Politička neutralnost Hrvatske vojske jedno je od najvažnijih pitanja koje se već neko vrijeme nalazi u središtu sukoba između Ureda Predsjednika i Vlade Republike Hrvatske. Orsat Miljenić, predstojnik Ureda Predsjednika, u nekoliko navrata javno je istaknuo kako Vlada pokušava manipulirati Hrvatskom vojskom, što predstavlja ozbiljan problem u demokratskom sustavu. U posljednjim izjavama, Miljenić je jasno stavio do znanja da vojska ne smije biti iskorištavana kao oruđe u političkim obračunima, upozoravajući na to da se vojska mora fokusirati na izvršavanje svojih ustavnih obaveza, a ne na promicanje političkih agendi.

Prema Miljeniću, aktualna Vlada, predvođena HDZ-om, pokazuje tendenciju miješanja u vojne odluke koje su po Ustavu Republike Hrvatske u nadležnosti Predsjednika. Ovakva praksa narušava povjerenje javnosti u neutralnost vojske te stvara atmosferu političke manipulacije. Ovaj problem posebno je došao do izražaja tijekom rasprave o sudjelovanju Hrvatske u NATO misiji NSATU, kada je ministar obrane Ivan Anušić tražio da načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske prisustvuje sjednici saborskog Odbora za obranu. Miljenić je tada naglasio kako načelnik nije politička figura i kako se ne smije koristiti u političkim raspravama, te je dodao da vojska mora ostati neutralna i fokusirana na svoje temeljne zadaće.

Politizacija vojske u sukobu s Ustavom

Načelnik Glavnog stožera, prema Miljeniću, ima jasno definiranu ulogu u ustavnom sustavu. Vojska sluša zapovijedi Predsjednika Republike, koji je po Ustavu vrhovni zapovjednik, a njegova dužnost je briga o obrani države i očuvanju njezine teritorijalne cjelovitosti. Uloga Vlade u vojno-obrambenim pitanjima je ograničena na donošenje političkih odluka poput financiranja i organiziranja vojnog sustava, ali samo unutar okvira koji je jasno definiran zakonima i Ustavom.

Miljenić je više puta optužio ministra Anušića za pokušaj politizacije vojske, nazvavši njegovu praksu neprihvatljivom i opasnom za demokraciju. Istaknuo je kako je svaki pokušaj da se vojska koristi za opravdanje političkih odluka neprihvatljiv te da bi ministar i Vlada trebali preuzeti odgovornost za svoje političke odluke, a ne skrivati se iza vojnih figura. “Ako Vlada preuzima odgovornost za odluke o NATO misijama, tada to moraju činiti političari, a ne načelnik Glavnog stožera”, rekao je Miljenić.

Sukobi unutar sustava obrane

Na napade iz Vlade reagiralo je i Ministarstvo obrane, koje je optužilo Predsjednika Republike za politizaciju vojske. Ministarstvo je u nekoliko priopćenja navelo kako je Milanović, dok je bio predsjednik Vlade, smanjio ulaganja u vojsku te kako sada koristi vojne snage kao sredstvo za političke sukobe s aktualnom Vladom. Također su se osvrnuli na optužbe da je predsjednik ometao funkcioniranje vojnih postrojbi time što je inzistirao na sudjelovanju vojske u različitim ceremonijalnim događajima, što Ministarstvo obrane smatra neprimjerenim trošenjem vojnih resursa.

Iako Ministarstvo obrane odbacuje optužbe o zloupotrebi vojske u političke svrhe, javna percepcija sve više ide u smjeru da postoji ozbiljan problem u odnosima između dvije ključne institucije. Vojnici su se, prema izvještajima, više puta našli u nezgodnoj poziciji između dvije suprotstavljene strane, a posebno je bilo problematično pitanje uskraćivanja dnevnica za vojnike koji su pružali potporu predsjedniku u službenim događanjima. Ministar Anušić optužen je da koristi ovlasti ministra kako bi ograničio podršku koju vojnici pružaju Predsjedniku Republike, što je dodatno zaoštrilo odnose između Vlade i Ureda Predsjednika.

Međunarodna uloga Hrvatske u NATO-u

Unatoč unutarnjim sukobima, Hrvatska i dalje ostaje važan partner unutar NATO saveza. Predsjednik Milanović više je puta istaknuo da Hrvatska mora ispunjavati svoje obveze prema savezu, ali je također naglasio kako vojska mora biti korištena u skladu s nacionalnim interesima. Prema njegovim riječima, Hrvatska je povećala prisutnost svojih vojnika u NATO misijama na granici s Rusijom, što pokazuje lojalnost savezu, ali je istovremeno odbio slanje hrvatskih vojnika u misije koje nisu u skladu s hrvatskim interesima, kao što je NATO misija u Ukrajini. Milanović je jasno rekao kako Ukrajina nije članica NATO-a i da stoga Hrvatska nije obvezna sudjelovati u toj misiji.

U kontekstu europske misije ALTHEA u Bosni i Hercegovini, Hrvatska se također suočila s kontroverzama, budući da joj nije dopušteno sudjelovanje unatoč tome što je riječ o misiji koju je započeo NATO. Prema Miljeniću, ova odluka predstavlja nepravdu prema Hrvatskoj te je u nekoliko navrata pozvao EU i NATO da preispitaju svoj stav prema hrvatskom sudjelovanju u misijama u regiji. Istaknuo je kako Hrvatska ima pravo biti dio tih misija jer se one direktno odnose na sigurnost regije u kojoj Hrvatska igra ključnu ulogu.

Ovi sukobi oko uloge Hrvatske vojske i njenog sudjelovanja u međunarodnim misijama pokazuju koliko je kompleksan odnos između različitih grana vlasti, ali i koliko je važno održati vojne snage neutralnima u političkim sukobima. Hrvatska vojska mora ostati fokusirana na svoju osnovnu misiju – obranu suvereniteta zemlje i zaštitu građana, dok političari moraju preuzeti odgovornost za svoje odluke i ne koristiti vojsku kao sredstvo za ostvarivanje svojih političkih ciljeva.