Papua Nova Gvineja planira golemo morsko utočište u području zapadnog Manusa
Papua Nova Gvineja predstavila je plan za uspostavu zaštićenog morskog područja Western Manus, velikog oceanskog utočišta u kojem bi, prema dostupnim informacijama, bilo zabranjeno iskorištavanje živih i neživih morskih resursa. Planirano područje obuhvatilo bi gotovo 200.000 četvornih kilometara mora, što ga po površini približava veličini Ujedinjenog Kraljevstva. Riječ je o prostoru u Bismarckovu moru, u blizini provincije Manus, na sjeveru zemlje, u dijelu Tihog oceana koji pripada Koraljnom trokutu, jednom od biološki najbogatijih morskih područja na svijetu. Prema dostupnim opisima plana, zaštita bi bila usmjerena na koraljne grebene, velike pelagične vrste, morske sisavce, morske pse, raže i riblje populacije o kojima ovise obalne zajednice. Ako bude formalno proglašeno i učinkovito provedeno, novo područje znatno bi povećalo udio mora pod strožim režimom zaštite u državi koja ima jednu od najrazvedenijih i biološki najvrjednijih morskih zona u zapadnom Pacifiku.
Zašto je Manus važan za morsku bioraznolikost
Područje oko otoka Manus i susjednih otočnih skupina nalazi se na rubu Koraljnog trokuta, regije koja se proteže kroz dijelove Indonezije, Malezije, Filipina, Papue Nove Gvineje, Solomonovih Otoka i Timora Lestea. Prema Coral Triangle Initiative, ta je regija središte međunarodne suradnje u zaštiti koraljnih grebena, ribarstva i sigurnosti hrane, a obuhvaća morske ekosustave o kojima izravno ovise brojne obalne zajednice. WWF Koraljni trokut opisuje kao globalno središte morske bioraznolikosti, s iznimno velikim brojem vrsta koralja, riba, mangrova i morskih cvjetnica. U takvom kontekstu Manus nije samo udaljena otočna provincija, nego dio šireg sustava grebena, otvorenog mora i migracijskih koridora za vrste koje prelaze državne granice.
Prema izvješćima iz znanstvenih ekspedicija u zapadnom Manusu, u plićim grebenskim staništima zabilježena je iznimna gustoća i raznolikost morskog života. Post-Courier je, pozivajući se na istraživački tim ekspedicije Pristine Seas u Papui Novoj Gvineji, izvijestio da su ronioci na području Hermitskih otoka dokumentirali grebene koje su opisali kao jedne od najboljih koje su dosad istraživali. Isti medij naveo je da su istraživači oko Harengana i susjednih otoka Ameng, Ape i Pinyang prikupili podatke koji upućuju na to da su lokalni grebeni pod pritiskom, ali da još imaju uvjete za oporavak ako se nastavi upravljanje koje uključuje lokalne zajednice. Takvi nalazi daju dodatnu težinu planovima za širu zaštitu jer pokazuju da područje nije samo ekološki vrijedno nego i potencijalno sposobno za obnovu ako se smanji pritisak ribolova i drugih aktivnosti.
Što znači režim bez izlova
Planirano zaštićeno područje opisuje se kao no-take zona, odnosno morsko područje u kojem se ne dopuštaju ribolov, vađenje minerala, bušenje, prikupljanje organizama ili druge aktivnosti kojima se iz ekosustava uklanjaju prirodni resursi. Prema obrazovnim materijalima National Geographica, takve zone predstavljaju najstroži oblik morske zaštite jer cilj nije samo regulirati korištenje mora, nego ostaviti ekosustavima prostor za obnovu bez izravnog iskorištavanja. U praksi to znači da bi riblje populacije mogle dosezati veću brojnost i starost, da bi se povećala otpornost grebena te da bi se iz zaštićenih jezgri s vremenom mogao prelijevati dio biomase u okolna područja u kojima je ribolov dopušten pod pravilima.
Takav pristup osobito je važan u oceanima u kojima su pritisci višestruki. Koraljni grebeni ne trpe samo posljedice prekomjernog izlova, nego i zagrijavanja mora, zakiseljavanja oceana, onečišćenja, sedimentacije i ekstremnih vremenskih događaja. U Papui Novoj Gvineji dodatni je izazov to što se mnoge obalne zajednice oslanjaju na ribu, školjkaše, morske krastavce, jastoge i druge morske resurse kao izvor hrane i prihoda. Zbog toga je pitanje zaštite mora istodobno ekološko, gospodarsko i društveno pitanje. Ako se strogo zaštićena područja uvode bez sudjelovanja lokalnih zajednica, mogu izazvati otpor; ako se oblikuju u suradnji s njima, mogu postati alat za dugoročnu sigurnost hrane i oporavak ribljih fondova.
Uloga lokalnih zajednica i tradicionalnog upravljanja
Dosadašnja iskustva u Papui Novoj Gvineji pokazuju da morska zaštita ne može biti samo administrativna odluka donesena iz glavnog grada. Wildlife Conservation Society izvijestio je da su dva velika morska zaštićena područja proglašena 2023. u jurisdikcijama Lovongai i Murat u provinciji New Ireland nakon gotovo sedam godina procesa u kojem je sudjelovalo više od 9.000 ljudi iz više od 100 obalnih zajednica. Ta su područja, prema WCS-u, obuhvatila više od 16.000 četvornih kilometara i više nego utrostručila tadašnju morsku zaštitu u zemlji. Taj primjer pokazuje koliko je dug i politički osjetljiv proces uspostave velikih morskih područja u državi u kojoj se formalni pravni sustav mora uskladiti s lokalnim običajima, vlasničkim odnosima i tradicionalnim pravima korištenja mora.
U provinciji Manus već postoje oblici lokalno upravljanih morskih područja, poznatih kao LMMA, koja se oslanjaju na zajednice, lokalna pravila i tradicionalno znanje. Post-Courier je u izvješću o ekspediciji oko Harengana naveo da se u Pacifiku takvi oblici upravljanja povezuju s običajnim praksama poznatima pod nazivima tambu, tabu, ra’ui ili bul. U njima zajednice mogu privremeno ili trajno ograničiti ribolov, zaštititi mrijestilišta ili odrediti područja u kojima se resursi obnavljaju. Za plan Western Manus zato će jedno od ključnih pitanja biti kako povezati veliku, državnu morsku zaštitu s postojećim lokalnim pravilima i stvarnim potrebama stanovnika koji žive uz more.
Veliki doprinos cilju 30 do 30
Papua Nova Gvineja plan za Western Manus povezuje s globalnim ciljem zaštite 30 posto kopnenih i morskih područja do 2030. godine. Taj cilj, poznat kao 30 do 30, dio je Kunming-Montrealskog globalnog okvira za bioraznolikost, koji su države usvojile u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti. Prema tom okviru, države bi do 2030. trebale osigurati učinkovito očuvanje i upravljanje najmanje 30 posto kopnenih, unutarnjih voda, obalnih i morskih područja, osobito onih koja su važna za bioraznolikost i funkcije ekosustava. U tom smislu veliko morsko područje u zapadnom Manusu ne bi bilo samo nacionalni projekt, nego dio šireg međunarodnog nastojanja da se zaustavi gubitak prirode.
Dostupni regionalni podaci pokazuju koliko bi takav iskorak bio velik. Pacific Islands Protected Area Portal navodi da je prema njegovoj metodologiji u Papui Novoj Gvineji zaštićen samo mali udio morskog područja, pri čemu se podaci mogu razlikovati od službenih nacionalnih procjena zbog različitih baza, granica i metodologija. Upravo zato najava područja od gotovo 200.000 četvornih kilometara ima veliko značenje: ona bi, ako se potvrdi u pravnim aktima i unese u međunarodne baze zaštićenih područja, promijenila razmjere morske zaštite u zemlji. No sama površina nije dovoljna. Za cilj 30 do 30 presudni su i učinkovitost upravljanja, nadzor, financiranje, uključivanje zajednica i jasna pravila provedbe.
Zaštita grebena, ribarstva i velikih morskih vrsta
Planirano područje Western Manus u opisu se veže uz zaštitu morskih pasa, kitova, koraljnih grebena i ribarstva. Morski psi i raže posebno su osjetljive skupine jer mnoge vrste sporo rastu, kasno spolno sazrijevaju i imaju mali broj potomaka. Kada se njihove populacije iscrpe, oporavak može trajati desetljećima. Zaštićena područja koja smanjuju izlov i slučajni ulov mogu pomoći u očuvanju takvih vrsta, osobito ako obuhvaćaju važna hranilišta, migracijske rute ili područja razmnožavanja. U slučaju kitova i drugih morskih sisavaca, vrijednost velikih morskih područja leži i u očuvanju prostora za kretanje, smanjenju pritiska ljudskih aktivnosti i boljem razumijevanju njihovih sezonskih obrazaca.
Koraljni grebeni u zapadnom Pacifiku imaju iznimnu ekološku vrijednost jer pružaju stanište ribama, beskralježnjacima i drugim organizmima, a istodobno štite obale od valova i erozije. WCS Papua New Guinea navodi da u provincijama New Ireland i Manus surađuje s lokalnim zajednicama i vlastima na praćenju i održivom upravljanju koraljnim grebenima, među ostalim zbog gospodarski važnih resursa kao što su morski krastavci, jastozi, školjke trochus i divovske školjke. To pokazuje da zaštita grebena nije odvojena od svakodnevnog života, nego izravno utječe na dostupnost hrane, prihode i otpornost obalnih naselja. U tom smislu Western Manus mogao bi poslužiti kao velika zaštitna jezgra, ali samo ako se uskladi s manjim lokalnim zonama i ribarskim pravilima u okolnim vodama.
Izazovi provedbe na golemom morskom prostoru
Najveći izazov za svako veliko morsko zaštićeno područje nije samo njegovo proglašenje, nego stvarna provedba. Gotovo 200.000 četvornih kilometara mora zahtijeva nadzor, jasne granice, sustav dozvola za dopuštene aktivnosti, sankcije za kršenje pravila i suradnju između državnih institucija, provincijskih vlasti, lokalnih zajednica i međunarodnih partnera. U udaljenim otočnim područjima nadzor je logistički skup, a patroliranje morem ovisi o brodovima, gorivu, komunikacijskim sustavima i obučenom osoblju. Učinkovitost će zato vjerojatno ovisiti o kombinaciji tradicionalnog nadzora zajednica, satelitskog praćenja većih plovila, znanstvenog monitoringa i jasne političke potpore.
Drugi izazov je usklađivanje zaštite s potrebama ribara i obalnih sela. Ako se područje potpuno zatvori za izlov, potrebno je jasno utvrditi tko je time pogođen, postoje li prijelazne mjere i kako će se osigurati da dugoročne koristi budu razumljive zajednicama. Iskustvo iz područja Lovongai i Murat pokazuje da dugotrajne konzultacije mogu biti ključne za prihvaćanje zaštite. Kod Western Manusa razmjeri su još veći, pa će i proces morati biti iznimno pažljiv. Prema dostupnim informacijama, još nije jasno kada bi područje moglo biti formalno proglašeno, kojim bi se pravnim instrumentom uredilo i kakav bi bio konačni režim dopuštenih i zabranjenih aktivnosti.
Signal za Pacifik i međunarodnu oceanografsku politiku
Najava Western Manusa dolazi u trenutku kada se male otočne i obalne države sve snažnije pozicioniraju u međunarodnoj politici oceana. Papua Nova Gvineja je u govoru na Trećoj konferenciji Ujedinjenih naroda o oceanima 2025. istaknula potporu održivom upravljanju oceanima i najavila potpisivanje Sporazuma o bioraznolikosti izvan nacionalne jurisdikcije, poznatog kao BBNJ. Taj sporazum, prema Ujedinjenim narodima, usmjeren je na očuvanje i održivo korištenje morske bioraznolikosti u područjima izvan nacionalne jurisdikcije. Iako Western Manus pripada nacionalnom morskom prostoru Papue Nove Gvineje, politička poruka je slična: zaštita oceana sve se više promatra kao pitanje međunarodne odgovornosti, klimatske otpornosti i pravednog upravljanja resursima.
Za Koraljni trokut takvi su potezi posebno važni jer regija istodobno ima iznimnu bioraznolikost i visoku ovisnost stanovništva o morskim resursima. Coral Triangle Initiative navodi da je njezina suradnja usmjerena na sigurnost hrane, klimatske promjene i očuvanje bioraznolikosti, što su upravo teme koje se prelamaju na primjeru Manusa. Ako Papua Nova Gvineja uspije uspostaviti veliko područje stroge zaštite, a pritom zadrži potporu lokalnih zajednica, Western Manus mogao bi postati jedan od najvažnijih pacifičkih primjera povezivanja znanosti, tradicionalnog upravljanja i međunarodnih ciljeva zaštite prirode. Do tada će ključna pitanja ostati pravni status, granice područja, financiranje nadzora i način na koji će se koristi zaštite vratiti zajednicama koje s tim morem žive svakodnevno.
Izvori:
- Wildlife Conservation Society Papua New Guinea – objava o proglašenju morskih zaštićenih područja Lovongai i Murat te procesu uključivanja lokalnih zajednica (link)
- Post-Courier – izvješće o ekspediciji Pristine Seas i nalazima o grebenima u zapadnom Manusu i području Harengana (link)
- Post-Courier – izvješće o morskoj bioraznolikosti u području Hermitskih otoka u sklopu ekspedicije u Papui Novoj Gvineji (link)
- Coral Triangle Initiative on Coral Reefs, Fisheries and Food Security – opis regionalne suradnje u Koraljnom trokutu i konteksta područja oko Manusa (link)
- WWF – pregled Koraljnog trokuta kao globalnog središta morske bioraznolikosti (link)
- National Geographic Education – objašnjenje pojma no-take zone i aktivnosti koje se u takvim područjima zabranjuju (link)
- Convention on Biological Diversity – Kunming-Montrealski globalni okvir za bioraznolikost i cilj zaštite 30 posto područja do 2030. godine (link)
- Pacific Islands Protected Area Portal – podaci o zaštićenim područjima Papue Nove Gvineje i napomena o metodološkim razlikama (link)
- Ujedinjeni narodi, Treća konferencija o oceanima – izjava Papue Nove Gvineje o održivom upravljanju oceanima i BBNJ sporazumu (link)