatelja pohrane podataka, rješenja za autentifikaciju i sustava za pristup informacijama namijenjenim potrošačima, nadzornim tijelima i partnerima u lancu opskrbe.
U Europskoj komisiji digitalnu putovnicu opisuju kao mehanizam za elektroničku registraciju, obradu i dijeljenje informacija o proizvodu među tvrtkama u lancu opskrbe, javnim tijelima i potrošačima. Naglasak nije samo na sastavu proizvoda, nego i na njegovoj održivosti, trajnosti, kružnosti i sukladnosti s pravilima jedinstvenog tržišta. Drugim riječima, riječ je o novom sloju industrijske infrastrukture koji povezuje ekološku politiku, tržišni nadzor, carine, servisiranje, popravke i gospodarenje otpadom. U takvom modelu više nije dovoljno da proizvod bude samo fizički prisutan na polici; on mora imati i vjerodostojan digitalni identitet.
Što će građani zapravo vidjeti kada skeniraju kod
Za građane će digitalna putovnica biti najvidljivija kroz jednostavan potez: skeniranje koda mobilnim telefonom. U praksi to najčešće znači QR kod, ali industrija istodobno razvija i rješenja utemeljena na NFC-u, RFID-u i drugim nositeljima podataka, ovisno o tome služi li oznaka potrošaču, logistici, servisu ili regulatoru. Iza tog skeniranja ne stoji samo marketinška stranica proizvoda, nego strukturirani skup podataka koji bi trebao odgovoriti na niz vrlo praktičnih pitanja. To uključuje identitet proizvoda, podatke o seriji ili modelu, podatke o materijalima i udjelu recikliranih sirovina, informacije o podrijetlu, upute o održavanju i popravku, mogućnostima zamjene dijelova, očekivanom vijeku trajanja te načinu pravilnog zbrinjavanja na kraju uporabe. Kod određenih kategorija proizvoda takve informacije više neće biti stvar dobre volje proizvođača, nego regulatorne obveze.
To mijenja i odnos između kupca i proizvođača. Dosad je velik dio tržišta funkcionirao na principu ograničenih ili teško dostupnih podataka, pri čemu su potrošači tek djelomično mogli procijeniti koliko je proizvod trajan, popravljiv ili održiv. Digitalna putovnica tu asimetriju pokušava smanjiti. Ona bi trebala pomoći i servisima, reciklažnoj industriji, distributerima, carini i inspekcijama, jer svi pristupaju istom identitetu proizvoda, ali s različitim razinama ovlasti i različitim skupovima podataka. U teoriji to znači manje improvizacije, manje sporova oko podrijetla i manje prostora za prikrivanje slabosti u lancu opskrbe. U praksi će, međutim, uspjeh sustava ovisiti o kvaliteti podataka i povjerenju u njihov izvor.
Zašto pitanje povjerenja postaje jednako važno kao i pitanje podataka
Upravo tu dolazi do izražaja drugi sloj cijele priče: sigurnost, autentifikacija i pravna valjanost digitalnih zapisa. Nije dovoljno da digitalna putovnica postoji; mora biti i pouzdana. Ako proizvođač, uvoznik ili drugi gospodarski subjekt unese podatke o proizvodu, tržište mora imati način provjere da ti podaci doista dolaze od ovlaštenog subjekta, da nisu naknadno neopaženo mijenjani i da postoji jasan trag izmjena. Europski regulatorni okvir za to se oslanja na eIDAS, a njegov novi razvojni korak predstavlja Uredba (EU) 2024/1183, često nazvana eIDAS 2.0, koja uspostavlja europski okvir digitalnog identiteta.
Europska komisija navodi da će države članice do kraja 2026. građanima, rezidentima i poslovnim subjektima staviti na raspolaganje europski digitalni novčanik. Taj novčanik nije zamišljen samo kao mjesto za digitalne dokumente, nego i kao alat za sigurnu identifikaciju, dijeljenje potvrđenih atributa te izradu pravno obvezujućih elektroničkih potpisa. Za svijet digitalnih putovnica to je važno zato što se regulatorna logika ne zaustavlja na samom podatku o proizvodu. Ona traži i pouzdan odgovor na pitanje tko je podatak upisao, pod kojim identitetom, s kojim pravima i uz kakvu potvrdu autentičnosti. Bez toga bi digitalna putovnica mogla postati tek još jedan spremnik nestrukturiranih ili nepouzdanih informacija, a ne alat tržišne transparentnosti.
Važno je pritom razlikovati dvije razine. Jedna je već uspostavljeni okvir europskog digitalnog identiteta i budućih novčanika do kraja 2026. Druga je razvoj posebnih rješenja prilagođenih poslovnim subjektima. Europska komisija je krajem 2025. predstavila i prijedlog europskog poslovnog novčanika, koji bi na temeljima postojećeg okvira trebao olakšati identifikaciju gospodarskih subjekata, upravljanje ovlastima i sigurnu razmjenu službenih dokumenata. To još nije završena obveza kakva vrijedi za europske digitalne novčanike opće namjene, ali jasno pokazuje smjer u kojem Bruxelles vidi buduću digitalnu administraciju i prekogranično poslovanje.
Gdje se u toj tranziciji pozicioniraju ENSESO i AKD
Na tom spoju sljedivosti proizvoda i infrastrukture povjerenja svoju tržišnu nišu traže ENSESO i AKD. ENSESO na svojim službenim stranicama predstavlja rješenje za digitalnu putovnicu proizvoda kroz platformu sunrise2027.ai odnosno Trakkey DPP, s naglaskom na pretvaranje klasičnih barkodova u GS1-kompatibilne 2D kodove, automatizirano izdvajanje podataka, izradu digitalnih putovnica te interoperabilnost s europskim standardizacijskim smjerom. Tvrtka pritom navodi da je rješenje razvijeno tako da podrži razmjenu podataka, dosljednost i sigurnu razmjenu u skladu s radom CEN/CENELEC JTC 24, zajedničkog tehničkog odbora posvećenog okviru i sustavu digitalne putovnice proizvoda. Na europskoj razini Komisija istodobno priprema i sekundarno zakonodavstvo za pružatelje usluga digitalnih putovnica, uključujući pitanja pohrane, integriteta, API sučelja, financijske održivosti i eventualne certifikacije, što dodatno povećava važnost tehničke spremnosti dobavljača.
AKD u toj priči donosi drugi ključni element: infrastrukturu digitalnog povjerenja i iskustvo u sljedivosti. Na službenim stranicama AKD-a i Certilie naglašava se da ta grupa razvija rješenja u području digitalnog identiteta, elektroničkog potpisa, vremenskog žiga i naprednih sustava sljedivosti, a kvalificirani elektronički potpisi i pečati imaju pravnu snagu u cijeloj Europskoj uniji. U kontekstu digitalne putovnice to nije sporedna tehnička pojedinost, nego potencijalna jezgra povjerenja. Ako se podaci o proizvodu oslanjaju na kvalificirane certifikate, vremensko bilježenje i jasan audit trail, tada sustav dobiva ono što tržište i regulator traže: mogućnost dokazivanja autentičnosti, nepromjenjivosti i odgovornosti za upisane informacije.
Iskustvo iz duhanske sljedivosti kao poligon za šire europsko tržište
Najkonkretniji argument kojim se hrvatski akteri pokušavaju razlikovati od konkurenata jest iskustvo na sustavima sljedivosti duhanskih proizvoda. ENSESO već godinama razvija i nudi TPD ID Issuer rješenja, dok AKD u Hrvatskoj djeluje kao nacionalni izdavatelj identifikacijskih oznaka za gospodarske subjekte u sustavu sljedivosti duhanskih proizvoda. Na službenim stranicama AKD-a navodi se da je ta tvrtka bila prvi izdavatelj u Europskoj uniji koji je implementirao sustav sljedivosti u punom rasponu proizvodnih okruženja, dok je još 2018. isticala da je Hrvatska među prvim članicama EU s tako razvijenim tehnološkim rješenjem za praćenje duhanskih proizvoda od proizvodnje do tržišta. ENSESO pak na vlastitim stranicama podsjeća na implementacije i produljenja koncesija za TPD ID Issuer usluge u državama članicama EU.
To iskustvo ne znači automatski da će isti igrači dominirati i tržištem digitalnih putovnica proizvoda, jer je riječ o širem i regulatorno raznovrsnijem području. Ipak, sličnost je dovoljna da taj portfelj postane ozbiljna referenca. Oba sustava počivaju na jedinstvenim identifikatorima, masovnoj obradi podataka, integraciji s proizvodnim i logističkim okruženjima, jasnim pravilima pristupa te regulatornom izvještavanju. Tvrtka koja je već radila u okruženju milijuna ili milijardi zapisa, pod strogim pravilima i uz visoka očekivanja regulatora, na tržištu digitalnih putovnica polazi s drukčije startne pozicije od onih koji tek nude konceptualne prezentacije. Zato hrvatski primjer nije zanimljiv samo kao lokalna poslovna priča, nego i kao pokazatelj kako se iskustvo iz jedne regulirane niše može preliti u novu europsku tehnološku infrastrukturu.
Zašto će 2026. i 2027. biti presudne za proizvođače
Za proizvođače je ključna poruka da se ne priprema samo nova oznaka na ambalaži, nego promjena u načinu upravljanja podacima. Digitalna putovnica proizvoda ne može se ozbiljno voditi bez kvalitetnih internih evidencija, veze s dobavljačima, ažuriranja tijekom životnog ciklusa proizvoda i jasne odgovornosti za točnost podataka. Tvrtke koje danas podatke o materijalima, popravcima, servisnim postupcima ili podrijetlu drže u odvojenim tablicama, PDF-ovima i e-mailovima, vrlo će brzo otkriti da takav pristup nije dovoljno robustan za regulatorno okruženje u kojem potrošači, nadzorna tijela i partneri očekuju dosljednost i provjerljivost. Komisija u svojim dokumentima upravo zato naglašava ne samo dostupnost informacija, nego i zahtjeve za pohranu, razmjenu, arhiviranje, integritet i pretraživost podataka.
Za hrvatsko gospodarstvo to je dvosmjerna vijest. Jedan dio industrije dobit će dodatne troškove prilagodbe, osobito ondje gdje su lanci opskrbe složeni, a podaci raspršeni među više dobavljača. Drugi dio gospodarstva, prije svega IT sektor, pružatelji usluga povjerenja, integratori i konzultanti za sukladnost, dobiva novo tržište. U tom smislu digitalna putovnica proizvoda nije samo okolišna obveza, nego i industrijska prilika. Pobjednici neće biti nužno oni koji prvi izrade atraktivno korisničko sučelje, nego oni koji mogu spojiti standarde, regulatorne zahtjeve, sigurnost, skalabilnost i dugoročnu pouzdanost.
Što ostaje otvoreno
Iako je politički smjer jasan, dosta tehničkih i provedbenih pitanja još je u razradi. Europska komisija tijekom 2025. pokrenula je javno savjetovanje upravo o budućim pravilima za pružatelje usluga digitalnih putovnica, uključujući način pohrane i upravljanja podacima te potrebu za certifikacijskom shemom. To znači da se tržište ne oblikuje samo kroz pojedinačne proizvode, nego i kroz pravila igre za cijeli ekosustav dobavljača. Za tvrtke koje sada ulažu u rješenja to je ujedno i prilika i rizik: prilika zato što mogu rano zauzeti prostor, a rizik zato što će konačna tehnička i organizacijska pravila tek do kraja dobiti puni oblik.
Unatoč tome, osnovni smjer više nije dvojben. Digitalna putovnica proizvoda postaje sastavni dio europske industrijske i okolišne politike, a s prvim obveznim sektorima od 2027. pitanje prelazi iz faze koncepta u fazu tržišne provedbe. U tom prijelazu Hrvatska ima aktere koji nastoje dokazati da mogu ponuditi više od lokalne usluge: platforme za upravljanje podacima, iskustvo iz regulatorne sljedivosti i infrastrukturu digitalnog povjerenja koja bi u novom sustavu mogla biti jednako važna kao i sam kod koji će potrošač skenirati na proizvodu.
Izvori:- Europska komisija – pregled Uredbe o ekološkom dizajnu za održive proizvode i širenja okvira na gotovo sve fizičke proizvode na tržištu EU link
- EUR-Lex / Europska komisija – službeni dokumenti o Digital Product Passportu, postupnom uvođenju i obvezi za određene vrste baterija od 18. veljače 2027. link
- Europska komisija – javno savjetovanje o pravilima za pružatelje usluga digitalnih putovnica proizvoda link
- Europska komisija – europski digitalni identitet i obveza država članica da do kraja 2026. omoguće digitalne novčanike građanima, rezidentima i poslovnim subjektima link
- EUR-Lex – Uredba (EU) 2024/1183 o uspostavi europskog okvira digitalnog identiteta link
- EUR-Lex – prijedlog europskog poslovnog novčanika kao nadogradnje postojećeg okvira digitalnog identiteta za gospodarske subjekte i javna tijela link
- ENSESO – službeni prikaz DPP rješenja, platforme sunrise2027.ai / Trakkey DPP i usklađivanja s radom CEN/CENELEC JTC 24 link
- AKD – službeni pregled proizvoda i rješenja u području digitalnog identiteta, sigurnosti i sljedivosti link
- Certilia – službeni podaci o digitalnoj identifikaciji, kvalificiranim potpisima i pravnoj valjanosti u cijeloj EU link
- AKD – službeni opis rješenja Track&Trace i tvrdnje o ranom uvođenju sustava sljedivosti u EU okruženju link
- AKD – objava o razvoju sustava autentifikacije i sljedivosti duhanskih proizvoda u Hrvatskoj link
- ENSESO – službeni prikaz TPD ID Issuer rješenja i ranijih implementacija u području sljedivosti duhanskih proizvoda link
Kreirano: petak, 20. ožujka, 2026.
Pronađite smještaj u blizini