Nike pod pritiskom tužbi zbog mogućih povrata carinskih troškova potrošačima
Nike se u Sjedinjenim Državama suočava s novim pravnim pritiskom nakon što su potrošači pokrenuli predloženu skupnu tužbu tvrdeći da je kompanija troškove carina prebacila na kupce kroz više cijene, a zatim nije preuzela obvezu vratiti taj novac ako dobije povrat od savezne vlade. Prema Reutersovu izvješću od 8. svibnja 2026., tužba je podnesena protiv proizvođača sportske obuće i odjeće sa sjedištem u Beavertonu u Oregonu, a u središtu spora je pitanje može li kompanija zadržati sredstva koja je, prema navodima tužitelja, već nadoknadila kroz maloprodajne cijene. Postupak je zasad u ranoj fazi i riječ je o predloženoj skupnoj tužbi, što znači da sud još nije potvrdio skupinu potrošača koju bi predmet mogao obuhvatiti.
Slučaj protiv Nikea dio je šireg vala američkih sporova nastalih nakon što je Vrhovni sud SAD-a 20. veljače 2026. u predmetu Learning Resources, Inc. v. Trump presudio da Zakon o međunarodnim izvanrednim ekonomskim ovlastima, poznat kao IEEPA, ne daje predsjedniku ovlast za uvođenje takvih carina. Prema službenoj odluci Vrhovnog suda, sporne carine bile su nametnute na širok raspon uvoza, a pravno pitanje odnosilo se na granice predsjedničkih ovlasti u trgovinskoj politici. Ta odluka otvorila je prostor za zahtjeve uvoznika prema američkoj carinskoj službi, ali je istodobno pokrenula novo pitanje: kome pripada novac ako su kompanije prethodno prenijele trošak carina na krajnje kupce.
U tužbi protiv Nikea potrošači tvrde da bi kompanija mogla ostvariti dvostruku naknadu istog troška: najprije kroz više cijene proizvoda, a zatim kroz povrat carinskih davanja od države. Prema navodima iz tužbe koje su prenijeli Reuters i specijalizirani pravni mediji, Nike je javno govorio o oko milijardu dolara dodatnog carinskog opterećenja, dok tužitelji tvrde da su određene tenisice poskupjele za 5 do 10 dolara, a pojedini odjevni i drugi proizvodi za odrasle za 2 do 10 dolara. Nike je, prema izvješćima američkih medija, odbio komentirati konkretan spor.
Spor se vrti oko pitanja dvostruke naplate
Temeljna tvrdnja tužitelja nije samo da su cijene porasle, nego da je poskupljenje bilo povezano s carinskim troškovima koje bi Nike sada mogao zatražiti natrag. Prema izvješću Reutersa, potrošači navode da kompanija nije dala pravno obvezujuće jamstvo da će eventualne povrate povezane s carinama proslijediti onima koji su, prema njihovu stajalištu, taj trošak platili pri kupnji proizvoda. Takva formulacija važna je zato što skupne tužbe u SAD-u često nastoje dokazati ne samo postojanje štete, nego i mehanizam kojim je tužena strana navodno ostvarila nepravednu korist.
Prema dostupnim informacijama, tužba se oslanja na širi pravni koncept neosnovanog bogaćenja i zaštite potrošača. Tužitelji pokušavaju pokazati da su kupci, a ne samo uvoznik, ekonomski snosili teret carina. Nike bi, s druge strane, u obrani mogao isticati da se maloprodajne cijene oblikuju na temelju niza čimbenika, uključujući troškove proizvodnje, tečajeve, potražnju, distribuciju, zalihe, marže trgovaca i šire tržišne okolnosti. Trenutačno nije službeno potvrđeno kako će kompanija argumentirati obranu jer se postupak nalazi u početnoj fazi.
Slični sporovi već su se pojavili protiv drugih velikih kompanija. Associated Press je krajem veljače 2026. izvijestio da su potrošači podnijeli tužbe protiv FedExa i EssilorLuxottice, proizvođača naočala Ray-Ban, nakon što su te kompanije ili povezani subjekti tražili povrat carina. Prema izvješću AP-a, cilj tih tužbi bio je osigurati da kupci dobiju dio eventualnog povrata ako se pokaže da su upravo oni platili dodatne namete. Business Insider je u svibnju 2026. izvijestio da se sličan pritisak širi i na druge trgovce, uključujući Costco, UPS i druge kompanije koje su bile izložene carinskim troškovima ili su ih izravno prikazivale kupcima.
Kako je nastao pravni okvir za povrate carina
Vrhovni sud SAD-a je u odluci od 20. veljače 2026. zaključio da IEEPA ne ovlašćuje predsjednika da uvede carine na uvoz. Prema službenoj odluci suda, predmet je obuhvaćao takozvane recipročne carine i carine povezane s borbom protiv trgovine drogom, a većina sudaca ocijenila je da se tako važna fiskalna i trgovinska ovlast mora jasno temeljiti na zakonu koji je donio Kongres. Odluka nije automatski riješila sva operativna pitanja povrata već plaćenih davanja, pa su se nakon presude nastavili postupci pred nadležnim trgovinskim i saveznim tijelima.
Američka carinska i granična služba, U.S. Customs and Border Protection, objavila je u travnju 2026. upute za povrate carina plaćenih prema IEEPA režimu. Prema službenoj stranici CBP-a, uvoznici i ovlašteni carinski posrednici moraju imati račun u ACE portalu, osigurati podatke za elektroničku isplatu i podnijeti odgovarajuće deklaracije u sustavu CAPE. CBP je u poruci trgovinskoj zajednici naveo da se prva faza alata CAPE pokreće 20. travnja 2026., čime je otvoren administrativni put za obradu zahtjeva.
Time je spor oko povrata dobio dvije razine. Prva razina odnosi se na odnos uvoznika i države, odnosno na pitanje tko kao uvoznik robe ima pravo tražiti povrat od američkih carinskih vlasti. Druga razina odnosi se na odnos kompanija i krajnjih potrošača, osobito u slučajevima kada su cijene proizvoda ili dodatne naknade bile obrazložene carinskim opterećenjem. Upravo se ta druga razina sada nalazi u središtu potrošačkih tužbi, jer kupci tvrde da bi refundacija uvozniku bez naknade potrošačima značila zadržavanje novca koji ekonomski nije ostao na teret kompanije.
Nikeova izloženost carinama povezana je s globalnim lancem opskrbe
Nike je u svom godišnjem izvješću za fiskalnu 2025. godinu naveo da se gotovo sva obuća i odjeća proizvode izvan Sjedinjenih Država kod neovisnih ugovornih proizvođača. Prema podacima iz dokumenta podnesenog američkoj Komisiji za vrijednosne papire i burze, američko tržište činilo je približno 43 posto ukupnih prihoda Nike Branda i Conversea u fiskalnoj 2025. godini. Takva struktura poslovanja znači da carinske promjene izravno utječu na troškove uvoza, a posljedično i na odluke o cijenama, zalihama, izvorima nabave i pregovorima s maloprodajnim partnerima.
Nike je u lipnju 2025. objavio da su prihodi u fiskalnoj 2025. iznosili 46,3 milijarde dolara, što je pad od 10 posto u odnosu na prethodnu godinu na prijavljenoj osnovi. U istoj objavi kompanija je navela da su prihodi Nike Branda iznosili 44,7 milijardi dolara, dok je Nike Direct pao 13 posto. Ti podaci pokazuju da je tarifni pritisak došao u trenutku kada je kompanija već prolazila kroz slabije prodajne rezultate i prilagodbu poslovne strategije.
Prema izvješćima poslovnih medija s konferencijskog poziva nakon objave rezultata, financijski direktor Matthew Friend rekao je da Nike očekuje približno milijardu dolara bruto dodatnog troška zbog novih carinskih stopa. Supply Chain Dive je, pozivajući se na taj poziv s ulagačima, izvijestio da je kompanija planirala ublažiti učinak kombinacijom promjena u dobavnim lancima, pregovorima s partnerima i dobavljačima te selektivnim povećanjima cijena. Takve mjere uobičajene su u globalnoj maloprodaji kada se troškovi uvoza naglo promijene, ali u ovom slučaju naknadna sudska odluka o nezakonitosti carina stvorila je pravni i reputacijski problem.
Poskupljenja su postala ključni dokazni element
Potrošačke tužbe u ovakvim predmetima često ovise o tome može li se uvjerljivo povezati određeno poskupljenje s određenim nametom. U slučaju Nikea, tužitelji se pozivaju na povećanja cijena koja su se pojavila nakon početka primjene carina. ABC News je u svibnju 2025. izvijestio da se cijene pojedine obuće u rasponu od 100 do 150 dolara povećavaju za 5 dolara, da modeli skuplji od 150 dolara mogu poskupjeti do 10 dolara, a da odrasla odjeća i oprema mogu poskupjeti između 2 i 10 dolara. Prema istom izvješću, poskupljenja se nisu odnosila na dječje proizvode, proizvode ispod 100 dolara, Air Force 1 i određenu Jordan odjeću i dodatke.
Za tužitelje su takvi detalji važni jer omogućuju okvirnu procjenu potencijalne štete po kupcu i po kategoriji proizvoda. Za Nike, međutim, sama činjenica da su cijene porasle ne mora automatski značiti da su svi kupci platili carinski dodatak u pravnom smislu. Maloprodajne cijene u sportskom i modnom sektoru često se mijenjaju sezonski, ovisno o potražnji, zalihama, popularnosti modela, valutnim kretanjima i strategiji brenda. Sud će, ako predmet bude napredovao, morati razmotriti koliko su navodni carinski troškovi bili izravno, mjerljivo i dosljedno ugrađeni u konačne cijene.
Dodatno pitanje odnosi se na dokazivanje identiteta potrošača i opsega klase. Ako sud dopusti skupnu tužbu, morat će se odrediti tko je kupio relevantne proizvode, u kojem razdoblju, po kojoj cijeni i putem kojeg prodajnog kanala. To može uključivati kupnje u Nikeovim vlastitim trgovinama, internetskoj prodaji i kod drugih maloprodajnih partnera, pri čemu evidencije, računi i dostupnost podataka mogu znatno varirati. Zbog toga su ovakvi predmeti često dugotrajni čak i kada se osnovno pravno pitanje čini jednostavnim.
Širi val tužbi mogao bi utjecati na trgovce i uvoznike
Prema Associated Pressu, više od tisuću kompanija podnijelo je tužbe ili poduzelo pravne korake kako bi sačuvalo pravo na povrat nakon odluke Vrhovnog suda. AP je izvijestio da se procjene ukupnih mogućih povrata carina kreću u rasponu od 130 do 175 milijardi dolara. U kasnijim izvješćima o provedbi povrata spominjale su se i procjene oko 166 milijardi dolara, uz desetke milijuna uvoznih stavki koje bi mogle biti obuhvaćene postupkom. Takav opseg objašnjava zašto se pitanje povrata brzo pretvorilo iz tehničkog carinskog postupka u veliko potrošačko i političko pitanje.
Za trgovce i proizvođače najosjetljiviji su slučajevi u kojima su potrošačima izričito naplaćeni carinski dodaci ili u kojima je javno komunicirano da se cijene povećavaju zbog carina. Ako je trošak bio jasno prikazan na računu, potrošačima je potencijalno lakše dokazivati da su oni, a ne kompanija, platili sporni namet. Ako je trošak bio ugrađen u opću maloprodajnu cijenu, dokazivanje postaje složenije jer sud mora razdvojiti carinski učinak od ostalih poslovnih čimbenika.
Upravo zato slučaj protiv Nikea može imati značenje i izvan jedne kompanije. Ako sudovi prihvate argument da potrošači imaju pravo na dio povrata kada je trošak carina prenesen na njih, to bi moglo potaknuti dodatne tužbe protiv velikih uvoznika i trgovaca. Ako, pak, sudovi zaključe da pravo na povrat pripada isključivo uvozniku zapisa ili da je povezanost između poskupljenja i carina nedovoljno precizna, potrošačke tužbe mogle bi se suočiti s ozbiljnim preprekama.
Za potrošače zasad nema automatskog povrata
Potrošači koji su kupili Nikeove proizvode tijekom razdoblja poskupljenja zasad ne mogu računati na automatsku isplatu. Predložena skupna tužba tek mora proći proceduralne korake, uključujući eventualnu potvrdu klase i raspravu o osnovanosti zahtjeva. Ako se predmet nastavi, moguće su nagodba, odbacivanje tužbe, suđenje ili drugi procesni ishodi. Trenutačno nije službeno potvrđeno da bi Nike morao vratiti bilo kakav novac potrošačima, niti je potvrđen mehanizam prema kojem bi se eventualni povrat izračunavao.
Za samu kompaniju spor dolazi u osjetljivom poslovnom trenutku. Nike je u fiskalnoj 2025. zabilježio pad prihoda i pad profitabilnosti, a istodobno je nastojao obnoviti odnos s veleprodajnim partnerima i prilagoditi strategiju nakon slabijeg digitalnog poslovanja. Carinski povrati, ako budu odobreni, mogli bi poboljšati financijsku poziciju uvoznika, ali sporovi s kupcima mogu povećati pravne troškove i reputacijski rizik. Za kompaniju čija se vrijednost oslanja na povjerenje brenda, pitanje transparentnosti cijena može biti jednako važno kao i iznos samog spora.
U konačnici, predmet protiv Nikea pokazuje kako se posljedice trgovinske politike ne završavaju sudskom odlukom o zakonitosti carina. Nakon presude Vrhovnog suda otvorena je administrativna faza povrata, ali i novi val sporova o tome tko je stvarno snosio trošak. Dok američke carinske vlasti obrađuju zahtjeve uvoznika, potrošači i odvjetnici pokušavaju kroz sudove definirati pravilo za situacije u kojima su carinski troškovi već ugrađeni u cijenu robe. Ishod bi mogao utjecati na način na koji velike kompanije ubuduće komuniciraju poskupljenja povezana s regulatornim i carinskim promjenama.
Izvori:
- Reuters / SRN News – izvješće o tužbi potrošača protiv Nikea i navodima o carinskim povratima (link)
- Supreme Court of the United States – odluka u predmetu Learning Resources, Inc. v. Trump o ovlastima za uvođenje carina prema IEEPA-i (link)
- U.S. Customs and Border Protection – službene upute za povrate IEEPA carina i korištenje ACE/CAPE postupka (link)
- U.S. Customs and Border Protection / Cargo Systems Messaging Service – obavijest o pokretanju CAPE alata za IEEPA povrate 20. travnja 2026. (link)
- U.S. Securities and Exchange Commission – Nikeovo godišnje izvješće za fiskalnu 2025. i podaci o proizvodnji, prihodima i tržištima (link)
- NIKE, Inc. Investor Relations – objava financijskih rezultata za četvrto tromjesečje i fiskalnu 2025. godinu (link)
- Associated Press – izvješće o potrošačkim tužbama protiv FedExa i EssilorLuxottice te širem kontekstu carinskih povrata (link)
- ABC News – izvješće o najavljenim poskupljenjima Nikeovih proizvoda u SAD-u u lipnju 2025. (link)
- Supply Chain Dive – izvješće o Nikeovoj procjeni carinskog troška od približno milijardu dolara i mjerama ublažavanja (link)