Lewis Moody završio 500 milja dugu vožnju za borbu protiv MND-a i donio snažnu poruku u Twickenham
Lewis Moody, bivši kapetan engleske ragbijaške reprezentacije i član momčadi koja je 2003. osvojila Svjetsko prvenstvo, završio je 20. lipnja 2026. iznimno emotivnu humanitarnu vožnju dugu 500 milja, približno 805 kilometara, od Newcastlea do Twickenhama. Izazov je završio dolaskom na Allianz Stadium u Twickenhamu uoči finala Gallagher PREM-a, što je završnici engleske klupske sezone dalo snažan humanitarni ton. Prema podacima organizatora i My Name’5 Doddie Foundationa, vožnja je pokrenuta kako bi se prikupio novac za istraživanja bolesti motoričkih neurona i dodatno podigla svijest o životu s tom progresivnom neurološkom bolešću. Moody je prošle godine javno objavio da mu je dijagnosticiran ALS, odnosno bolest motoričkih neurona, a od tada svoj sportski ugled sve više usmjerava prema prikupljanju sredstava i okupljanju zajednice oko istraživanja MND-a. Dolazak u Twickenham zato nije bio samo završetak fizičkog izazova nego i javni trenutak solidarnosti s oboljelima, njihovim obiteljima i istraživačima koji traže učinkovitije terapije.
Put od Newcastlea do Twickenhama
Humanitarna vožnja, predstavljena kao Lewis Moody XV Cycle Challenge, započela je 14. lipnja u Newcastleu, a završila 20. lipnja na dan finala Gallagher PREM-a. Prema objavi My Name’5 Doddie Foundationa, Moody je predvodio skupinu nazvanu “The Lewis XV”, sastavljenu od bivših suigrača, prijatelja, članova obitelji i poznatih osoba iz ragbija. Ruta je imala i simboličnu vrijednost jer je povezivala mjesta povezana s Moodyjevim životom i karijerom, među njima Oakham School, Leicester Tigers, Bath i Bracknell, njegov prvi klub. TNT Sports je uoči završnice naveo da je put prolazio i kroz Ripon, Worcester i druge zajednice u kojima su organizirani susreti, školske aktivnosti, posjeti klubovima i prikupljanje donacija. Time je vožnja prerasla u pokretni niz javnih događaja, a ne samo u sportski pothvat zatvorene skupine biciklista.
Završetak u Twickenhamu imao je dodatnu simboliku jer je Moody s ekipom trebao dostaviti loptu za finale Gallagher PREM-a. Prema službenim informacijama PREM Rugbyja, finale je 20. lipnja 2026. bilo zakazano na Allianz Stadiumu u Twickenhamu, a u završnici su prema službenom rasporedu bili Northampton Saints i Exeter Chiefs. Moodyjev dolazak tako je povezao elitni klupski ragbi s humanitarnom kampanjom čiji je cilj bio skrenuti pozornost na MND u trenutku kada je sport imao veliku publiku. Takav spoj velikog sportskog događaja i osobne priče bivšeg reprezentativca dodatno je istaknuo način na koji se ragbijaška zajednica posljednjih godina uključuje u kampanje za istraživanje ove bolesti. Prema Press Associationu, Moody je tijekom izazova naglašavao da želi “pojačati buku” oko MND-a i nastaviti posao koji su prije njega pokrenuli drugi istaknuti sportaši i humanitarci.
Emocije koje su obilježile svaki dio izazova
Moody je tijekom vožnje više puta govorio o emocionalnoj težini izazova. Prema izvješću Press Associationa nakon pete etape u Bathu, opisao je vožnju kao razdoblje fizičke boli, ali i kao “emocionalni plimni val”, naglasivši da teret koji nosi doživljava kao privilegiran jer mu omogućuje da pomogne drugima. Iz izjava nakon etapa bilo je jasno da ga nisu pogađali samo kilometri, umor i bol u sedlu, nego i susreti s ljudima koji su oboljeli od MND-a ili su izgubili članove obitelji zbog te bolesti. Upravo su ti susreti pretvorili izazov u javno svjedočanstvo o bolesti koja često napreduje brzo i mijenja svakodnevni život oboljelih i njihovih najbližih. U tom je kontekstu Moodyjev dolazak u Twickenham doživljen kao trenutak u kojem se osobna ranjivost susrela s kolektivnom podrškom.
Jedan od najemotivnijih trenutaka dogodio se ranije tijekom tjedna u Oakhamu, gdje se Moody vratio u školu u kojoj je započeo njegov ragbijaški put. My Name’5 Doddie Foundation izvijestio je da su ga ondje dočekale stotine učenika, roditelja, nastavnika i članova lokalne zajednice. Škola je u njegovu čast preimenovala svoje poznato igralište Doncaster Close 1st XV u LM7: The Lewis Moody Pitch, što je bio snažan simbol poštovanja prema njegovoj karijeri i sadašnjoj kampanji. Njegova kumica Renee Lloyd, kći bivšeg Moodyjeva suigrača Leona Lloyda, održala je emotivan govor koji je dodatno obilježio taj povratak. Prema izvješćima s događaja, upravo je Oakham pokazao koliko je Moodyjeva priča nadrasla sportsku biografiju i postala poruka o prijateljstvu, zahvalnosti i upornosti.
Ragbijaška zajednica okupila se oko Moodyja
Moody nije vozio sam. Prema Press Associationu, od početka rute pridružili su mu se Kathy Weir i njezin sin Hamish, obitelj pokojnog škotskog reprezentativca Doddieja Weira, čije je ime i nasljeđe u središtu fondacije My Name’5 Doddie. Uz Moodyja su bili i njegova supruga Annie te sinovi Dylan i Ethan, što je izazovu dalo izrazito osobnu dimenziju. Bivši engleski reprezentativci Martin Johnson i Martin Corry bili su među onima koji su ga pratili tijekom puta, a kao dio šire potpore spominjani su i Kenny Logan, Geordan Murphy, Louis Deacon i Joe Worsley. Takva skupina dala je vožnji karakter zajedničkog ragbijaškog odgovora na bolest koja je posljednjih godina duboko pogodila sportsku zajednicu.
Važnost ove podrške jasna je i zbog šireg konteksta MND-a u britanskom i međunarodnom ragbiju. Doddie Weir, bivši škotski reprezentativac, umro je 2022. nakon života s MND-om, a njegova je fondacija prema izvješćima prikupila više od 23,5 milijuna funti za istraživanja i programe povezane s bolešću. Rob Burrow, nekadašnja zvijezda ragbi lige, umro je 2024. nakon višegodišnje borbe s MND-om, dok je njegov prijatelj Kevin Sinfield u njegovu čast predvodio niz iznimno vidljivih humanitarnih izazova. Moody je u tom nizu preuzeo novu javnu ulogu, ne kao netko tko želi skrenuti pozornost isključivo na sebe, nego kao osoba koja svoje iskustvo koristi za jačanje postojećeg pokreta. Prema Press Associationu, do četvrtka prije završetka vožnje Lewis Moody XV Ride prikupio je više od 350.000 funti, a očekivalo se da će se iznos nastaviti povećavati nakon završnice u Twickenhamu.
Dijagnoza koja je promijenila javnu ulogu bivšeg kapetana
Moody je svoju dijagnozu javno objavio u listopadu 2025., nakon što mu je bolest dijagnosticirana prethodnog mjeseca. Sky Sports i Sky News tada su prenijeli njegovu poruku u kojoj je naveo da je riječ o ALS-u, poznatom i kao bolest motoričkih neurona, te da je vijest bila velik šok za njega i njegovu obitelj. U istim je objavama naglasio da se osjeća dobro, da je usredotočen na pozitivan pristup i da promjene koje dolaze želi rješavati kako se budu pojavljivale. Ta je objava snažno odjeknula jer je Moody u ragbiju poznat kao igrač iznimne energije, bivši kapetan Engleske i jedan od prepoznatljivih članova generacije koja je osvojila Svjetsko prvenstvo 2003. godine. Nakon završetka profesionalne karijere 2012. već je bio aktivan u humanitarnom radu, a nova kampanja za MND nadovezala se na njegovu raniju sklonost javnom djelovanju izvan sportskog terena.
U najavi vožnje My Name’5 Doddie Foundation naveo je da Moody izazov vidi kao način da djeluje dok još može fizički sudjelovati u takvom pothvatu. Ta je poruka dala dodatnu težinu odluci da se krene u sedmodnevnu vožnju dugu 500 milja. U sportskom smislu, ruta je podsjećala na elemente izdržljivosti, discipline i timske podrške koji su obilježili Moodyjevu igračku karijeru. U humanitarnom smislu, ona je postala poziv na ulaganje u znanstvena istraživanja i razvoj učinkovitijih terapija. Moodyjeva izjava da se osjeća kao da je preuzeo štafetu od Weira, Burrowa i Sinfielda pokazuje da ovaj izazov vidi kao dio kontinuiteta, a ne kao jednokratan događaj.
Što je bolest motoričkih neurona
Bolest motoričkih neurona zajednički je naziv za skupinu neuroloških bolesti koje postupno oštećuju živčane stanice zadužene za slanje poruka iz mozga i leđne moždine prema mišićima. Prema NHS-u, MND uzrokuje slabost mišića koja se pogoršava tijekom mjeseci ili godina, najčešće je životno skraćujuća i zasad nema lijeka koji bi je izliječio. Simptomi se razlikuju od osobe do osobe, ali mogu uključivati slabost ruku i nogu, grčeve, trzaje mišića, probleme s govorom, gutanjem, kretanjem i disanjem. MND Association navodi da bolest može utjecati na pokretljivost, komunikaciju, prehranu i disanje, dok vid, sluh i dodir obično nisu izravno pogođeni. Iako se bolest ne može zaustaviti ili preokrenuti, dostupne terapije, lijekovi, pomagala i multidisciplinarna skrb mogu pomoći u upravljanju simptomima i očuvanju kvalitete života.
Za sportsku javnost MND je posebno vidljiv zbog niza poznatih slučajeva među bivšim sportašima, no stručni izvori ističu da je bolest složena i da se ne može svesti na jedno objašnjenje. NHS navodi da uzroci za većinu oboljelih nisu do kraja jasni te da se smatra kako ulogu mogu imati kombinacija genetskih i drugih čimbenika. U slučaju Moodyja, javni fokus nije na jednostavnim zaključcima, nego na potrebi za istraživanjem, ranijim prepoznavanjem simptoma, boljom skrbi i financiranjem projekata koji mogu ubrzati razvoj terapija. Upravo zato poruke iz vožnje nisu bile usmjerene samo prema ljubiteljima ragbija. One su se obraćale svima koji prate priče o rijetkim i teškim bolestima, znanstvenom napretku i ulozi javnih osoba u prikupljanju sredstava.
Zašto je Twickenham bio snažna završna točka
Twickenham je za engleski i svjetski ragbi jedno od najprepoznatljivijih mjesta, pa je završetak vožnje na dan finala Gallagher PREM-a imao poseban odjek. Prema službenim podacima PREM Rugbyja, finale 2026. održava se 20. lipnja na Allianz Stadiumu, kao vrhunac klupske sezone. Moodyjev ulazak u taj prostor, nakon sedam dana vožnje i stotina milja, simbolički je spojio njegovu igračku prošlost s novom javnom misijom. Za navijače je to bio podsjetnik da sportska natjecanja mogu biti i platforma za šire društvene poruke. Za oboljele od MND-a i njihove obitelji, taj je trenutak imao dodatnu vrijednost jer je bolest stavljena u središte pažnje tijekom jednog od najgledanijih ragbijaških dana u Engleskoj.
Kampanja se time ne završava. My Name’5 Doddie Foundation naglašava da je njezina dugoročna vizija svijet bez MND-a, a donacije usmjerava prema istraživanjima koja bi trebala ubrzati razvoj učinkovitijih tretmana. Moody je u izjavama tijekom izazova govorio da vjeruje kako su učinkovitije terapije dostižne, ali da su za njih potrebna sredstva, istraživački projekti i javna potpora. Njegova vožnja zato ostavlja dvostruku poruku: osobnu, jer pokazuje kako se jedan sportaš nosi s teškom dijagnozom, i javnu, jer podsjeća da napredak u liječenju ovisi o dugotrajnom ulaganju. U Twickenhamu je 20. lipnja 2026. završila jedna vožnja, ali je istodobno nastavljena borba koju Moody, fondacija i šira ragbijaška zajednica žele učiniti glasnijom i učinkovitijom.
Izvori:
- My Name’5 Doddie Foundation – najava humanitarne vožnje Lewisa Moodyja od Newcastlea do Twickenhama i ciljevi kampanje za MND (link)
- My Name’5 Doddie Foundation – izvješće o emocionalnom dočeku u Oakham Schoolu tijekom trećeg dana izazova (link)
- TNT Sports – izvješće o Lewis Moody XV Cycle Challengeu, ruti i završnici u Twickenhamu (link)
- Press Association / Anglo Celt – izjave Lewisa Moodyja, podaci o sudionicima, prikupljenim sredstvima i kontekstu finala Gallagher PREM-a (link)
- PREM Rugby – službene informacije o finalu Gallagher PREM-a 2026. na Allianz Stadiumu u Twickenhamu (link)
- Sky News – javna objava dijagnoze Lewisa Moodyja i reakcije nakon potvrde bolesti motoričkih neurona (link)
- NHS – medicinske informacije o bolesti motoričkih neurona, simptomima, dijagnostici i liječenju (link)
- MND Association – objašnjenje bolesti motoričkih neurona, utjecaja na svakodnevni život i dostupne potpore (link)