Seizmolozi diljem svijeta razvijaju napredne metode koje bi mogle značajno unaprijediti sposobnost predviđanja potresa, a najnovija istraživanja donose uvid u to gdje bi razorni potresi mogli započeti, kako bi se mogli širiti i gdje bi mogli izazvati najveću štetu. Nova metoda proučavanja rasjednih ploha, razvijena u suradnji američkih i novozelandskih znanstvenika, mogla bi postati ključan alat u modeliranju i smanjenju posljedica budućih potresa.

Proučavanje rasjednih ploha: ključ za razumijevanje prošlih i budućih potresa

Rasjedne plohe, strukture koje se stvaraju kao posljedica pokreta Zemljine kore, sadrže mnoge nevidljive tragove potresa. Znanstvenici su otkrili da zakrivljene ogrebotine na tim plohama, koje su dugo bile zanemarene, mogu pružiti ključne informacije o prošlim potresima. Ove ogrebotine, slične tragovima guma na asfaltu nakon utrke, otkrivaju smjer iz kojeg je potres stigao do određene točke. Primjena ove metode omogućuje istraživačima da rekonstruiraju izvorište i širenje prošlih seizmičkih aktivnosti.

Prema istraživanju objavljenom u časopisu Geology, znanstvenici su prvi put pokazali kako ove ogrebotine mogu poslužiti kao svojevrsni „otisci prstiju“ prošlih potresa, omogućujući detaljne analize i preciznija predviđanja za budućnost. Pionirski rad predvodio je geolog Nic Barth sa Sveučilišta California Riverside, koji ističe da ove zakrivljene oznake mogu razotkriti ne samo smjer potresa, već i njegovu snagu te potencijalni smjer širenja.

Alpinjski rasjed na Novom Zelandu: prirodni laboratorij

Alpinjski rasjed na Novom Zelandu pokazao se idealnim za testiranje ove metode zbog svoje specifične seizmičke povijesti. Ovaj rasjed, poznat po gotovo pravilu da izaziva velike potrese svakih 250 godina, pružio je podatke o posljednjem velikom potresu iz 1717. godine. Istraživanja su pokazala da je taj potres započeo na južnom dijelu rasjeda i proširio se prema sjeveru, scenarij za koji modeli predviđaju značajno jače podrhtavanje u naseljenim područjima.

Dodatno, istraživanje je otkrilo da veliki potresi mogu započeti na bilo kojem kraju rasjeda, što mijenja dosadašnje razumijevanje i otvara nove mogućnosti za analizu drugih seizmički aktivnih područja u svijetu. Ova otkrića posebno su značajna za Novi Zeland, ali i globalno, jer omogućuju primjenu ove metode na raznim rasjedima diljem svijeta.

Kalifornija: fokus na San Andreas i San Jacinto rasjede

Kalifornija, poznata po svojoj seizmičkoj aktivnosti, posebice na rasjedu San Andreas, mogla bi najviše profitirati od ove tehnike. Smjer širenja potresa ima ključnu ulogu u određivanju jačine podrhtavanja i vremena koje stanovništvo ima za reakciju. Na primjer, veliki potres koji bi započeo na južnom dijelu San Andreas rasjeda, blizu Salton Sea-a, i širio se prema sjeveru mogao bi usmjeriti razornu energiju prema gusto naseljenim područjima poput Los Angelesa.

Uz pravilnu primjenu ove metode, stručnjaci vjeruju da bi sustavi ranog upozoravanja mogli pružiti stanovnicima Los Angelesa čak minutu vremena prije nego što započne podrhtavanje. Ta dodatna minuta može značiti spašavanje tisuća života, omogućujući evakuaciju, isključenje opasnih sustava i smanjenje štete.

Nova dimenzija u procjeni seizmičkog rizika

Metoda analize zakrivljenih ogrebotina već je implementirana u računalnim modelima koji simuliraju širenje potresa. Takvi modeli, u kombinaciji s postojećim tehnikama poput elektromagnetskog praćenja promjena u Zemljinoj ionosferi, mogu značajno unaprijediti razumijevanje seizmičkih aktivnosti. Znanstvenici su već započeli primjenu ove tehnike na rasjedima u Kaliforniji, s ciljem stvaranja sveobuhvatnog sustava za predviđanje potresa.

Globalna primjena i budući izazovi

Otkrića s Alpinjskog rasjeda pružaju temelje za istraživanja na drugim seizmički aktivnim područjima. Znanstvenici diljem svijeta, uključujući one u Japanu, Turskoj i Indoneziji, već pokazuju interes za primjenu ove metode na vlastitim rasjednim sustavima. Osim toga, metoda otvara mogućnost za povijesnu analizu seizmičkih događaja, omogućujući bolje razumijevanje učestalosti i intenziteta potresa kroz stoljeća.

Dok se znanstvenici nadaju da će ova metoda pomoći u spašavanju života i smanjenju štete, ostaje izazov njezine primjene u realnim uvjetima i integracije s postojećim sustavima ranog upozoravanja. Ipak, entuzijazam unutar znanstvene zajednice jasno ukazuje na to da smo korak bliže preciznijem razumijevanju potresa i njihovih posljedica.

Izvor: University of California