Italija ponovno želi Ljetne olimpijske igre: Rim cilja 2036., CONI sve ozbiljnije razmatra 2040.
Italija se samo nekoliko mjeseci nakon završetka Zimskih olimpijskih igara Milano Cortina 2026. ponovno okreće najvećem sportskom događaju na svijetu, ovaj put s ambicijom da u zemlju vrati Ljetne olimpijske igre. U središtu rasprave je Rim, domaćin Igara 1960., ali još nema jedinstvenog stava o tome treba li pokušati već za 2036. ili graditi dugoročniju kandidaturu za 2040. godinu. Prema aktualnim informacijama koje je objavio Inside the Games, rimske vlasti zagovaraju raniji pokušaj, dok vodstvo Talijanskog nacionalnog olimpijskog odbora, CONI-ja, sve ozbiljnije procjenjuje da bi 2040. mogao ponuditi povoljniji međunarodni trenutak. Ključno pitanje nije samo sportsko, nego i političko i financijsko: talijanska vlada zasad nije dala konačna jamstva te prije odluke želi procjenu održivosti cijelog projekta. Usto, Međunarodni olimpijski odbor promijenio je proceduru izbora domaćina i uveo rokove koji zainteresiranim zemljama ostavljaju relativno malo vremena za pripremu ako žele ostati u utrci za 2036.
Rim želi iskoristiti zamah nakon Milano Cortine
Ideja o povratku Olimpijskih igara u Rim ojačala je nakon Milano Cortine 2026., koju su talijanski sportski dužnosnici predstavili kao dokaz da zemlja može organizirati logistički iznimno složen događaj na velikom broju lokacija. CONI je nakon završetka Zimskih igara isticao organizacijski učinak natjecanja, a predsjednik Luciano Buonfiglio još je u veljači govorio da Italija zaslužuje nove Ljetne olimpijske igre, uz napomenu da se kandidatura ne može voditi bez dogovora s državnom vlašću. Associated Press tada je prenio i ocjenu predsjednice MOO-a Kirsty Coventry da je Milano Cortina postavila vrlo visok standard, što je u Italiji dodatno potaknulo raspravu o novom olimpijskom projektu. Rim pritom ima jednu veliku prednost: znatan dio ključne sportske infrastrukture već postoji, uključujući Stadio Olimpico i kompleks Foro Italico. Upravo je ponovno korištenje postojećih objekata jedan od elemenata kojim bi talijanska strana mogla pokušati dokazati da buduće Igre ne bi zahtijevale nerazmjerno skupu izgradnju potpuno novih borilišta.
Gradonačelnik Rima Roberto Gualtieri već je početkom godine javno otvorio vrata kandidaturi, podsjećajući da je glavni grad tijekom Jubileja 2025. upravljao iznimno velikim priljevom posjetitelja i velikim brojem međunarodnih događaja. Associated Press prenio je njegov stav da Rim ne bi trebao zazirati od velikih izazova ako se procijeni da je olimpijski projekt realan i ako postoji suradnja s vladom, CONI-jem i MOO-om. U međuvremenu je grad nastavio predstavljati velika sportska natjecanja kao dio šireg portfelja koji bi mogao pomoći u olimpijskoj kandidaturi. Buonfiglio je krajem svibnja, na predstavljanju Svjetskog kupa u skateboardingu u Rimu, prema ANSA-i izravno rekao da su Milano Cortina i druga međunarodna natjecanja dokaz organizacijskih sposobnosti zemlje te spomenuo mogućnost Igara 2036. raspoređenih između Rima i Napulja. Time je ideja koja je u početku uglavnom bila usmjerena na Rim dobila širi, višegladski okvir.
Rim–Napulj mogao bi postati glavni talijanski projekt
Mogućnost zajedničke kandidature Rima i Napulja uklapa se u noviji olimpijski trend smanjivanja potrebe za koncentriranjem svih natjecanja unutar jednog grada. Nakon iskustva Milano Cortine, gdje su se natjecanja održavala na više lokacija u sjevernoj Italiji, dio talijanskih dužnosnika smatra da bi i Ljetne igre mogle koristiti model u kojem se postojeća infrastruktura kombinira s ciljanim ulaganjima. Buonfiglio je u svibnju izrijekom spomenuo Rim i Napulj kao mogući tandem za 2036., a takav bi pristup omogućio raspodjelu sportova prema postojećim objektima i prometnim kapacitetima. Međutim, za sada nije objavljen službeni kandidacijski dosje, konačna karta borilišta ni potvrđen financijski model. Zbog toga se projekt i dalje nalazi u fazi političkog i institucionalnog oblikovanja, a ne u formalnoj završnoj kandidaturi.
Dodatnu složenost stvara činjenica da Rim nije jedini talijanski projekt koji želi ući u razgovor. ANSA je početkom srpnja prenijela izjavu tadašnjeg milanskog gradonačelnika Giuseppea Sale da treba nastaviti rad na mogućoj kandidaturi Milana, Torina i Genove za 2036., iako je priznao da postoji ozbiljna rimska, odnosno rimsko-napuljska inicijativa. Ranije su se pojavljivale i ideje o kandidaturi Venecije i šireg sjeveroistočnog područja. To pokazuje da Italija još nije došla do faze u kojoj bi postojala samo jedna službeno odabrana nacionalna opcija. Za MOO bi, međutim, u kasnijim fazama postupka Italija morala predstaviti jasno strukturiran projekt s potvrđenom političkom potporom, financijskim jamstvima i preciznom raspodjelom odgovornosti.
Zašto CONI sve više gleda prema 2040.
Ključna razlika između rimske ambicije i opreznijeg pristupa CONI-ja odnosi se na procjenu međunarodne konkurencije. Prema Inside the Gamesu, u talijanskim sportskim krugovima 2040. se sve češće promatra kao realniji cilj, dok Rim želi pokušati već s izdanjem 2036. godine. Takva računica ne znači da je 2036. odbačen: Buonfiglio je tijekom proljeća više puta govorio upravo o toj godini i isticao da Italija može organizirati Igre. No izbor domaćina 2036. trebao bi biti iznimno konkurentan, a nekoliko država već je u različitim fazama dijaloga ili nacionalne pripreme. U takvom okruženju talijanski projekt morao bi vrlo brzo prijeći iz političke ideje u tehnički i financijski razrađenu kandidaturu.
Qatar je još u srpnju 2025. službeno objavio da sudjeluje u kontinuiranom dijalogu s MOO-om za Igre 2036. te tvrdi da već ima veliku većinu potrebnih borilišta. Njemački olimpijski sportski savez, DOSB, u lipnju 2026. objavio je da su Berlin, Köln/Rhein-Ruhr i München predali završne nacionalne koncepte za moguća izdanja 2036., 2040. ili 2044., što potvrđuje da i Njemačka ozbiljno gradi projekt. MOO je u lipnju naveo da je prije reforme procesa razgovarao s više od deset potencijalno zainteresiranih strana za 2036. i kasnija izdanja, a međunarodni mediji među najistaknutijim opcijama kontinuirano navode i Indiju. Za Italiju stoga nije presudno samo pitanje kvalitete vlastitog projekta, nego i procjena geopolitičkog rasporeda, kontinentalne rotacije, razine državne potpore i zrelosti konkurentskih kandidatura.
U korist 2040. govori i simbolika: te bi se godine navršilo 80 godina od Rimskih olimpijskih igara 1960., jedinih Ljetnih olimpijskih igara održanih u Italiji. Zemlja je osim toga bila domaćin Zimskih igara u Cortini d'Ampezzo 1956., Torinu 2006. i Milano Cortini 2026. Taj kontinuitet daje Italiji bogato organizacijsko iskustvo, ali istodobno može utjecati na strateško razmišljanje o tome kada je najbolji trenutak za novi pokušaj. Ako bi se 2036. domaćinstvo dodijelilo drugom europskom projektu, primjerice njemačkom, to bi moglo promijeniti položaj Rima u utrci za 2040.; ako bi 2036. otišao na drugi kontinent, europska kandidatura četiri godine kasnije mogla bi dobiti drukčiji geografski kontekst. Upravo zato CONI izbjegava svesti odluku samo na želju jednog grada.
Vlada traži računicu prije potpisivanja jamstava
Najvažnija prepreka talijanskoj kandidaturi u ovoj fazi nije izbor stadiona nego politička i financijska potvrda projekta. Inside the Games navodi da vlada premijerke Giorgie Meloni zasad ne želi dati konačna financijska jamstva prije nego što dobije ozbiljnu procjenu ekonomske održivosti. U razgovorima koji se očekuju u rujnu važnu bi ulogu trebali imati ministar sporta i mladih Andrea Abodi te ministar gospodarstva i financija Giancarlo Giorgetti. Takav oprez ima jasnu povijesnu pozadinu: Rim je u posljednja tri desetljeća više puta pokušavao ili razmatrao kandidaturu za Ljetne igre, ali projekti nisu došli do domaćinstva. Associated Press podsjeća da je Rim izgubio utrku za 2004. od Atene, da je tadašnji premijer Mario Monti 2012. zaustavio kandidaturu za 2020. zbog financijskih rizika te da je 2016. tadašnja gradonačelnica Virginia Raggi povukla potporu kandidaturi za 2024.
Zbog tog iskustva talijanske vlasti danas pokušavaju izbjeći situaciju u kojoj bi sportski projekt napredovao brže od državne procjene troškova i pravnih obveza. MOO-ov novi sustav upravo zato stavlja veći naglasak na rana jamstva, održivost i realnost projekta. U prvoj dubljoj fazi od zainteresiranih strana neće se tražiti samo atraktivna vizija nego i odgovori na upitnik budućeg domaćina te temeljna financijska jamstva. To znači da talijanska odluka o 2036. praktično ne može biti neodređeno odgađana: ako želi ući među ozbiljne kandidate, država mora u relativno kratkom roku uskladiti stav vlade, CONI-ja, lokalnih vlasti i drugih javnih tijela. Ako to ne bude moguće, 2040. postaje strateški jednostavnija opcija jer daje više vremena za politički dogovor, infrastrukturno planiranje i osiguravanje financijske konstrukcije.
MOO je postavio novi kalendar: prva velika selekcija već u ožujku 2027.
Međunarodni olimpijski odbor 24. lipnja 2026. potvrdio je reformirani model izbora domaćina, uveden u sklopu procesa koji je pokrenula predsjednica Kirsty Coventry. Prema službenoj objavi MOO-a, Izvršni odbor u ožujku 2027. treba iz skupine zainteresiranih strana odabrati projekte koji će ući u novu fazu nazvanu Strateški dijalog. U toj etapi od kandidata će se tražiti početni odgovori na Future Host Questionnaire, odnosno upitnik za buduće domaćine, kao i osnovna financijska jamstva. MOO će potom pružati tehničku podršku, a njegova Komisija za buduće domaćine predviđa i posjete lokacijama. Time je proces postao strukturiraniji i vremenski jasniji nego u prethodnom razdoblju kontinuiranog dijaloga.
Sljedeći važan rok predviđen je za kraj 2028., kada bi MOO trebao odlučiti koji projekti ulaze u završniju fazu Ciljanog dijaloga. Tada se očekuju potpunija pravna i financijska jamstva te detaljnija evaluacija. Domaćin Ljetnih olimpijskih igara 2036. trebao bi, prema trenutačnom kalendaru MOO-a, biti izabran na sjednici sredinom 2029. godine. To je za Italiju važna promjena jer uklanja mogućnost dugog čekanja bez formalne odluke: već do proljeća 2027. mora postojati dovoljno razvijen projekt da ga MOO uopće uzme u obzir za sljedeću etapu. Rasprava o 2036. ili 2040. zato tijekom jeseni 2026. postaje pitanje operativnog roka, a ne samo političke preferencije.
Postojeća infrastruktura može biti prednost, ali neće sama odlučiti utrku
Rim u svaku novu olimpijsku raspravu ulazi s nasljeđem Igara 1960. Stadio Olimpico, Foro Italico i niz drugih sportskih objekata daju gradu početnu bazu kakvu mnoge potencijalne prijestolnice nemaju, a bivši predsjednik CONI-ja i dugogodišnji član MOO-a Giovanni Malagò upravo je postojeći stadion s atletskom stazom izdvojio kao važnu prednost iz perspektive održivosti. Međutim, suvremene Ljetne igre zahtijevaju znatno više od glavnog stadiona: potrebno je riješiti olimpijsko selo, prijevoz desetaka tisuća akreditiranih osoba, privremena borilišta, sigurnost, medijsku infrastrukturu, smještajne kapacitete, energetsku potrošnju i nasljeđe nakon završetka natjecanja. Projekt Rim–Napulj mogao bi dio tog opterećenja raspodijeliti, ali bi zauzvrat morao dokazati da veća geografska širina ne stvara dodatne logističke i financijske rizike.
Milano Cortina 2026. Italiji je dala iskustvo s raspodijeljenim modelom, no Ljetne igre su po broju sportova, sportaša, posjetitelja i potrebnih operacija veći i složeniji događaj. Upravo će zato ekonomski elaborat koji očekuje vlada biti važniji od političkih poruka o prestižu domaćinstva. MOO u svojim reformama naglašava održivost, uporabu postojećih i privremenih objekata te dugoročnu korist za zajednice domaćine, a talijanska strana morat će pokazati kako se ti principi pretvaraju u konkretan proračun. Bez takvog dokumenta teško je očekivati da Ministarstvo gospodarstva preuzme obveze koje bi mogle trajati više od desetljeća. To je osobito važno zato što kandidatura obuhvaća ne samo organizacijski proračun samih Igara nego i moguća ulaganja u prometnu, urbanu i sportsku infrastrukturu.
Sljedećih nekoliko mjeseci odlučuje hoće li 2036. ostati stvarna opcija
Do 14. kolovoza 2026. Italija, prema javno dostupnim informacijama, još nije predstavila jedinstvenu, službeno potvrđenu kandidaturu za Ljetne olimpijske igre 2036. Postoji snažna politička inicijativa Rima, sve vidljivija mogućnost osovine Rim–Napulj, alternativni interes gradova na sjeveru te CONI koji istodobno govori o 2036. i procjenjuje prednosti 2040. godine. Vlada nije zatvorila vrata olimpijskom projektu, ali traži jasnu financijsku i organizacijsku računicu prije preuzimanja konačnih obveza. Zbog roka koji je postavio MOO, rujanski razgovori s ključnim ministrima mogli bi biti prvi trenutak u kojem će se pokazati postoji li dovoljno širok konsenzus da Italija ozbiljno krene prema 2036. ili će se strategija preusmjeriti na 2040.
Za Rim je motivacija jasna: povratak Ljetnih igara nakon osam desetljeća, korištenje postojećeg sportskog nasljeđa i potvrda statusa grada sposobnog za najveće međunarodne događaje. Za CONI je računica šira i uključuje kvalitetu suparničkih projekata, geografsku politiku MOO-a, spremnost države na jamstva i lekcije iz prethodnih neuspjelih kandidatura. U idućim mjesecima zato se neće odlučivati samo između dvije godine, nego i o tome može li Italija iz više paralelnih ideja oblikovati jedan nacionalni projekt dovoljno uvjerljiv za novu, strožu fazu olimpijskog izbora. Ako odgovor bude potvrdan, prvi test neće biti 2029. kada se bira domaćin, nego već ožujak 2027., kada MOO odlučuje tko ulazi u Strateški dijalog.
Izvori:
- International Olympic Committee – službeni kalendar i nova pravila izbora domaćina Olimpijskih igara 2036. (link)
- Inside the Games – aktualni pregled talijanske rasprave o kandidaturi za 2036. ili 2040., stavu CONI-ja i očekivanim razgovorima s vladom (link)
- ANSA – izjava predsjednika CONI-ja Luciana Buonfiglia o mogućnosti Igara 2036. između Rima i Napulja (link)
- ANSA – informacije o paralelnoj inicijativi Milana, Torina i Genove za Olimpijske igre 2036. (link)
- Associated Press – pozadina rimskih kandidatura, izjave Roberta Gualtierija, Luciana Buonfiglia i Giovannija Malagòa te kontekst nakon Milano Cortine 2026. (link)
- CONI – završna procjena Milano Cortine 2026. i organizacijski kontekst na koji se talijanski sportski vrh poziva u raspravi o novoj kandidaturi (link)
- Deutscher Olympischer Sportbund – službeni status njemačkog nacionalnog procesa za moguće Igre 2036., 2040. ili 2044. (link)
- Qatar Olympic Committee – službena potvrda sudjelovanja Katara u dijalogu s MOO-om za Olimpijske i Paraolimpijske igre 2036. (link)