Europski plan za jedinstvenu kupnju karata mogao bi promijeniti pravila putovanja
Europska komisija otvorila je novo poglavlje u raspravi o tome kako se u Europi prodaju putovanja. Prema prijedlogu predstavljenom 13. svibnja 2026., veliki željeznički prijevoznici morali bi putnicima omogućiti jednostavniju kupnju karata za putovanja koja uključuju više operatera, više država i, u pojedinim slučajevima, više vrsta prijevoza. Cilj je da se složena prekogranična putovanja vlakom više ne planiraju kroz niz nepovezanih internetskih stranica, aplikacija i pravila, nego kroz jasniji sustav u kojem se može usporediti ponuda, kupiti karta i znati tko snosi odgovornost ako se putovanje prekine.
Prijedlog je važan i izvan samog željezničkog sektora. Ako Europska unija uspije nametnuti obvezu većim željezničkim kompanijama da na svojim prodajnim kanalima nude i karte konkurencije, otvorit će se pitanje mogu li se slična pravila jednoga dana proširiti i na zrakoplovne kompanije. To zasad nije službeni zakonodavni prijedlog za avioindustriju, nego logična posljedica rasprave o transparentnosti digitalne prodaje prijevoznih usluga. Ipak, tema je osjetljiva jer se prodaja avionskih karata već desetljećima oslanja na složen odnos prijevoznika, globalnih distribucijskih sustava, internetskih posrednika i vlastitih kanala zrakoplovnih kompanija.
Europska komisija plan predstavlja kao dio šire politike prema održivijoj, digitalno povezanijoj i potrošački razumljivijoj mobilnosti. Prema objavama Komisije, tri nova prijedloga trebala bi pojednostavniti planiranje i rezervaciju regionalnih, dugolinijskih i prekograničnih putovanja te ojačati zaštitu putnika tijekom cijelog putovanja. U praksi bi to značilo da putnik koji iz jedne države članice putuje u drugu ne bi morao zasebno provjeravati pravila svakog operatera, nego bi u većem broju slučajeva mogao kupiti objedinjenu kartu i imati jasnija prava u slučaju kašnjenja, otkazivanja ili propuštene veze.
Što se predlaže za željeznicu
Središnji dio prijedloga odnosi se na digitalnu prodaju željezničkih karata. Prema izvješćima o prijedlogu Komisije, veći željeznički operateri s dominantnim položajem na nacionalnim tržištima morali bi otvoriti svoje prodajne sustave i za ponudu drugih prijevoznika. Time bi se putnicima omogućilo da na jednom mjestu vide i kupe kombinacije putovanja koje danas često zahtijevaju pretraživanje nekoliko odvojenih stranica. U praksi bi to posebno pogodilo velika nacionalna željeznička poduzeća, poput Deutsche Bahna, SNCF-a, Trenitalije ili Renfea, jer njihovi kanali prodaje imaju ključnu ulogu u načinu na koji putnici pronalaze karte.
Takav model ne bi bio samo tehnička promjena u internetskoj kupnji. On bi zadirao u tržišni položaj velikih prijevoznika, u način na koji se oblikuju cijene i u kontrolu nad odnosom s putnikom. Željezničke kompanije već godinama ulažu u vlastite aplikacije i programe vjernosti, a prodaja karata konkurencije na istim platformama mogla bi oslabiti prednost koju imaju na domaćem tržištu. S druge strane, neovisni distributeri i zagovornici otvorenijeg tržišta smatraju da je upravo zatvorenost prodajnih sustava jedan od razloga zbog kojih je međunarodno putovanje vlakom u Europi često kompliciranije nego što bi trebalo biti.
Komisija prijedlog povezuje i s pravima putnika. Prema službenim informacijama o pravima u željezničkom prometu, EU već ima okvir koji putnicima daje pravo na informaciju, pomoć, preusmjeravanje, povrat novca ili naknadu u određenim slučajevima kašnjenja i otkazivanja. Međutim, problem nastaje kada se putovanje sastoji od više zasebnih karata ili više prijevoznika, osobito ako sustav prodaje ne jasno pokazuje radi li se o jedinstvenom putovanju ili o nizu odvojenih ugovora. Novi prijedlog pokušava smanjiti tu sivu zonu tako da putnik prije kupnje zna što kupuje i koja prava ima ako jedna veza zakasni.
Europska komisija već je ranije naglašavala da su prekogranična putovanja vlakom i dalje previše složena za mnoge korisnike. Prema dokumentima Komisije o željezničkim pravima, važeća uredba o pravima putnika u željezničkom prijevozu primjenjuje se od 7. lipnja 2023., a cilj joj je povećati razinu zaštite putnika i dostupnost takozvanih povezanih karata. Najnoviji paket ide korak dalje jer se ne zaustavlja samo na odgovornosti prijevoznika, nego pokušava promijeniti i način na koji putnik uopće dolazi do ponude.
Zašto je kupnja karata postala regulatorno pitanje
Putovanje vlakom kroz više europskih država često je jednostavno u fizičkom smislu, ali složeno u digitalnom. Putnik može pronaći liniju, ali ne nužno i cjelovitu kartu. Može dobiti povoljnu cijenu za jedan dio rute, ali ne i jasnu informaciju o tome vrijedi li ista zaštita ako drugi dio putovanja propadne zbog kašnjenja prvog vlaka. Može kupiti karte kod više pružatelja usluga, ali pritom ostati bez jedinstvene točke odgovornosti. Upravo tu Komisija vidi strukturnu slabost europskog tržišta putovanja.
Prema izvješćima relevantnih medija, Europska komisija želi da se do kraja sadašnjeg mandata stvori sustav u kojem bi putnici mogli lakše planirati, uspoređivati i kupovati prekogranična putovanja. Povjerenik za promet Apostolos Tzitzikostas predstavio je ideju kao korak prema jednostavnijem iskustvu, u kojem bi putnici na digitalnim platformama mogli usporediti ponudu različitih oblika prijevoza i dobiti bolju zaštitu. Takva formulacija pokazuje da se Komisija ne bavi samo željeznicom kao infrastrukturom, nego i digitalnim tržištem na kojem se odlučuje hoće li putnik izabrati vlak, autobus, trajekt, automobil ili avion.
U tom je smislu prijedlog dio šire rasprave o takozvanim multimodalnim digitalnim uslugama mobilnosti. Riječ je o platformama koje putniku omogućuju usporedbu i kombiniranje različitih vrsta prijevoza, primjerice vlaka i autobusa, vlaka i trajekta ili željeznice i zračnog prijevoza. Prema Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, prijedlog o jedinstvenom digitalnom rezerviranju i izdavanju karata usmjeren je na povećanje dostupnosti željezničkih karata na takvim platformama. To je važan detalj jer regulacija ne zahvaća samo prijevoznike, nego i tehnološke posrednike koji putnicima prikazuju ponudu.
Za putnike bi najveća korist bila smanjenje neizvjesnosti. Kada je karta jasna, a prava unaprijed poznata, izbor prijevoza ne ovisi samo o cijeni nego i o povjerenju u sustav. Kod dugih međunarodnih ruta ta je sigurnost posebno važna jer jedna propuštena veza može značiti izgubljenu hotelsku rezervaciju, propušten sastanak ili dodatne troškove. Komisija stoga prijedlog predstavlja kao potrošačku mjeru, ali njegova tržišna posljedica mogla bi biti mnogo šira: veća vidljivost alternativnih operatera i pritisak na cijene dominantnih prijevoznika.
Otpor željezničkog sektora i strah od moći platformi
Prijedlog već nailazi na otpor dijela željezničke industrije. Prema izvješću International Railway Journala, europski paket za mobilnost putnika izazvao je snažnu reakciju sektora, ponajprije zato što prijevoznici smatraju da se predlaže preširoka regulatorna intervencija. Zabrinutost se ne odnosi samo na obvezu dijeljenja podataka i prodaje karata konkurencije, nego i na pitanje tko će kontrolirati komercijalni odnos s putnikom. Ako se veći dio prodaje premjesti prema velikim digitalnim platformama, prijevoznici se boje da bi mogli izgubiti dio prihoda, podataka i pregovaračke snage.
Takav prigovor nije bez presedana. U zrakoplovstvu se već godinama vodi rasprava o ulozi internetskih putničkih agencija, metapretraživača i globalnih distribucijskih sustava. Zrakoplovne kompanije nastoje putnike usmjeriti na vlastite internetske stranice jer ondje bolje kontroliraju cijenu, dodatne usluge, prtljagu, sjedala, pogodnosti i komunikaciju nakon kupnje. Posrednici, pak, tvrde da putniku omogućuju usporedbu i tržišno natjecanje. Željeznički sektor sada ulazi u sličnu raspravu, ali s dodatnim problemom: europske željeznice povijesno su snažno povezane s nacionalnim tržištima i javnim interesom.
Kritičari upozoravaju i na operativnu složenost. Ako jedna platforma prodaje putovanje koje uključuje više prijevoznika, mora postojati pouzdan sustav za razmjenu podataka o voznom redu, dostupnosti sjedala, cijenama, posebnim uvjetima, pristupačnosti, prtljazi i mogućim izmjenama. Svaka pogreška u prikazu može završiti pritužbom putnika, dodatnim troškom ili sporom oko odgovornosti. Zato je za provedbu ovakvog prijedloga presudno ne samo političko usvajanje, nego i tehnička standardizacija.
Zagovornici prijedloga odgovaraju da bez regulatornog pritiska tržište neće samo riješiti problem. Fragmentirani sustavi prodaje već postoje godinama, a putnici i dalje često ne mogu jednostavno kupiti međunarodnu željezničku kartu s razinom jasnoće kakvu očekuju pri kupnji avionske karte. Ako EU želi da željeznica bude stvarna alternativa zračnom prometu na srednjim udaljenostima, prodajno iskustvo mora biti usporedivo jednostavno. U protivnom će i dobro povezane rute ostati manje privlačne od leta koji se može usporediti i kupiti u nekoliko minuta.
Može li se isti pristup primijeniti na aviokompanije
Najzanimljivije pitanje koje otvara europski prijedlog jest može li se slična logika jednoga dana primijeniti na zrakoplovne kompanije. Trenutačno nema službene najave da bi EU obvezala avioprijevoznike da na vlastitim internetskim stranicama prodaju karte konkurentskih kompanija. Takav potez bio bi znatno radikalniji jer bi zadirao u poslovni model aviokompanija, u upravljanje prihodima i u način na koji se pakiraju dodatne usluge. Ipak, regulatorna logika koja stoji iza željezničkog prijedloga mogla bi dugoročno utjecati i na zračni promet.
Zrakoplovno tržište već ima europski okvir za računalne rezervacijske sustave. Uredba Europske unije o kodeksu ponašanja za računalne rezervacijske sustave, poznata kao Uredba 80/2009, uspostavlja pravila radi poštenog tržišnog natjecanja i zaštite potrošača. Prema sažetku EUR-Lexa, cilj je osigurati usklađen kodeks ponašanja za sustave koji se koriste pri rezervaciji zračnog prijevoza, a pravila se odnose i na željeznički prijevoz kada je kombiniran s letom. U tekstu uredbe naglašava se i važnost nepristranog prikaza ponude jer takav prikaz povećava transparentnost usluga koje nude prijevoznici uključeni u sustav.
To, međutim, nije isto što i obveza aviokompanije da na vlastitoj stranici prodaje konkurentske letove. Današnja pravila prvenstveno uređuju računalne rezervacijske sustave i prikaz ponude u distribucijskim kanalima, dok prijevoznici zadržavaju veliku slobodu u izravnoj prodaji. Mnoge zrakoplovne kompanije razvile su strategije koje potiču kupnju izravno kod njih, a dio usluga, popusta ili uvjeta može se razlikovati ovisno o kanalu. Zato bi svaka buduća rasprava o obveznom prikazu ili prodaji konkurentskih letova bila politički, pravno i komercijalno zahtjevna.
Ipak, željeznički prijedlog postavlja presedan u načinu razmišljanja. Ako javni interes zahtijeva da putnik može lako usporediti i kupiti kombinirano putovanje vlakom, zašto se ne bi tražila veća transparentnost i u drugim oblicima prijevoza? Odgovor nije jednostavan. Avioindustrija je već snažno liberalizirana, međunarodno regulirana i tehnološki razvijena, dok željeznica u Europi još uvijek nosi teret nacionalne fragmentacije. No zajednički nazivnik postoji: putnik sve više očekuje jedinstveno digitalno tržište, a ne niz zatvorenih prodajnih sustava.
Širi učinak na booking platforme
Ako prijedlog prođe zakonodavni postupak, najveće promjene mogle bi osjetiti platforme za planiranje i prodaju putovanja. One bi dobile bolji pristup podacima i veću mogućnost sklapanja komercijalnih aranžmana s prijevoznicima, ali bi istodobno mogle biti izložene strožim obvezama prema korisnicima. U modelu u kojem platforma prodaje više prijevoznika u jednoj transakciji, od nje se očekuje jasna informacija o tome što je uključeno u kartu, tko je odgovoran za prekid putovanja i kakva prava putnik ima. To znači da platforme ne bi bile samo izlog cijena, nego važan dio sustava zaštite potrošača.
Za korisnike bi ključna promjena trebala biti veća usporedivost. Cijena, trajanje, broj presjedanja, emisije, uvjeti prtljage, dostupnost pomoći osobama smanjene pokretljivosti i prava u slučaju poremećaja putovanja mogli bi postati vidljiviji u istom digitalnom okruženju. To bi moglo potaknuti putnike da razmotre vlak na rutama na kojima ga danas izbjegavaju zbog složene kupnje. Istodobno, veća transparentnost mogla bi pojačati pritisak na operatere koji naplaćuju visoke cijene ili nude nepovoljne uvjete.
Što slijedi u zakonodavnom postupku
Prijedlog Europske komisije ne postaje automatski zakon. O njemu trebaju raspravljati države članice u Vijeću Europske unije i Europski parlament, a konačni tekst može se promijeniti tijekom pregovora. Upravo će u toj fazi biti jasno koliko su države članice spremne ograničiti poslovnu autonomiju velikih željezničkih kompanija i koliko žele otvoriti distribuciju karata konkurenciji.
Za avioindustriju kratkoročno se ne mijenja ništa izravno. No prijedlog je važan signal jer pokazuje da Europska komisija sve više promatra prodaju putovanja kao dio javne prometne politike, a ne samo kao komercijalnu uslugu. Ako se pokaže da obveza veće otvorenosti u željezničkom prometu donosi niže prepreke za putnike, snažnije tržišno natjecanje i bolju zaštitu potrošača, pritisak za slične rasprave u zračnom prometu mogao bi rasti.
Za sada je najvažnije da prijedlog razdvaja dvije razine problema. Prva je praktična: putnici žele jednostavnije kupiti kartu i znati svoja prava. Druga je tržišna: prijevoznici i platforme bore se za kontrolu nad podacima, cijenama i odnosom s korisnikom. Europska željeznička reforma zato nije samo priča o vlakovima, nego i test za budućnost digitalne prodaje prijevoza. Ako se taj model pokaže provedivim, mogao bi promijeniti očekivanja putnika i prema drugim oblicima prijevoza, uključujući zrakoplovstvo.
Izvori:
- Europska komisija, Glavna uprava za mobilnost i promet – objava o novim prijedlozima za jednostavnije planiranje i rezervaciju putovanja te bolju zaštitu putnika (link)
- Europska komisija – pregled prava putnika u EU-u i prijedloga za multimodalna putovanja (link)
- Europska komisija – informacije o pravima putnika u željezničkom prometu i primjeni Uredbe 2021/782 (link)
- EUR-Lex – sažetak Uredbe (EZ) br. 80/2009 o kodeksu ponašanja za računalne rezervacijske sustave (link)
- EUR-Lex – tekst Uredbe (EZ) br. 80/2009 i odredbe o nepristranom prikazu ponude (link)
- The Guardian – izvješće o prijedlogu Europske komisije za jednostavniju kupnju prekograničnih željezničkih karata (link)
- Financial Times – izvješće o planu EU-a za obvezu prikaza i prodaje konkurentskih željezničkih usluga (link)
- International Railway Journal – izvješće o reakcijama željezničke industrije na europski paket za mobilnost putnika (link)