Donny McCaslin zatvorio Ponta Lopud Jazz Festival projektom „Lullaby for the Lost“
Četvrto izdanje Ponta Lopud Jazz Festivala završilo je u subotu, 29. kolovoza 2026., koncertom američkog saksofonista Donnyja McCaslina u vrtu hotela Grand na otoku Lopudu. Prema objavi organizatora Ponta Lopud, završna večer bila je posvećena njegovu projektu Lullaby for the Lost, suvremenom spoju jazza, rocka, elektronike i improvizacije, nakon čega je održan posljednji festivalski jam session. McCaslinu su se na pozornici pridružili klavijaturist Jason Lindner, basist Jonathan Maron, bubnjar Antonio Sánchez i vokalistica Thana Alexa, čime je završni koncert okupio glazbenike čije se karijere protežu kroz jazz, eksperimentalnu glazbu, rock i filmsku glazbu. Festival je tijekom tri dana, od 27. do 29. kolovoza, povezao večernje koncerte s intenzivnim mentorskim programom u kojem je sudjelovalo 13 mladih profesionalnih glazbenika iz 11 zemalja Europe te Sjeverne i Južne Amerike. Organizatori navode da je program uključio tri koncerta u vrtu hotela Grand, osam majstorskih radionica i razgovora u Kneževu dvoru te jam sessione na kojima su polaznici nastupali zajedno s mentorima.
Završna večer u znaku McCaslinova novog zvuka
Donny McCaslin u Lopud je stigao s projektom koji nastavlja smjer njegova albuma Lullaby for the Lost, objavljenog 26. rujna 2025. za Edition Records. Izdavač album opisuje kao devet skladbi snažno oslonjenih na gitarističku energiju i rock estetiku, ali oblikovanih kroz improvizacijski jezik suvremenog jazza. U festivalskoj najavi i završnom izvještaju organizatori su istaknuli da McCaslin u tom materijalu saksofon često postavlja u ulogu kakvu bi u rock-sastavu imao glavni vokal, dok se među utjecajima spominju rasponi od Neila Younga do Nine Inch Nailsa i Rage Against the Machine. Takav pristup logično se nadovezuje na McCaslinovu dugogodišnju praksu prelaženja granica između akustičnog jazza, elektroničkih tekstura i čvršće ritmičke arhitekture. Na Lopudu je taj materijal dobio posebnu koncertnu postavu, drukčiju od kompletne studijske ekipe albuma, ali sastavljenu od glazbenika koji su izravno povezani s važnim fazama McCaslinova rada.
Jason Lindner, koji je na Lopudu svirao klavijature, jedan je od McCaslinovih dugogodišnjih suradnika i, poput njega, sudjelovao je na posljednjem studijskom albumu Davida Bowieja Blackstar. Grammyjeva službena stranica McCaslina navodi kao člana sastava koji je svirao na tom Bowiejevu albumu, a upravo je ta suradnja njegov rad približila publici daleko izvan jazz-scene. Basist Jonathan Maron, suosnivač njujorškog sastava Groove Collective, u McCaslinovu diskografiju također ulazi preko materijala s albuma Lullaby for the Lost, na kojem je sudjelovao u više skladbi. Za bubnjevima je na Lopudu bio Antonio Sánchez, četverostruki dobitnik Grammyja, dugogodišnji suradnik Pata Methenyja i autor glazbe za film Birdman, što je organizator posebno istaknuo i u programu završnog dana. Vokalnu dimenziju koncertu dodala je Thana Alexa, suosnivačica i umjetnička ravnateljica festivala, koja je tijekom sva tri dana imala i mentorsku te organizacijsku ulogu.
Od „Blackstara“ do samostalnog autorskog identiteta
McCaslinova povezanost s Davidom Bowiejem važan je dio konteksta završnog nastupa, ali njegov rad posljednjih godina pokazuje da se ta poveznica ne može svesti na jednu diskografsku epizodu. Na Blackstaru, objavljenom 2016., Bowie je u svoju završnu studijsku fazu uključio jezgru njujorških jazz-glazbenika, među kojima su bili McCaslin i Lindner. Ta je suradnja dodatno otvorila prostor za zvuk u kojem se složena improvizacija spaja s rock-produkcijom, elektroničkom obradom i precizno oblikovanim pjesmama. McCaslin je taj prostor nastavio razvijati na vlastitim izdanjima, a Lullaby for the Lost predstavlja njegov 14. album kao vođe sastava, prema podacima Edition Recordsa. Izdavač navodi da je album nastao s naglaskom na energiji živog sastava i pretvaranju improviziranih trenutaka u strukturirane, progresivne kompozicije.
Album ima devet skladbi i traje približno 50 minuta, a Edition Records među ključnim suradnicima navodi Jasona Lindnera, Bena Mondera, Tima Lefebvrea, Zacha Danzigera, Jonathana Marona, Natea Wooda, Ryana Dahlea i Marka Guilianu. Materijal je sniman u prosincu 2024. i početkom 2025., a produkciju potpisuje Tim Lefebvre, uz dodatne producentske i miksažne doprinose više suradnika. U tom kontekstu lopudski nastup nije bio tek festivalsko predstavljanje jednog aktualnog albuma, nego koncertna reinterpretacija materijala u postavi prilagođenoj konkretnom prostoru i trenutku. Festival je McCaslinov projekt predstavio kao jednu od triju različitih perspektiva na suvremeni jazz, uz naglasak na dodirnim točkama s rockom, elektronikom i slobodnom improvizacijom. Time je završna večer ujedno zaokružila programsku ideju cijelog izdanja: pokazati jazz kao otvoren jezik koji se stalno mijenja kroz suradnju, tehnologiju, osobne glazbene korijene i iskustvo zajedničkog sviranja.
Tri večeri, tri različita pogleda na suvremeni jazz
Večernji program četvrtog Ponta Lopud Jazz Festivala bio je koncipiran kroz tri autorski jasno profilirana projekta. Prvu večer, 27. kolovoza, otvorila je čileanska gitaristica, vokalistica i skladateljica Camila Meza projektom Portal, u kojem, prema festivalskom izvještaju, povezuje suvremeni jazz, latinoamerički folklor i elektroničke teksture. Uz Mezu su nastupili Gabriel Chakarji na klaviru i sintesajzerima, Alejandra Sofia kao prateći vokal te Elé Howell na bubnjevima. Organizatori navode da je koncertni oblik ostavio znatan prostor za improvizaciju i interakciju među članovima sastava, što je odgovaralo mentorskom konceptu festivala. Nakon koncerta uslijedio je jam session koji su vodili Thana Alexa, Jason Lindner i Jonathan Maron, a polaznici su se prvi put na ovogodišnjem izdanju pridružili mentorima pred publikom.
Drugi dan, 28. kolovoza, u vrtu hotela Grand nastupili su pijanistica i vokalistica Rachel Eckroth te bubnjar John Hadfield s projektom Speaking in Tongues. Prema programu festivala, njihov je duo formiran 2023. i počiva na improvizaciji kao glavnoj poveznici između skladanih struktura i spontanog glazbenog odgovora. Organizatori su u najavi istaknuli da su kompozicije oblikovane tako da izvođačima ostavljaju dovoljno prostora za nefiltrirani razvoj ideja u trenutku izvedbe. I ta je večer završila jam sessionom koji se, prema festivalskom izvještaju, nastavio iza ponoći. U kombinaciji s McCaslinovim završnim koncertom, tri večeri pokazale su širok raspon suvremenog jazza: od spoja latinoameričkih tradicija i elektronike, preko komornog improvizacijskog dijaloga, do elektrificiranog jazz-rocka.
Mentorski program kao središnji dio festivala
Iako su večernji koncerti bili javno najvidljiviji dio Ponta Lopud Jazz Festivala, organizatori mentorski program opisuju kao njegovo središte. Ovogodišnjih 13 sudionika odabrano je putem međunarodnog javnog poziva, a dolazili su iz 11 zemalja Europe, Sjeverne Amerike i Južne Amerike. Među njima su bili vokalisti, pijanisti, gitaristi, saksofonisti, basisti i bubnjari, pa je grupa već po instrumentariju bila oblikovana tako da može funkcionirati kao više različitih ansambala. Ponta Lopud navodi da je od prvog izdanja festivala 2023. kroz mentorski program prošlo više od 40 mladih profesionalnih glazbenika iz različitih dijelova svijeta. Ideja programa nije bila odvojiti edukaciju od izvedbe, nego omogućiti da se ono o čemu se tijekom dana razgovara i radi već iste večeri iskuša u javnom nastupu.
Glavni mentor četvrtog izdanja bio je Jamey Haddad, perkusionist koji više od 25 godina surađuje s Paulom Simonom i član je Kuće slavnih Percussive Arts Societyja, prema informacijama koje je objavio festival. Mentorski tim uključivao je Camilu Mezu, Donnyja McCaslina, Rachel Eckroth, Johna Hadfielda, Antonija Sáncheza, Jasona Lindnera, Jonathana Marona, Alejandru Sofiju, Gabriela Chakarjija, Eléa Howella i Thanu Alexu. Program radionica nije se zadržao samo na instrumentalnoj tehnici, nego je obuhvatio profesionalnu održivost, kreativni proces, rad s ritmom, poliritmiju, improvizaciju i glazbeno pripovijedanje. Time je festival mentorski rad postavio u širi okvir profesionalnog života glazbenika, uključujući pitanja kreativne energije, identiteta, dugoročnog razvoja i funkcioniranja u nesigurnim uvjetima slobodnog umjetničkog rada. Takva širina sadržaja razlikuje ovaj format od klasičnog niza koncerata i približava ga rezidencijalnom programu u kojem se izvođači i polaznici susreću kroz više uloga.
Četiri radionice obilježile završni festivalski dan
Subota, 29. kolovoza, bila je prema organizatorima programski najintenzivniji dan, s četiri majstorske radionice u Kneževu dvoru prije završnog koncerta. Prvu su vodili Camila Meza, Gabriel Chakarji i Elé Howell, a bavila se odnosom osobnih i glazbenih korijena prema stvaralačkom procesu. Sudionici su kroz strukturirane vježbe istraživali kako tradicionalna glazba, osobni utjecaji i životna iskustva mogu postati materijal za skladanje te kako se improvizacija može koristiti kao alat za pisanje, a ne samo kao izvođačka tehnika. Slijedila je radionica Johna Hadfielda posvećena poliritmiji i improvizaciji, na kojoj su se, prema izvještaju festivala, koristili glas, pljeskanje i hodanje kako bi se složeni metrički odnosi približili kroz fizičko iskustvo ritma. Fokus je potom prešao na mogućnosti primjene takvih obrazaca u improvizaciji i razvoju glazbenih motiva.
Antonio Sánchez vodio je radionicu Storytelling Through Music, posvećenu načinima na koje motiv, prostor, dinamika i namjera mogu pomoći izvođaču da jasnije oblikuje glazbenu misao. Organizatori navode da je pristup bio namijenjen glazbenicima bez obzira na instrument ili stil, s idejom da tehnička virtuoznost dobije smisao tek kada služi prepoznatljivoj priči i izrazu. Posljednju radionicu, Master Jamey Haddad’s Listening Room, Haddad je temeljio na snimkama koje su snažno utjecale na njegov glazbeni razvoj. Razgovaralo se o teksturama, formi te harmonijskim i ritmičkim konceptima iz brazilskih, južnoindijskih i afričkih glazbenih tradicija. U izjavi koju je prenio festival Haddad je naglasio slušanje drugoga kao jednu od ključnih vrijednosti jazza, povezujući sposobnost glazbenika da reagira na ono što čuje s mnogo širom idejom međusobnog razumijevanja.
Jam sessioni spojili radionice i pozornicu
Jedna od prepoznatljivih značajki programa bili su jam sessioni nakon večernjih koncerata, na kojima su mladi sudionici mogli svirati s mentorima izvan unaprijed strogo definiranog koncertnog repertoara. Organizatori su taj format koristili kao praktičan nastavak dnevnih radionica, pa su se teme poput slušanja, ritma, dinamike i spontanog oblikovanja glazbe odmah mogle provjeriti pred publikom. Završni jam session nakon McCaslinova koncerta bio je posljednja prilika da ovogodišnji polaznici i mentori nastupe zajedno u festivalskom okviru. Nakon njega večer su, prema završnom izvještaju Ponta Lopuda, zaključili DJ setovi Jasona Lindnera i Tome Ricova. Takav slijed – radionica, koncert, zajednička improvizacija – pokazuje da je festival svoj identitet gradio ne samo na imenima poznatih izvođača nego i na neposrednom prijenosu iskustva između različitih generacija glazbenika.
Umjetnička ravnateljica Thana Alexa po završetku festivala zahvalila je umjetnicima, mentorima, sudionicima, partnerima i domaćinima na otoku, naglašavajući upravo otvorenost s kojom su glazbenici dijelili znanje i kreativnost. U njezinoj izjavi, koju je objavio Ponta Lopud, posebno mjesto dobili su Jazz Master, mentorski tim i polaznici koji su sudjelovali na radionicama i jam sessionima. Ta poruka uklapa se u model događaja koji nastoji smanjiti distancu između etabliranih međunarodnih izvođača i glazbenika koji tek grade profesionalne karijere. Za publiku je rezultat bio trodnevni program u kojem su se koncerti mogli pratiti kao završna, javna faza procesa koji je tijekom dana počinjao kroz razgovor, vježbu i eksperiment. Za polaznike je, pak, festival značio priliku da znanje ne ostane na razini teorije, nego da ga odmah primijene u stvarnom izvođačkom okruženju.
Lopud kao mjesto kulturnih rezidencija i ljetnih programa
Ponta Lopud Jazz Festival dio je šire Ponta Lopud Creative Platform, koja je 2026. na otoku organizirala tri ljetna kulturna programa posvećena filmu, glazbi i književnosti. Prema službenim informacijama platforme, Ponta Lopud Film Festival održan je od 25. do 28. lipnja, jazz-festival od 27. do 29. kolovoza, dok je Ponta Lopud Book Bridge najavljen od 17. do 19. rujna. Time se mali jadranski otok u blizini Dubrovnika tijekom ljetne sezone pretvara u mjesto nekoliko sadržajno različitih, ali rezidencijalno i mentorski usmjerenih kulturnih susreta. Jazz-izdanje posebno se oslanja na intimniji format u kojem ista skupina umjetnika tijekom nekoliko dana dijeli radionice, koncerte i neformalne glazbene susrete. Takvo okruženje pogoduje programu koji se ne temelji samo na velikoj pozornici nego na kontinuiranoj razmjeni između mentora, polaznika i publike.
Završetkom McCaslinova koncerta i posljednjeg jam sessiona zaključeno je četvrto izdanje festivala, ali i potvrđen smjer koji Ponta Lopud razvija od 2023. godine: međunarodni program u kojem su edukacija i javna izvedba međusobno povezane. Ovogodišnja kombinacija tri estetski različita koncertna projekta pokazala je koliko se široko danas može tumačiti pojam jazza, od akustičnog i komornog pristupa do elektronike, latinoameričkih utjecaja i rocka. Istodobno, osam radionica omogućilo je da se iza večernjih nastupa vidi i profesionalni proces – način na koji glazbenici razvijaju ideje, slušaju druge, grade ritam, oblikuju priču i održavaju karijeru. McCaslinov Lullaby for the Lost zato je kao završni projekt dobro sažeo taj koncept: glazba ukorijenjena u jazzu, ali otvorena prema snažnom električnom zvuku, suvremenoj produkciji i iskustvu zajedničke improvizacije. Sljedeći program platforme na Lopudu bit će Ponta Lopud Book Bridge od 17. do 19. rujna 2026., čime se ovogodišnji ljetni kulturni ciklus nastavlja književnim programom.
Izvori:
- Ponta Lopud – završni izvještaj o četvrtom Ponta Lopud Jazz Festivalu, koncertu Donnyja McCaslina, radionicama i sudionicima (link)
- Ponta Lopud – službeni program Ponta Lopud Jazz Festivala 2026. i informacije o koncertima i mentorima (link)
- Ponta Lopud – izvještaj o otvaranju festivala i koncertu Camile Meze (link)
- Ponta Lopud – izvještaj o drugom festivalskom danu i projektu „Speaking in Tongues“ (link)
- Ponta Lopud – predstavljanje 13 sudionika iz 11 zemalja i sastava mentorskog programa (link)
- Edition Records – službeni podaci o albumu „Lullaby for the Lost“, datumu izdanja, skladbama i suradnicima (link)
- Grammy – potvrda McCaslinova sudjelovanja u bendu na albumu Davida Bowieja „Blackstar“ (link)