Ruski dužnosnik tvrdi da Europa pokušava usporiti povratak ruskih sportaša
Dmitrij Sviščev, prvi zamjenik predsjednika Odbora ruske Državne dume za fizičku kulturu i sport, optužio je europske države da pokušavaju usporiti povratak ruskih sportaša na međunarodna natjecanja i poručio da bi Međunarodni olimpijski odbor, MOO, trebao zadržati sadašnji smjer unatoč političkim pritiscima. Njegove izjave dolaze nakon odluke Izvršnog odbora MOO-a od 7. srpnja 2026. kojom je privremeno ukinuta suspenzija Ruskog olimpijskog odbora i povučene ranije preporuke o posebnim ograničenjima za ruske sportaše i ekipe. Ta odluka otvorila je novu fazu višegodišnjeg spora o mjestu ruskog sporta u međunarodnim natjecanjima nakon početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. Istodobno, europske institucije javno poručuju da se protive potpunoj normalizaciji ruskog sudjelovanja dok ne bude postignut pravedan i trajan mir u Ukrajini. U javno dostupnim dokumentima Europske unije zasad nema potvrde tvrdnje ruske obavještajne službe da je EU donio opću odluku o novim viznim zabranama za ruske sportaše kao skupinu.
Sviščev govori o političkom i financijskom pritisku
Sviščev je 11. kolovoza u izjavama za ruske medije tvrdio da europske države teško prihvaćaju postupno vraćanje ruskih sportaša i sportskih organizacija u međunarodni sustav. Prema njegovim riječima, MOO bi trebao odoljeti pokušajima političkog i financijskog pritiska te ostati pri stajalištu da se odluke u sportu ne bi trebale donositi prema političkim kriterijima. Ruska državna agencija RIA Novosti prenijela je njegovu ocjenu da se ruski sportaši postupno vraćaju u natjecanja u nizu sportova te da dio europskih država pokušava utjecati na taj proces. Sviščev je pritom pozvao države i sportske organizacije da poštuju odluke MOO-a i međunarodnih federacija. Njegove tvrdnje predstavljaju politički stav ruskog dužnosnika i ne znače da je postojanje koordiniranog europskog plana protiv ruskih sportaša neovisno potvrđeno.
Neposredan povod za njegove izjave bila je objava ruske Vanjske obavještajne službe, SVR-a, od 11. kolovoza. SVR je ustvrdio da su europske političke strukture zabrinute zbog odluke MOO-a o Ruskom olimpijskom odboru te da se razmatraju dodatne mjere kojima bi se otežao povratak Rusije u međunarodni sport. Među mogućim potezima služba je navela vizna ograničenja i nove ciljane mjere protiv šireg kruga ruskih sportaša i sportskih dužnosnika, kao i pokušaje financijskog pritiska na sportske organizacije koje dopuštaju rusko sudjelovanje. SVR za te tvrdnje nije objavio dokumentaciju koja bi omogućila neovisnu provjeru navedenih planova. Europska komisija i druge institucije EU-a u javno dostupnim službenim objavama nisu potvrdile da je takav paket mjera donesen.
Što je MOO doista odlučio 7. srpnja
Odluka MOO-a važna je jer mijenja okvir koji je vrijedio od početka rata, ali ne znači automatski i potpuni povratak ruskih sportaša pod nacionalnom zastavom na sva međunarodna natjecanja. Izvršni odbor MOO-a 7. srpnja privremeno je ukinuo suspenziju Ruskog olimpijskog odbora koja je bila na snazi od 12. listopada 2023. MOO je objasnio da je njegova Pravna komisija utvrdila kako Ruski olimpijski odbor više među svojim članicama nema regionalne sportske organizacije s područja koja su, prema olimpijskom sustavu, pod nadležnošću Nacionalnog olimpijskog odbora Ukrajine. Ruski olimpijski odbor također je potvrdio MOO-u da na tim područjima ne provodi i neće provoditi aktivnosti. MOO je naglasio da će situaciju nastaviti nadzirati i da zadržava pravo na nove mjere ako procijeni da su potrebne.
Suspenzija iz listopada 2023. bila je povezana s odlukom Ruskog olimpijskog odbora da u svoje članstvo uključi sportske organizacije iz Donjecka, Hersona, Luhanska i Zaporižja, područja koja MOO smatra dijelom nadležnosti ukrajinskog nacionalnog olimpijskog odbora. MOO je tada ocijenio da je time prekršena Olimpijska povelja i teritorijalna cjelovitost ukrajinskog olimpijskog odbora. Srpanjska odluka iz 2026. zato je formalno obrazložena promjenom upravo onih okolnosti na kojima je suspenzija bila utemeljena. Ona nije predstavljena kao politička ocjena rata niti kao odustajanje MOO-a od potpore ukrajinskoj olimpijskoj zajednici. U istoj objavi MOO je ponovno naglasio solidarnost s ukrajinskim sportašima i sportskim institucijama.
MOO je istom odlukom povukao preporučene uvjete iz veljače 2022. i ožujka 2023. u dijelu koji se odnosio na ruske sportaše i ekipe. Nakon početka invazije 2022. MOO je međunarodnim federacijama i organizatorima preporučio da ruske i bjeloruske sportaše i dužnosnike ne dopuštaju na međunarodna natjecanja, a 2023. razvio je model nastupa pojedinaca pod neutralnim statusom i uz posebne uvjete. Povlačenje tih preporuka 2026. znači da više ne postoji isti opći politički okvir MOO-a koji je federacijama preporučivao posebna ograničenja samo na toj osnovi. Međutim, sportske federacije i organizatori i dalje upravljaju vlastitim natjecanjima, kvalifikacijskim pravilima i antidopinškim programima, pa se praktična pravila mogu razlikovati od sporta do sporta. Zbog toga povratak nije jedan jedinstven događaj, nego proces koji se odvija kroz odluke različitih sportskih tijela.
Povratak nije bez uvjeta
MOO je u srpanjskoj odluci posebno naglasio da ruski sportaši koji se vraćaju u međunarodna natjecanja moraju zadovoljiti relevantne antidopinške zahtjeve. U objavi se navodi da povratnici trebaju proći odgovarajuće testiranje prije ponovnog nastupa, a međunarodne federacije trebaju u suradnji s Međunarodnom agencijom za testiranje dogovoriti opseg i vremenski raspored kontrola. Time MOO pokušava odvojiti pitanje političkih ograničenja od pitanja integriteta natjecanja i antidopinške pouzdanosti. Ujedno je jasno dao do znanja da privremeno ukidanje suspenzije Ruskog olimpijskog odbora ne briše druga pitanja koja su se godinama pojavljivala u vezi s ruskim antidopinškim sustavom. Za sportaše to znači da formalno popuštanje jednog skupa ograničenja ne uklanja obvezu individualnog ispunjavanja antidopinških i kvalifikacijskih kriterija.
Još je važnije da MOO nije 7. srpnja unaprijed odlučio da će se na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 2028. ruska zastava, himna i druga nacionalna obilježja automatski vratiti u punom opsegu. U službenoj objavi navedeno je da će odluka o prikazivanju ruske zastave, himne, boja i drugih identifikacijskih oznaka na Olimpijskim igrama biti donesena u odgovarajućem trenutku. MOO je također poručio da neće organizirati vlastita događanja u Rusiji niti pozivati ruske državne ili vladine dužnosnike na svoja događanja. Zbog toga ruske tvrdnje o potpunom povratku na olimpijsku pozornicu treba razlikovati od onoga što je MOO već formalno odlučio. Status za Los Angeles 2028. još nije u svim elementima zaključen.
Europska unija otvoreno je protiv potpune normalizacije
Iako nema javne potvrde SVR-ovih tvrdnji o novom općem paketu viznih mjera protiv sportaša, političko protivljenje europskih institucija potpunoj normalizaciji ruskog sudjelovanja nije skriveno. Europsko vijeće u zaključcima sa sastanka 18. i 19. lipnja 2026. izričito je navelo da, dok ne bude postignut pravedan i trajan mir u Ukrajini, ne bi trebalo doći do normalizacije ruskog sudjelovanja na međunarodnim sportskim i kulturnim događajima. To je službeni politički stav čelnika država i vlada EU-a, a Europska komisija nakon srpanjske odluke MOO-a potvrdila je da je s tim stajalištem usklađena. Na redovitom brifingu 9. srpnja glasnogovornica Komisije Anna-Kaisa Itkonen odluku MOO-a opisala je kao zabrinjavajući razvoj događaja i ponovno naglasila solidarnost EU-a s Ukrajinom.
Komisija je još u dokumentu pripremljenom za raspravu ministara sporta EU-a u svibnju 2026. istaknula da, ako se rusko i bjelorusko sudjelovanje dopušta, ono prema stajalištu Komisije treba ostati pod strogim neutralnim uvjetima, bez državnih simbola i političkog predstavljanja. U istom dokumentu Komisija je upozorila da bi korištenje zastava, himni i službenih uniformi moglo pridonijeti dojmu normalizacije odnosa dok rat traje. To pokazuje da postoji stvaran i dokumentiran politički spor između dijela europskih institucija i smjera prema širem povratku ruskog sporta. Međutim, taj javno izneseni stav nije isto što i dokaz da su usvojene sve konkretne mjere koje SVR navodi u svojoj objavi.
Razlika je važna i zbog načina na koji je međunarodni sport organiziran. MOO postavlja olimpijski okvir i daje preporuke, ali međunarodne federacije imaju vlastite statute, sustave kvalifikacija i disciplinska pravila. Europska unija s druge strane nema jedinstvenu nadležnost kojom bi mogla jednostavno odrediti tko smije nastupati u svakom međunarodnom sportskom natjecanju. Države domaćini mogu imati vlastita sigurnosna i migracijska pravila, sportske federacije određuju uvjete sudjelovanja, a MOO upravlja pitanjima vezanima uz Olimpijske igre i olimpijski pokret. Zato se političke odluke, vizna pitanja, sportska pravila i olimpijski status često preklapaju, ali nisu ista pravna ili institucionalna kategorija.
Zašto je spor sada ponovno intenziviran
Vrijeme nove rasprave posebno je osjetljivo jer su već započeli kvalifikacijski procesi povezani s Olimpijskim igrama u Los Angelesu 2028. MOO je u obrazloženju srpanjske odluke naglasio potrebu da sportaši iz svih nacionalnih olimpijskih odbora imaju jednak pristup kvalifikacijskim natjecanjima, uz poštovanje relevantnih pravila. Za ruske sportaše to otvara više mogućnosti za povratak u sportove u kojima su ranije bili isključeni ili ograničeni, ali ne uklanja razlike između pojedinih federacija. Za europske vlade koje žele zadržati politički pritisak na Moskvu, sport ostaje područje na kojem se postavlja pitanje može li sudjelovanje pod punim nacionalnim simbolima biti odvojeno od šireg konteksta rata. Upravo na toj razlici počiva sadašnji sukob između ruskih poziva na depolitizaciju sporta i europskih tvrdnji da bi potpuna normalizacija imala političke posljedice.
Sviščev rusku poziciju predstavlja kao obranu načela da sport treba biti izvan politike. Europske institucije, međutim, javno polaze od drukčijeg argumenta: da se međunarodni sport ne može potpuno odvojiti od rata koji traje i od pitanja državnih simbola, sigurnosti i političkog predstavljanja. Komisija pritom ne zagovara nužno isključenje svakog ruskog pojedinca iz svakog natjecanja, nego je u svojim dokumentima podržavala mogućnost nastupa pod strogim neutralnim uvjetima. Taj detalj je važan jer pokazuje da se spor ne vodi samo oko binarnog pitanja dopuštenja ili zabrane, nego i oko toga pod kojim statusom ruski sportaši mogu nastupati. MOO je u srpnju ublažio vlastiti prethodni okvir, ali time nije uklonio političko neslaganje.
Vizna ograničenja ostaju najosjetljivija točka ruskih tvrdnji
SVR je među mogućim europskim potezima posebno izdvojio vizne zabrane i ciljane restrikcije protiv sportaša i sportskih dužnosnika. Takve tvrdnje imaju praktičnu težinu jer i sportaš koji dobije pravo nastupa prema pravilima međunarodne federacije mora moći ući u državu u kojoj se natjecanje održava. Ipak, do 16. kolovoza 2026. europske institucije nisu javno objavile opću odluku kojom bi ruskim sportašima kao kategoriji bila uvedena nova jedinstvena zabrana ulaska samo zbog njihova sportskog statusa. Postojeći režimi sankcija EU-a mogu obuhvaćati pojedince kojima se uvode zabrane putovanja, ali to je drukčiji mehanizam od opće sportske zabrane. Zbog toga tvrdnje o budućim viznim potezima treba tretirati kao nepotvrđene dok se ne pojave službeni pravni akti ili odluke nadležnih institucija.
Los Angeles 2028. postaje središnja točka rasprave
Najveći test novog odnosa između MOO-a, Rusije i europskih država bit će put prema Olimpijskim igrama u Los Angelesu 2028. Privremeni povratak Ruskog olimpijskog odbora znači da je uklonjena važna institucionalna prepreka, a povlačenje starih preporuka daje međunarodnim federacijama više prostora da vlastita pravila prilagode novom okviru. Ipak, MOO je ostavio otvorenima pitanja nacionalnih simbola, a za sportaše ostaju antidopinški, kvalifikacijski i drugi uvjeti. Europsko vijeće u međuvremenu je zauzelo političko stajalište da potpuna normalizacija ruskog sudjelovanja ne bi trebala nastupiti prije pravednog i trajnog mira u Ukrajini. Te se dvije pozicije ne isključuju u svakoj pojedinosti, ali jasno pokazuju da spor nije završen.
Sviščevljeva poruka da MOO treba odoljeti europskom pritisku zato treba promatrati u širem sukobu oko značenja neutralnosti u sportu. Za Moskvu je postupno ukidanje ograničenja dokaz da se ruski sport vraća u međunarodne strukture. Za institucije EU-a pitanje povratka povezano je s ratom, državnim simbolima i opasnošću da sportska normalizacija bude protumačena kao politička normalizacija odnosa s Rusijom. MOO pak pokušava uspostaviti okvir u kojem sportaši mogu ponovno pristupati natjecanjima uz antidopinške i druge uvjete, dok istodobno zadržava određene političke i protokolarne rezerve. Kako se kvalifikacije za 2028. budu širile na sve veći broj sportova, praktične odluke međunarodnih federacija i država domaćina pokazat će koliko će se srpanjska odluka MOO-a doista pretvoriti u puni povratak ruskih sportaša.
Izvori:
- Međunarodni olimpijski odbor – odluka od 7. srpnja 2026. o privremenom ukidanju suspenzije Ruskog olimpijskog odbora i povlačenju ranijih preporučenih uvjeta (link)
- Europska komisija – brifing od 9. srpnja 2026. o odluci MOO-a i stajalištu protiv normalizacije ruskog sudjelovanja dok traje rat (link)
- Europsko vijeće – zaključci sa sastanka 18. i 19. lipnja 2026. u kojima se navodi da ne bi trebalo biti normalizacije ruskog sudjelovanja u međunarodnim sportskim i kulturnim događajima bez pravednog i trajnog mira u Ukrajini (link)
- Vijeće Europske unije / Europska komisija – dokument o sudjelovanju ruskih i bjeloruskih sportaša i stajalištu o strogim neutralnim uvjetima (link)
- Vanjska obavještajna služba Ruske Federacije, SVR – objava od 11. kolovoza 2026. s tvrdnjama o mogućim europskim viznim i drugim ograničenjima (link)
- RIA Novosti – izjave Dmitrija Sviščeva od 11. kolovoza 2026. o navodnom europskom pritisku na MOO i povratku ruskih sportaša (link)