Keffe D nakon presude za ubojstvo Tupaca Shakura tvrdi da je nevin i najavljuje borbu za oslobađanje
Duane „Keffe D” Davis, jedina osoba koja je ikada kazneno optužena za ubojstvo Tupaca Shakura, i nakon osuđujuće presude tvrdi da nije odgovoran za smrt jednog od najutjecajnijih repera u povijesti. U prvom intervjuu nakon što ga je porota u Las Vegasu proglasila krivim za ubojstvo prvog stupnja uz uporabu smrtonosnog oružja, 63-godišnji Davis izjavio je da je nevin, optužio policijske službenike, tužitelje i pojedine svjedoke da su lagali te poručio da očekuje oslobađanje kroz žalbeni postupak. Intervju je objavljen 4. rujna 2026., samo nekoliko dana nakon presude donesene 31. kolovoza u okrugu Clark u Nevadi. Prema Reutersu, porota je nakon manje od tri sata vijećanja jednoglasno zaključila da je Davis kazneno odgovoran za organiziranje napada u kojem je Shakur smrtno ranjen gotovo tri desetljeća ranije. Presuda je prvi kazneni epilog u slučaju koji je od 1996. bio jedan od najpoznatijih neriješenih zločina povezanih s američkom glazbenom industrijom.
Davis u razgovoru iz pritvorskog centra Clark County Detention Center nije pokazao spremnost prihvatiti presudu. Za The Hollywood Reporter ustvrdio je da „nije ubojica” i da se protiv njega tijekom suđenja iznosila netočna slika događaja i njegova karaktera. Također je osporio vjerodostojnost iskaza više osoba koje su svjedočile protiv njega te ponovio tvrdnju da su njegovi raniji javni istupi, intervjui i knjiga korišteni izvan konteksta. Njegova obrana sličnu je strategiju vodila i pred porotom, tvrdeći da su Davisove priče o ubojstvu godinama bile preuveličane, kontradiktorne ili izmišljene radi publiciteta i zarade. Tužiteljstvo je, naprotiv, tvrdilo da upravo višegodišnja ponavljanja ključnih detalja pokazuju da je Davis znao informacije koje je mogao znati samo netko tko je bio izravno uključen u događaje.
Presuda nakon gotovo 30 godina čekanja
Tupac Shakur smrtno je ranjen 7. rujna 1996. u Las Vegasu, nakon što se automobil u kojem se nalazio zaustavio na crvenom svjetlu u blizini Las Vegas Stripa. Bio je putnik u BMW-u kojim je upravljao Marion „Suge” Knight, suosnivač diskografske kuće Death Row Records. Prema policijskim i sudskim navodima koje prenosi Associated Press, bijeli Cadillac približio se njihovom vozilu, nakon čega je iz njega otvorena vatra. Shakur je pogođen više puta, dok je Knight preživio s ozljedama. Reper je preminuo šest dana poslije, 13. rujna 1996., u dobi od 25 godina.
Tužiteljstvo je tijekom suđenja tvrdilo da napad nije bio slučajan, nego osveta za fizički sukob koji se dogodio ranije iste večeri u MGM Grandu. Shakur i članovi njegova okruženja ondje su nakon boksačkog meča Mikea Tysona i Brucea Seldona sudjelovali u napadu na Orlanda „Baby Lane” Andersona, Davisova nećaka. Tužitelji su poroti predstavili teoriju prema kojoj je Davis, tada istaknuti član South Side Compton Cripsa, nakon premlaćivanja okupio skupinu ljudi, pribavio oružje i krenuo u potragu za Shakurom i Knightom. Reuters navodi da tužiteljstvo nije tvrdilo da je Davis osobno ispalio hice, nego da je organizirao osvetu i omogućio napad. Prema toj verziji događaja, činjenica da nije bio osoba koja je povukla okidač nije isključivala njegovu kaznenu odgovornost za ubojstvo.
U bijelom Cadillacu, prema podacima predstavljenima tijekom postupka, uz Davisa su se nalazili Orlando Anderson, Deandrae „Big Dre” Smith i Terry „Bubble Up” Brown. Sva trojica umrla su prije Davisova suđenja, a nitko od njih nije bio kazneno procesuiran za Shakurovo ubojstvo. Anderson je godinama bio glavni osumnjičenik istražitelja za pucnjavu, ali nikada nije optužen te je poginuo 1998. u odvojenom oružanom sukobu. Associated Press navodi da su se tijekom desetljeća pojavile različite tvrdnje o tome tko je zapravo pucao iz Cadillaca, zbog čega ni nakon Davisove osude nije svaka pojedinost samog napada pravno razriješena. Ono što je porota prihvatila jest teza tužiteljstva da je Davis imao dovoljno važnu ulogu u planiranju i provedbi napada da bude kriv za ubojstvo.
Davisove vlastite riječi postale ključni dokaz
Središte optužbe nisu činili novi forenzički dokazi otkriveni desetljećima nakon zločina, nego Davisove izjave iz različitih razdoblja. Associated Press navodi da su tužitelji poroti posebno isticali četiri skupine njegovih izjava: razgovor s federalnim istražiteljima iz 2008., razgovor s policijom Las Vegasa iz 2009., snimljeni intervju za dokumentarni projekt iz 2017. te memoare „Compton Street Legend” objavljene 2019. U tim je materijalima Davis u različitim formulacijama opisivao događaje koji su prethodili pucnjavi, potragu za Shakurom i trenutak kada je oružje završilo u stražnjem dijelu Cadillaca. Tužiteljstvo je tvrdilo da su se ključni elementi njegove priče ponavljali dovoljno dosljedno da ih porota može smatrati priznanjima, a ne fikcijom.
Posebno je osjetljivo bilo pitanje razgovora s federalnim istražiteljima iz 2008., vođenog u okviru drugog kaznenog predmeta i uz određene zaštite povezane s tadašnjim sporazumom s vlastima. Davisova obrana pokušala je spriječiti korištenje tih izjava, tvrdeći da ih je dao vjerujući da neće biti upotrijebljene protiv njega. U lipnju 2026. sutkinja Carli Kierny dopustila je korištenje spornih materijala, uključujući knjigu i ranije izjave. Associated Press izvijestio je da je sud uzeo u obzir činjenicu da je Davis poslije javno govorio o istim događajima u intervjuima, dokumentarnim sadržajima i memoarima. Tužitelji su tvrdili da su upravo kasnija javna ponavljanja njegova iskaza otvorila put da se sadržaj uspoređuje i koristi na suđenju.
Davis sada ponovno osporava i knjigu koja je postala jedan od najpoznatijih dijelova dokaznog materijala. U intervjuu objavljenom nakon presude rekao je da „nikada nije napisao tu knjigu” u smislu u kojem ju je tužiteljstvo predstavljalo, tvrdeći da je koautoru ispričao niz priča i predao fotografije, ali da rukopis nije pročitao ni odobrio kao precizan zapis događaja. Obrana je već na suđenju naglašavala da memoari imaju koautora, da sadrže izdavačku napomenu o odgovornosti te da se pojedini detalji ne mogu automatski tretirati kao doslovno priznanje. Tužitelji su odgovorili da se knjiga ne promatra izolirano, nego zajedno s Davisovim snimljenim izjavama i drugim dokazima. Porota je na kraju prihvatila njihov argument.
Obrana je tvrdila da je slučaj pun rupa
Davisov odvjetnik Michael Sanft pokušao je uvjeriti porotu da je optužba izgrađena na čovjeku koji je godinama pretjerivao i mijenjao priče. Obrana je naglašavala nedostatak fizičkih dokaza koji bi Davisa izravno smjestili u Cadillac, probleme u izvornim policijskim spisima, proturječna sjećanja svjedoka te činjenicu da je od pucnjave do suđenja prošlo gotovo 30 godina. Prema Reutersu, Sanft je u završnoj riječi tvrdio da se sadržaj memoara predstavlja kao činjenica iako ga obrana smatra fikcionaliziranim. Obrana je također napadala kvalitetu dijelova istrage, navodeći nestale dokumente i propuste u suradnji različitih policijskih tijela koja su se slučajem bavila tijekom godina.
Tužiteljstvo je odgovorilo da upravo Davisovo ponašanje objašnjava zašto je slučaj ponovno dobio zamah. Policija ga je, prema izvještajima Associated Pressa i Reutersa, godinama smatrala važnom osobom za istragu, ali nije imala dovoljno dokaza za podizanje optužnice. Situacija se promijenila nakon njegovih javnih nastupa, dokumentarnih intervjua i objave knjige. U srpnju 2023. policija Las Vegasa pretražila je kuću povezanu s Davisom u Hendersonu u Nevadi, a u rujnu iste godine velika porota ga je optužila. Od tada je ostao jedina osoba protiv koje je u ovom slučaju podignuta kaznena optužnica.
Na suđenju je, prema izvještajima američkih medija, svjedočilo dvadesetak svjedoka optužbe i nekoliko svjedoka obrane, uključujući bivše policijske službenike i osobe povezane s događajima iz 1990-ih. Postupak je trajao jedanaest sudskih dana, uz devet dana svjedočenja. Porotnici su slušali višesatne snimke Davisovih ranijih razgovora i uspoređivali ih s obrambenom tezom da se radilo o hvalisanju i stvaranju mita. Nakon završnih riječi 31. kolovoza trebalo im je manje od tri sata da donesu osuđujuću presudu. Za obitelj Tupaca Shakura taj je trenutak imao posebno emotivno značenje; Associated Press izvijestio je da je reperova sestra Sekyiwa Shakur nakon čitanja presude zaplakala, dok su pojedini članovi obitelji zagrlili tužitelje.
Najava žalbe i pitanje što je zapravo već podneseno
Davis je neposredno nakon presude rekao sutkinji da se želi žaliti, a isto je ponovio u prvom intervjuu iz pritvora. Pritom je tvrdio da je njegov pravni tim „već podnio” žalbeni korak i prije početka suđenja te da su mu prekršena građanska prava. Međutim, Associated Press zabilježio je da mu je sutkinja Kierny u sudnici odgovorila kako formalna žalba na presudu slijedi nakon izricanja kazne. Zbog toga Davisovu izjavu da je nešto bilo podneseno prije početka suđenja treba razlikovati od formalne žalbe na osuđujuću presudu, za koju je sutkinja izričito rekla da slijedi nakon izricanja kazne.
Iz njegovih izjava jasno je da će obrana nastaviti osporavati način na koji su korišteni raniji razgovori s istražiteljima. Davis tvrdi da mu je federalni sporazum pružao zaštitu od upotrebe tih izjava protiv njega i da su lokalne vlasti prekršile njegova prava kada su ih uvele u postupak. Sud je prije suđenja odbio obrambeni zahtjev da se ključni materijali isključe, pa je to pitanje već bilo predmet ozbiljnog pravnog spora. Ipak, žalbeni sud tek treba odlučivati o eventualnim konkretnim žalbenim razlozima nakon što postupak u prvom stupnju bude dovršen. Trenutačno stoga nije moguće tvrditi da će Davis biti oslobođen, niti da će presuda biti potvrđena; jedino je izvjesno da je javno najavio nastavak pravne borbe.
Kazna će biti izrečena 13. listopada
Prema Reutersu, izricanje kazne zakazano je za 13. listopada 2026. Davis je proglašen krivim za ubojstvo prvog stupnja uz uporabu smrtonosnog oružja, a najteža moguća kazna u njegovu slučaju je doživotni zatvor bez mogućnosti uvjetnog otpusta. Nevadski zakon za ubojstvo prvog stupnja predviđa i druge oblike dugotrajne zatvorske kazne, ovisno o okolnostima i odluci suda. Prema važećem Nevada Revised Statutes, među mogućnostima su doživotni zatvor bez uvjetnog otpusta, doživotni zatvor s mogućnošću uvjetnog otpusta nakon najmanje 20 godina ili kazna od 50 godina uz mogućnost uvjetnog otpusta nakon najmanje 20 godina. Uporaba smrtonosnog oružja može imati dodatne posljedice za kaznu prema zasebnim odredbama državnog prava.
Tužiteljstvo je nakon presude, prema Associated Pressu, objavilo da će odustati od dodatnog elementa optužbe povezanog s kriminalnom bandom zbog logistike svjedoka. Ta odluka ne mijenja činjenicu da je porota Davisa proglasila krivim za ubojstvo prvog stupnja s uporabom smrtonosnog oružja. Konačna duljina kazne bit će poznata tek nakon ročišta u listopadu. Do tada Davis ostaje u pritvoru bez jamčevine, dok njegova obrana priprema sljedeće pravne korake.
Slučaj koji je desetljećima prerastao granice kaznene istrage
Ubojstvo Tupaca Shakura odavno je postalo više od jednog neriješenog policijskog predmeta. Shakur je u trenutku smrti bio jedna od najvećih zvijezda rapa, a njegova glazba, filmovi i javni nastupi nastavili su utjecati na popularnu kulturu desetljećima nakon 1996. Associated Press podsjeća da je imao pet albuma na prvom mjestu američkih ljestvica, šest nominacija za nagradu Grammy te da je 2017. posthumno primljen u Rock and Roll Hall of Fame. Njegova smrt, a zatim i ubojstvo Christophera Wallacea, poznatog kao The Notorious B.I.G., u Los Angelesu 1997., postali su simboli nasilja koje je obilježilo dio američke hip-hop scene 1990-ih.
Davisova osuda zato ima širi kulturni značaj, ali ne uklanja sve nejasnoće koje su se nakupile tijekom gotovo tri desetljeća. Sudski postupak dao je poroti konkretno pitanje: je li dokazano da je Davis kazneno odgovoran za Shakurovo ubojstvo. Porota je na to odgovorila potvrdno. Istodobno, ostale su rasprave o identitetu osobe koja je ispalila smrtonosne hice, kvaliteti prvotne istrage, odnosima među policijskim agencijama i vjerodostojnosti brojnih priča koje su se godinama širile kroz dokumentarce, knjige i intervjue.
Za Davisa je sljedeća faza slučaja pravna, a ne medijska. Njegove tvrdnje o nevinosti i navodnim lažima svjedoka same po sebi ne mijenjaju presudu koju je donijela porota. Obrana će te argumente morati pretvoriti u konkretne žalbene razloge i pokazati da su tijekom postupka počinjene pogreške dovoljno ozbiljne da utječu na zakonitost presude. Sve dok žalbeni sud ne odluči drukčije, Davis ostaje osuđen za organiziranje ubojstva Tupaca Shakura. Gotovo 30 godina nakon pucnjave u Las Vegasu, slučaj je tako prvi put dobio osuđujuću presudu, ali pravna borba oko nje tek ulazi u novu fazu.
Izvori:
- The Hollywood Reporter / Yahoo News – prvi intervju Duanea Davisa nakon osuđujuće presude, njegove tvrdnje o nevinosti, svjedocima, knjizi i žalbi (link)
- Associated Press – izvještaj s izricanja presude, tijek suđenja, reakcije u sudnici, dokazni materijal i pojašnjenje sutkinje da žalba na presudu slijedi nakon izricanja kazne (link)
- Reuters – presuda, trajanje suđenja, argumenti tužiteljstva i obrane te datum izricanja kazne 13. listopada 2026. (link)
- Associated Press – odluka suda iz lipnja 2026. o dopuštenosti memoara „Compton Street Legend” i ranijih Davisovih izjava kao dokaznog materijala (link)
- Nevada Legislature – važeće odredbe Nevada Revised Statutes o ubojstvu prvog stupnja i mogućim kaznama (link)