Nedavna istraživanja pokazuju da miris stresirane osobe može podsvjesno utjecati na emocije i odluke ljudi u blizini. Tim istraživača s Veterinarskog fakulteta u Bristolu želio je saznati doživljavaju li psi promjene u učenju i emocionalnom stanju kao odgovor na mirise ljudskog stresa ili opuštenosti.

Tim je koristio test 'optimizma' ili 'pesimizma' kod životinja, temeljen na otkrićima da 'optimistični' ili 'pesimistični' izbori kod ljudi ukazuju na pozitivne ili negativne emocije. U istraživanju su sudjelovali vlasnici pasa i njihovi ljubimci, ukupno 18 parova, koji su prošli kroz seriju pokusa s različitim ljudskim mirisima.

Tijekom pokusa, psi su bili trenirani da prepoznaju kada zdjelica za hranu na jednoj lokaciji sadrži poslasticu, a kada na drugoj lokaciji nema ništa. Nakon što bi pas naučio razliku između ovih lokacija zdjelica, brže bi prilazio lokaciji s poslasticom nego praznoj lokaciji. Istraživači su potom testirali koliko brzo bi pas prilazio novim, neodređenim lokacijama zdjelica smještenim između originalne dvije.

Brz pristup ukazivao je na 'optimizam' o prisutnosti hrane na tim neodređenim lokacijama – znak pozitivnog emocionalnog stanja – dok je spor pristup ukazivao na 'pesimizam' i negativne emocije. Ovi pokusi su ponavljani dok je svaki pas bio izložen ili bez mirisa ili mirisima znoja i daha ljudi u stresnom (aritmetički test) ili opuštenom (slušanje zvučnih pejzaža) stanju.

Istraživači su otkrili da je miris stresa usporio pse da priđu neodređenoj lokaciji zdjelice najbližoj treniranoj lokaciji prazne zdjelice. Ovaj efekt nije viđen s mirisom opuštenosti. Ovi nalazi sugeriraju da je miris stresa mogao povećati očekivanja pasa da nova lokacija ne sadrži hranu, slično kao i obližnja prazna zdjelica.

Povezanost između ljudskog stresa i pseće reakcije
Istraživači sugeriraju da ovaj 'pesimistični' odgovor odražava negativno emocionalno stanje i da bi mogao biti način za psa da očuva energiju i izbjegne razočaranje. Tim je također otkrio da su psi nastavili poboljšavati svoje učenje o prisutnosti ili odsutnosti hrane na dvjema treniranim lokacijama zdjelica i da su se brže poboljšavali kada je bio prisutan miris stresa.

Dr. Nicola Rooney, viša predavačica na Fakultetu za divlje životinje i očuvanje na Veterinarskom fakultetu u Bristolu i glavna autorica rada, objasnila je: “Razumijevanje kako ljudski stres utječe na dobrobit pasa važan je čimbenik za pse u azilima i prilikom treninga pasa pratitelja te pasa za radne uloge kao što su psi pomagači.

Vlasnici pasa znaju koliko su njihovi ljubimci osjetljivi na njihove emocije, ali ovdje pokazujemo da čak i miris stresirane, nepoznate osobe utječe na emocionalno stanje psa, percepciju nagrada i sposobnost učenja. Voditelji radnih pasa često opisuju kako se stres prenosi kroz povodac, ali također smo pokazali da se može prenositi i zrakom.”

Dr. Zoe Parr-Cortes, doktorandica na Veterinarskom fakultetu u Bristolu i glavna istraživačica na projektu, izrazila je zahvalnost svima koji su sudjelovali u istraživanju, posebno svim sudionicima i vlasnicima pasa koji su sudjelovali u istraživanju.

Dodatno istraživanje otkrilo je da su psi reagirali na mirise nepoznatih ljudi na sličan način kao i na mirise svojih vlasnika. To znači da psi mogu prepoznati i reagirati na emocionalne promjene u ljudima s kojima nemaju blisku vezu. Ova sposobnost može biti ključna za razumijevanje kako psi komuniciraju i surađuju s ljudima u različitim situacijama, kao što su radne uloge ili terapijski programi.

Također je uočeno da psi koriste svoje osjetilo njuha za procjenu emocionalnog stanja ljudi, što im pomaže da prilagode svoje ponašanje u skladu s emocionalnim kontekstom. Na primjer, pas može postati oprezniji ili manje sklon interakciji ako osjeti miris stresa kod nepoznate osobe. Ovaj nalaz dodatno naglašava važnost razumijevanja i upravljanja vlastitim stresom kada smo u društvu pasa, bilo da su to naši kućni ljubimci ili psi s radnim ulogama.

Izvor: University of Bristol