Danas su na tržištu dostupne pametne igračke s internetskom vezom i roboti s umjetnom inteligencijom sposobni za sofisticirane socijalne interakcije s djecom. Ovaj trend izravno je povezan s brzim razvojem umjetne inteligencije koji ima široki utjecaj. Tvrtke teže povećanju produktivnosti i prihoda, dok vlasti razmatraju sigurnosne mjere unutar svojih strategija za AI.

Proizvodi usmjereni na djecu uključuju:
robot namijenjen djeci od pet do deset godina, kojeg proizvođači nazivaju "robotom za učenje s srcem" koji posjeduje "beskrajno suosjećanje";
"pametnog obrazovnog pratitelja" robota koji nudi lekcije iz jezika te znanosti, tehnologije i matematike;
robot koji nudi "pravo prijateljstvo" i za kojeg proizvođač tvrdi da "zna kako se povezati s djecom".

Roditelji i stručnjaci koji rade s djecom mogu osjećati pritisak da kupuju ove ili druge proizvode kao alternative za aktivnosti uživo poput igraonica, terapije ili igara – ili se mogu zapitati o njihovoj korisnosti i potencijalnim ulogama u životima djece.

Prije nego što se prepustimo svijetu AI dadilja, robotskih terapeuta i učitelja, važno je pažljivo razmotriti ovu tehnologiju kako bismo procijenili njezine sposobnosti i prikladnost za život djece.

Informirani izbori Potrebno je istražiti pretpostavke ugrađene u ove proizvode ili način na koji se reklamiraju, te zagovarati znanstvene pristupe u procjeni njihove učinkovitosti.

Praktični pristupi temeljeni na dokazima iz psihologije, razvoja djece, obrazovanja i povezanih područja mogu sustavno testirati, promatrati i davati preporuke za korištenje novih tehnologija, bez bilo kakvih komercijalnih interesa. To zauzvrat promiče informirane izbore za roditelje i stručnjake koji rade s djecom.

Postoje neke temeljne pretpostavke koje su izričito istaknute ili potencijalno sugerirane s ovim tehnologijama i načinom na koji se reklamiraju. U nastavku se istražuju tri takve pretpostavke.

Pretpostavka 1: Ljudske osobine poput znatiželje, empatije ili emocija kao što su sreća, tuga, "srce" ili suosjećanje mogu se ostvariti u stroju.

Netko bi mogao pretpostaviti da, budući da proizvodi s AI mogu reagirati s ljudskim kvalitetama i emocijama, ti proizvodi mogu te osobine posjedovati. Kako su istaknuli drugi akademici, nemamo razloga vjerovati da je prikazivanje ljudskih emocija ili empatije više od puke simulacije. Kako je sociologinja Sherry Turkle zapaženo opisala u članku iz 2018. godine, ova tehnologija nudi nam "umjetnu intimnost" koja može izvoditi, ali nikada se neće moći usporediti s dubinom ljudskog unutarnjeg života.

Pretpostavka 2: Kada se suputnici, učitelji ili terapeuti angažiraju s djecom, njihove ljudske kvalitete i osobine su irelevantne.

Moglo bi se pretpostaviti da AI sustavi zapravo ne trebaju posjedovati ljudske osobine ako je njihov fokus na praksi brige, terapije ili učenja, izbjegavajući prethodnu brigu.

No, značajke koje su učinile ljudsku prisutnost neophodnom u razvoju djeteta izravno se odnose na emocionalni život i kvalitete kao što su ljudska empatija i suosjećanje.

Intervencije zlatnog standarda za mentalne zdravstvene probleme kod djece, poput psihoterapije, zahtijevaju ljudske karakteristike poput topline, otvorenosti, poštovanja i pouzdanosti. Iako proizvodi s AI mogu simulirati terapeutski razgovor, to ne bi trebalo prisiljavati ljude na korištenje tih proizvoda.

Pretpostavka 3: Istraživanja koja dokazuju učinkovitost terapijskih, briga ili obrazovnih intervencija vođenih ljudima primjenjiva su na intervencije vođene AI.

Društveni odnosi koje djeca mogu stvoriti s drugima (bilo da se radi o prijateljstvima, terapijskim savezima ili odnosima učitelj-učenik) pokazali su se korisnima kroz desetljeća ljudskih istraživanja. Kao što je navedeno ranije, mnogi proizvodi usmjereni na djecu s AI mogu se pozicionirati kao alternative za ove uloge.

Međutim, ne smijemo uzeti zdravo za gotovo da istraživanja o ljudskim iskustvima mogu pružiti uvid u prednosti odnosa djece s AI. Znamo iz desetljeća psiholoških istraživanja da kontekstualni faktori poput kulture i načina implementacije obrazovnih i terapeutskih intervencija igraju ogromnu ulogu. S obzirom na novost tehnologije i nedostatak opsežnih nekomercijalnih istraživanja o proizvodima usmjerenim na djecu s AI, moramo oprezno pristupiti tvrdnjama o učinkovitosti.

Vrijednost ljudske prisutnosti Rani razvojni periodi ključni su za postavljanje temelja za uspjeh u odrasloj dobi.

Socijalne interakcije s roditeljima, prijateljima i učiteljima mogu imati dubok utjecaj na učenje, razvoj i razumijevanje svijeta kod djece. No što ako su neke od tih interakcija s AI sustavima? Istraživači iz psihologije, interakcije čovjek-računalo i znanosti o učenju istražuju ova i srodna pitanja kroz tekuća istraživanja.

Na kraju, ne vjerujemo da AI treba potpuno isključiti iz života djece. Generativni AI je uzbudljiv oblik AI s konverzacijskim sučeljima, pristupom ogromnim informacijama i sposobnošću stvaranja medija. Radionice učenja poput onih koje provodi MIT Media Lab pružaju prilike djeci i mladima da uče o podacima i privatnosti te raspravljaju o idejama vezanim za AI.

Djeca trebaju ljudsku brigu i društvo te će uvijek imati koristi od angažirane, emocionalne i promišljene ljudske prisutnosti. Empatija, suosjećanje i potvrđivanje su izrazito ljudske osobine. Dopustiti drugoj osobi da osjeti što mi osjećamo i reći "Da sam na tvom mjestu, osjećao bih isto" je nezamjenjivo. Stoga bi možda trebali ostaviti te situacije ljudima koji to najbolje rade – ljudima!

Original:
Nandini Asavari Bharadwaj
dr.sc. Kandidat, Program znanosti o učenju, Odjel za psihologiju obrazovanja i savjetovanja, Sveučilište McGill
Annie Shiau
dr.sc. Student, školski/primijenjeni program dječje psihologije, Odjel za edukacijsku i savjetodavnu psihologiju, Sveučilište McGill